Lijep pozdrav ekipa, nego, za početak da raščlanimo: Zašto Justin’s? Zašto Johnson? Zašto Justin’s Johnson?

E zašto…da puno ne duljimo, bilo je to jednog ljeta u kasnim 90-ima kada je krenula svađa na jednom forumu sa dotičnim Justinom iz Novog Zelanda oko benda Lagwagon..uskoro se cijeli forum uključio u svađu i moj rođak je odlučio napraviti stranicu na kojoj bi ljudi glasali za nas ili za Justina…tako da je stavio neku njegovu sliku šta je pronaša na netu te do nje stavia sliku muškog spolnog organa sa herpesom…a kako je u to vrijeme izaša film Big Lebowski, kojega smo svi obožavali i gdje se često koristila riječ Johnson, ispod te slike smo napisali Justin’s Johnson..posli sam ja to ime predložia bendašima i eto, koliko god nekima zvučalo čudno i komplicirano, ne bi ga minjali za ništa, mada nam je dosta ljudi prije znalo savjetovat da pojednostavimo ime…

Svoje glazbeno djelovanje žanrovski ste odredili kao swingabilly, ako možete pojasniti zašto baš taj termin?

Pa glazbu je kao umjetnost, dakle nešto apstraktno i neopipljivo teško ubaciti u bilo kakve kalupe, pogotovo kada si bend koji je relativno dugo na sceni i koji je tijekom godina imao razne glazbene utjecaje,vizije, na kraju krajeva i članove benda koji su unutra ušli sa nekim svojim afinitetima i viđenjem glazbe. Ako glazbu stvarno smatraš svojom strašću, nečim šta ti obogaćuje život i širi horizonte, normalan je poriv za rastom, za istraživanjem mogućnosti, novih ritmova, harmonija itd. Meni se kao glavnom autoru zadnje vrijeme dosta toga motalo po glavi tako da smo krenili pomalo ekperimentirati sa swingom, rockabillijem pa čak u nekoj mjeri i jazzom, a na to se sjajno nadovezao naš novi bubnjar Cyro Gastone koji je u Italiji svirao sa soul, swing i rockabilly bendovima..iskreno, mi još i danas pokušavamo shvatit kako se poklopilo da on dođe živit u Split i traži takav bend u istom trenutku kad smo mi počeli tražit takvog bubnjara…očito nam je sudbina vratila za nešto 🙂 …a sad je li to swingabilly, swing ska punk, punkabilly ska, to je najmanje važno..mi praktički ni sami još uvijek ne znamo šta je to točno i u koju ladicu to ubacit, ali glavno je da uživamo u tome i nadamo se da će ljudi to znat prepoznat i također se zakačit na to..i jednog dana to šta sviramo možda definirat umjesto nas 🙂

Koje strane i domaće izvođače/bendove biste uvrstili kao svoje glazbene uzore, nekoga tko je najviše utjecaj na vaš rad?

Kako sam maloprije istaknuo, dosta je ljudi prošlo kroz bend te je svatko od njih ostavio neki svoj utjecaj i slušao bendove koji drugi članovi nisu..tako da sad krenemo neku listu sastavljat ne bi bilo kraja…ali eto, kao neke prve utjecaje možemo navest NOFX, Lagwagon, Descendentse, općenito bendove s Epitaphovih punkorama, Rancid, Less Than Jake, Reel Big Fish, Bosstonesi, pa stari punk i ska, naravno da sad ne nabrajamo klasike koje svi poznaju…nakon toga su došli novi “đirevi” koje smo kupili, novi žanrovi,cross-overi itd. da opet ne duljimo..a od domaćica, uz naše”mainstream” bendove tipa Piva, TBF-a, Majki, itd. moramo istaći i Overflow , Debele, FOB itd. koji su već odavno izašli iz underground okvira i pokazali da kod nas postoji šira publika i za one koji ne pristaju na kompromise..

Prvi album (Na krivom mjestu u pravo vrijeme, op. a.) objavili ste 2013. godine. Kako ste općenito zadovoljni recepcijom izdanja kod publike i kritike?

