Naziv albuma: Summerth

Izdavač: M/F Scum Records

Godina izdanja:  2016.

Producent: Hrvoje Nikšić

Žanr: post rock

Trajanje: 0:37:48

Četveročlana ekipa s originsima iz Našica, a sa boravištem u Zagrebu, poklonila nam je svoj album prvijenac pod nazivom Summerth. Bazirana na post rocku i instrumentalnim pjesmama, Go Run Donkey Hot (u daljnjem tekstu GRDH) ukazuje nam na ljepotu podžanra kakav je bio podosta aktualan početkom stoljeća, a ističu se samo neke od poveznica s bendovima kao što su Hammock, God Is An Astronaut, Air i sl. Osnovani krajem 2013. godine, nenametljivom i veoma ambijentalnom glazbom teško da će doprijeti do nekih viših nivoa na ovim prostorima, no da će grupa imati svoju publiku koja će znati cijeniti slične bendove ovog podneblja, to će se svakako dogoditi.

Album prvijenac bazira se na šest pjesama različitog raspona trajanja, nešto što se u post i progressive rocku često može vidjeti. Sanjive melodije otpočinju s dvominutnim Intros, koji nam nagovještava kako ćemo se tijekom albuma susretati s gitarama i trubama. Duga skladba Jutros oplemenjena je promjenama ritmike i dinamike, kompozicija je gradacijskog tijeka, dok se pri sredini skladbe ne budu očitovale i gitare i truba i bubnjevi. Produkcijski, album je jednostavne naravi, koliko sam pročitao negdje na netu, riječ je o većinski uživo odsviranom materijalu, stoga je sirovost materijala zamjetna, budući da ovdje nema ustvari nikakvih igranja sa zvučnim efektima, dodavanjima instrumenata i sličnim stvarima.

Pegasus Pig okružuje se s walking bassom i smirujućom trubom, a tako i traje svih pet minuta, konstantna polemika između gitare i trube nastavit će se i u pjesmi Fen, nešto laganijoj izvedbi koja također posjeduje promjene dinamike i tempa, gdje pri kraju dobiva i militaran oblik, što govori o opsežnom kontrastu i zanimljivijem dojmu. Queer Coin nudi nam nešto drugačiju atmosferu, kao da slušamo GRDH bez „popijene terapije“, s agresivnijim pristupom i žestinom koja luči, barem po osobnom doživljaju, pozitivnu energiju prema kraju albuma. Zadnja pjesma, koja nekako uokviruje cijelu minijaturnu priču, a koja je istovremeno i osobni favorit albuma, zove se Kafkaz, najduža numera koja u reflektirajućem tonu zatvara ovu kratku, ali dojmljivu priču.

Jednostavno je sve, grupi GRDH treba se dati prostora, treba ih osluškivati, pratiti i vidjeti što njihovi budući uradci mogu polučiti. Zanimljivost u post-rock izričaju teško može doprijeti do mase ljudi, tako to ne reagira ni u čitavom svijetu, no, ovo ionako nije glazba za slušanje, ovo je glazba za osluškivanje. Osluškujte, sigurno ćete ovdje naći mnogo toga zanimljivoga.

1. Intros
2. Jutros
3. Pegasus Pig
4. Fen
5. Queer Coin
6. Kafkaz