Ponedjeljak i kiša. Kao da početak tjedna nije dovoljno depresivan, tmurni oblaci iznad Zagreba dodatno nas smaraju. No, postoje li bolji uvjeti za (drugi po redu) doček mračne psihodelično garažne četvorke iz Manchestera. Nešto prije koncerta, načujem starijeg gospodina kako zove frenda hoće li mu se pridružiti na svirci nekih tamo Underground Youtha jer navodno bacaju na Joy Division. Usporedba sasvim na mjestu. Osim što dolaze iz istog grada, fun fact je što iste večeri kada imamo priliku doživjeti Underground Youth,  36 godine prije Joy Division održava svoj posljednji koncert (o čem smo jučer pisali OVDJE)

Nešto prije pola 11 četvorka kreće s početnim trzajevima po instrumentima. Trojka ispred (Craig Dyer za mikrofonom i s  gitarom u ruci, Max James na basu i Frankie Frankie na gitari) sva u kožnim crnim jaknama dodatno naglašava mračnu auru oko njih. Iza njih primjećujemo stojeću bubnjarku Olya Dyer, također sva u crnom. Upravo će njeno hipnotičko nabijanje po bubnjevima cijelu svirku dignuti na jednu trans-psihodeličnu dimenziju.

FOTO: Danijel Badanjak

U Močvari se skupilo negdje oko stotinjak ljudi, rekao bi čak i pristojna brojka  s obzirom na početak tjedna i nepovoljne vremenske uvjete. Već nakon uvodne pjesme Lost Recording  publika s odobravanjem prihvaća bend. Svakom sljedećom pjesmom bend postaje sve življi i raspoloženiji, a s njima paralelno i publika. Komunikacija frontmena svodi se na ljubazno zahvaljivanje nakon svake pjesme, iako su im ekspresije lica suzdržane i naoko zabrinuto ozbiljne. No, to je opet sve dio njihovog nenametljivog šarma

S druge strane, lica u publici su bila prava suprotnost. Imao sam osjećaj gdje god da se okrenem oko sebe da se svi zadovoljno smješkaju dok im se tijela konstatno gibaju u skladu s glazbom, koja koliko god da je na momente prelazila u eksplozivan noise koji podsjeća na onu divnu buku The Jesus & Mary Chaina, bubnjevi Olye vam ne mogu dati mira i uživate u svakom sljedećem udarcu palice o bubanj.

FOTO: Danijel Badanjak

Negdje na pola koncerta Craig napokon poziva publiku da se još više približi pozornici kako bi se ta sitna praznina ispred same pozornice popunila. Naravno da smo svi pohrlilii naprijed, no nije prošlo dugo kada nas je Craig lagano rastjerao samo kako bi se on spustio dolje s mikrofonom i gitarom i tako odsvirao Collapsing Into Night. Svi oko njega s oduševljenjem prihvaćamo njegov nastup među svima nama.

Kada smo mislili da ne može bolje, s pozornice se spuštaju basist i kolega na gitari dok Olya stoji nad svojim bubnjevima i neodoljivo podsjeća na hipnotičko bubnjanje Stephanie Bailey iz benda The Black Angels. Bio je to definitivni vrhunac te mračne, ali ispunjene  i eksplozivne večeri u Močvari.

Nakon nešto više od 50 minuta svirke, bend se oprašta s publikom, no dva puta smo ih vratili na bis. Od čega je zadnju pjesmu Your Sweet Love  Craig odsvirao posve sam na pozornici i tako zaokružio, nadam se ponovljiv, koncert Underground Youtha u Močvari.

FOTO: Danijel Badanjak

Za kraj, na koncert sam otišao posve sam i prala me neka melankolija, izazvana dijelom tim tmurnim ponedjeljkom, no magija proživljene svirke sve je to poništila. Pala su i neka zanimljiva poznanstva, a i povratak noćnim tramvajem u smjeru Savišća u društvu sumnjivih i ispijenih lica nije djelovao više tako depresivno i beznadno. Hvala Olya, Craig, Frankie i Max.

Setlista:

Lost Recordings
Art House Revisited
In The Dark I See
I Need You
Morning Sun
Delirium
Hope & Pray
Strangle Up My Mind
Collapsing Into Night
Sadovaya
Rules Of Attraction
Ghost Rider

1. bis
Heart On A Chain

2. bis
Your Sweet Love

FOTO: Danijel Badanjak