U načelu smo i više nego zadovoljni s obzirom da smo taj album prvijenac otegli za ne virovat i da smo realno ipak malo zakasnili sa njim nakon dema na engleskom koji je dobro proša..upali smo u nekakvu rupu iz koje se nije uvijek lako izvuć, al’ eto, izgurali smo to koliko smo najbolje mogli s obzirom na određene probleme koje smo tada imali..u toj tzv. rupi smo izgubili neke ljude koje smo trebali vratit nazad i usput dobit neku novu publiku i u tome smo u najvećem dijelu uspjeli..uvijek će bit onih šta će reć da smo trebali ostat pivat na engleskom, da nismo trebali potpistat za “major” label, da smo tribali ostat “true”…ali tako je to uvijek i svugdi…šta se tiče kritika, tu sam osta paf koliko ljudi šta se bave glazbom različito percipiraju neke stvari, u pravilu su svakom drugom neke druge pjesme bile forte na albumu, za neke stvari gdje su nas ishvalili ovaj drugi bi nas napa…ali u načelu više od 70 % kritika je bilo iznimno dobro po nas dok je 20 % bilo neugodnih…jako malo je bilo onih srednjih tipa nit smrde nit mirišu…što je po meni bolje jer znači da si ostavia neki svoj pečat…moram također reć da je bilo kritika gdje se stvarno vidilo da se neko potrudia secirat svaki detalj na albumu do te mjere da bi ja posli reka wow, svaka čast…ni ja sam ne bih bolje opisa sve naše minuse i pluseve. To su one konstruktivne kritike koje ti ukažu na propuste, al’ te u isto vrijeme motiviraju za dalje. I kad te takvi ogade, znaš da postoji razlog za to i da ćeš trebat poradit na tome.I svaka čast tim ljudima na trudu..Ali naravno, imaš i one koji te ogade bez da su iznijeli koji konkretan argument, kojima se ne sviđa žanr muzike, zvuk distorzije, gitara na kojoj sviraš, teme o kojima pjevaš. Jedan lik je bia napisa da se okanimo angažiranih tekstova i ostavimo to hip-hoperima?! Wtf…

Prvijenac vam je godinu kasnije donio i ugovor sa izdavačkom kućom Croatia records. Prošlo je već dvije godine, kakva su iskustva sa ponajvećim hrvatskim labelom?

Masu ljudi je bilo skeptično prema tome što smo izdali za Croatiu jer realno, oni još uvijek imaju stigmu mainstream – zabavnjačke kuće i trebat će još vremena da ljudi shvate kako neki novi vjetrovi pušu tamo od strane ekipe koja je zadnjih godina počela radit u CR..ti ljudi se itekako trse i trude za nas i bendove poput nas koji ne žele bit dio ovog sveopćeg šunda i zbog njih nam je ugodno što smo dio toga. Taj pridjev ponajveći je CR-u isto vrijeme i najveća vrlina i najveća mana jer izvođači opet uz svu logistiku koja im je na raspolaganju moraju sami naći način da isplivaju iz mora drugih i dopru do ljudi na najbolji mogući način. Netko će to pokušati sa agresivnim marketingom, netko sa prilagođavanjem široj publici, mi pokušavamo sa svirkama jer smatramo da je to jedini ispravan put.

Održali ste već više od 200 koncerata diljem regije. Postoji li jedan, ili možda njih nekoliko, koje biste naveli kao osobni favorite?

Pa mislim da se ta brojka popela na blizu 400, odavno smo prestali vodit evidenciju ali tu je negdi..a sad za favorite, tu opet svako od nas ima neke svoje, zavisi o masu stvari, publici, ambijentu, ljudima u organizaciji…znam da sam ja jedanput napisa da mi je Disconnection festival u Tvornici bia nešto posebno jer smo tada bili amo reć headlineri među anonimusima, a na prve taktove je puna Tvornica počela skakat, plesat, bacat se i to je bia moment kad sam shvatia da smo izašli iz nekih lokalnih okvira…dok s druge strane, bivši basist Grgo obožava festivale u manjin mistima tako da je on za svog favorita navea neki festival za koji sam ja zaboravia da smo svirali..kad smo kod najlipših momenata, jedan od tih je bia u Osijeku na danima Osječkog piva, mi prvi put sviramo u Os a isprid nas ljudi pivaju pisme koje su tada tek izašle kao demo…i znam da san bia zaboravia kiticu od jedne stvari koje smo tek nedavno bili napravili i čujem kako ljudi pivaju svaku rič..Mišo Kovač moment..

Nešto više o iskustvu sviranja na festivalu kao što je EXIT?

A šta reć o Exitu, na takvim velikim festivalima je sve riješeno u detalje, od zvuka do ridera, trebaš samo doć pripremljen i uživat..Sićan se da smo se taman spremali počet na domaćen stageu, a da su Beastie Boysi na glavnom završavali sa “No Sleep Till Brooklyn” i da san se naježia jer sam se u tom trenutku osjetia dio nečeg velikog i da me uvatila ona pozitivna trema..Još pogotovo kad san čua taj riff koji se prolama kroz čitavo djetinjstvo moje generacije, tadašnji MTV, Hit depo više se ni ne sićan..to su oni proustovski flashbackovi kad te muzika vrati u vrijeme kad si sebi čuča prst ili te odvede u neke svjetove šta tek trebaš otkrit..zato je toliko volimo 🙂 …šta se tiče samog doživljaja, kako sam rekao, uživaš šta si uopće tu, šta napokon sve čuješ u monitorima, šta zvučiš bolje nego šta si mislia da moš zvučati i to pred masom ljudi…s druge strane, mali festivali sa svojim šarmom i nepredvidljim situacijama imaju svoju vrijednost, tu možda neće sve bit savršeno ali moraš pokazat fleksibilnost i energiju da zadržiš ljude ispred stagea čak i ako nešto ne krene kako treba.

Spotovi su vam dosta osebujni i zanimljivi, čak ste na satiričan način prikazali nadaleko poznato ‘pljačkanje’ turista za vrijeme Ultra Europe festivala. Kakav je vaš komentar na to veliko događanje i njegov značaj za vaš Split?

To ponajprije moramo zahvalit našem redatelju Toniju Mijaču koji je, možemo slobodno reć, pridruženi član benda i s kojim smo se složili na prvu. Nekad on dođe s glavnom idejom pa mi ubacimo još nešto svoga, nekad obratno..s tim da mi kao laici u tome znamo doć sa 100 nebuloznih situacija i radnji pa nas on jadan gleda i kaže pokušat ću ljudi, ali spot traje 3-4 minute a vi bi tili napravit film od toga..tako je sad za All in ostalo sigurno materijala za napravit još 3 spota ili kratkometražni film, masu scena smo morali izbacit..sreća da on ima nevjerojatan talent za montiranje i filtriranjem bitnih stvari i kadrova..najlakše je napravit spot gdje mi sviramo u dva, tri kadra, uzmeš dobru kameru.

Što se tiče same Ultre, dosta ljudi je mislilo da smo mi s tom pjesmom išli bacit negativnu sliku na sam festival što ne može bit dalje od istine, jer mi ne govorimo o samom festivalu koliko o našem pristupu takvim događajima..pjesma je i nastala tako što je mene gazda misec dana prije Ultre zamolia da izađem iz stana jer mu je cura dobila otkaz, a ovako bi moga više zaradit, te kao naša reakcija na neke stvari koje su nam bile gadljive..ljudi su po Splitu glumili taksiste i naplaćivali dvi ulice po 200 kn, dizali cijene vode u trafikama na 20 kn, iznajmljivali stanove u prigradskim naseljima za stotine eura…istina je da je tome kumovala i gospodarska situacija u državi, ali opet, to nije opravdanje s obzirom da nam se sve to može obit o glavu..i nije da to isto ne rade vanka, ali ipak postoje neki ukusi u tome, neki limiti koji se neće priskočit..vani će ti neku glupost prodat za 20 eura/dolara, ali će je fino zamotat, napravit priču oko toga, potrudit se da se ti misliš da si i dobro proša..to i je ono šta nama fali općenito, prezentacija našeg proizvoda..da sad ne zvučim otrcano, ali mi stvarno imamo nešto za šta se ne moraš puno potrudit, ali ne znamo to prezentirat na pravi način nego bez vizije, jurimo za svakom kunom, ne razmišljajući šta će se dogodit sutra kad tim ljudima bude dosta pa otiđu negdje gdje će se borit da ostanu tu još godinama…a šta se tiče samog festivala, kao i svih drugih, bez obzira na vrstu glazbe, mi smo totalno pro toga…pa nema većeg gušta nego kad ti je grad pun mladih ljudi, kad ja idem radit u 7 u ured, a ovi se tek vraćaju sa aftera i pitaju me za duvan, imaš feeling da napokon nismo šupak svijeta, da polako ulazimo na kartu nečega šta je bitno i privlačno, nečega šta je “svjetski”..i to i je možda najveća dobit od svega toga, veća nego bilo kakve pare..kad primijetiš da nam cijelo društvo radi toga postaje otvorenije, da se mijenja mentalitet ljudi, ruše barijere, lome predrasude..naravno da će se dogoditi i neke negativne stvari putem, ali je to ništa naspram pluseva koje s tim događajima dobivamo..i zato to treba zadržat i iskoristit na najbolji mogući način, za poboljšat infrastrukturu, uložit u sebe, jer ne možeš ljudima prodavat ležaljku na plaži za 20 kn po satu a da ti smeće leži 10metara iza..to je ono šta smo išli naglasit u samoj pjesmi…

Faks/kava/pivo – što je vaš prvi izbor?

Pa mislim da je očito i po našim fizičkim konstrukcijama da nam je pivo svima na prvom mistu, nakon toga dugo ništa pa onda kava i faks 🙂

Kada možemo očekivati nove materijale Justinovog Johnsona?

U 2. mjesecu smo izdali prvi singl sa novog albuma All In, uskoro bi trebala izać nova stvar sa spotom, dok će na jesen usporedo sa još jednim singlom izaći i album drugijenac 🙂

Uskoro je na rasporedu svirka u Osijeku (9. travanj – klub Exit), povodom koncertnog programa  Door Deal. Što biste poručili osječkim fanovima?

Onima koji poznaju naš lik i djelo i koji su možda  bili na našim koncertima poručujemo da se neće razočarat s našim novim materijalom, a one koji tu večer nemaju još definiran plan šta će, pozivamo da nam daju priliku, obećavamo da neće požalit.