Jučer je bio veliki dan za domaći/regionalni rap.

Nakon što smo svjedočili ponajboljem turniru battle rapa održanom otkako je takvog formata natjecanja na prostoru Balkana, o čemu vas je kolega Leskovar detaljnije izvijestio (link izvještaja sa završnog ovosezonskog ‘Six Feet Underground’ Rap Skillz eventa), drugi događaj koji je jučer plijenio pažnju alternativnog Osijeka bio je koncert Kandžije i Golih žena u sklopu Tuborg Open Fair turneje.

Prigoda koncert bila je jedinstvena, naime, dan ranije, Kandžija je objavio svoj prvi studijski album sa Golim ženama pod nazivom Nema labavo, a jučer je osječka publika premijerno uživo mogla poslušati neke od pjesama s novopečenog izdanja.

Program je otpočeo nakon što se gužva i galama publike s battleova u Exitu lagano počela koncentrirati u relativno bliskom Epicu, negdje oko ponoći, kada je prvi među val okupljenih došao rezident MC klupskog programa Chew the Fat! Cro, Tone Tuoro. Mladi reper setlistu je bazirao većinski na hvaljenim jazzy hip-hop izdanjima 90’s Kid i The Adventures of Tony Brown. Nije naodmet istaknuti kako je u planovima za idući tjedan izlazak drugog dijela potonjeg albuma, The Adventures of Tony Brown Vol. 2. Nadaleko poznat po svojim hype sposobnostima koje je nerijetko upražnjavao na većim događajima i festivalima, najavio je nastup domaćeg warm-up izvođača Tina.

(Spit i Tin)

Spomenuti Tin osječki je reper donjogradske kvartoispovijesti koji je lagano zagolicao rap kužersku kremu svojim nedavnim izdanjem Livin’ Proof, i koje je jučer predstavljao osječkoj publici u nešto većem broju. Kroz svoj polusatni performans uglavnom je izvodio stvari i instrumentale sa spomenutog albuma čiju produkciju, miks i mastering potpisuje sam. Podrumski, glazbeno prašnjavi zvuk New Yorka 90-ih lagano je zaklimao glave publike u ritmu beatova, dok mu se na bini pridružio i sve renomiraniji doajen battle rapa, kvartovski kolega Spit koji je u Epic došao pružiti podršku prijatelju nakon krvoločnog battlea sa beogradskim VeB-om.

Kako je došao red za nastup glavnih zvijezda večeri, iskreno nisam znao što očekivati. Kandžija nije uvijek reper koji redovito dolazi na red na mojim ‘favorite videos’ youtube listama ili u nekim playerima na laptopu, ali uvijek nakon njegovog/njihovog live nastupa odem s mišlju da sam ipak pohodio nešto vrijedno mog pohođenja. Ne govorim to u  smislu da sam osoba čije prisustvo na koncertu treba zaslužiti nego više u onom aspektu zamora od silnih koncerata uvijek istih izvođača a da pritom ništa posebno novo i već viđeno ne doživim. Ipak, promocija novog albuma kao jedinstvena prilika uz live slušanje jednog od najukomponiranijih domaćih MCx2 + bend sastava na domaćoj sceni ponovno je opravdalo neka početna očekivanja.

Kandžiju sam s Golim ženama prvi puta uživo poslušao sredinom trećeg mjeseca ove godine u Exitu prilikom regularnog koncerta Stjepka pred domaćom publikom. Naime, i za tadašnji koncert bio sam pun hvale, ali neke nevezane za koncert okolnosti lagano su pokvarile dojam kompletne večeri (policijska čestitka u vrijednosti od 1000kn zbog nečeg samo u Osijeku kažnjivog tako da me se može opravdati).

Policije jučer nije bilo, ali je bilo dobrog starog prašenja riffova gitare, po bubnjevima, klavijaturama, ‘jedinici i dvojci’ te naposljetku, prašenja po mikrofonu.

Energije nije falilo ni na spomenutom koncertu u trećem mjesecu, a obzirom na prigodu, i sinoćnji je trebao biti barem na toj razini. I bilo je.

Emo Kandžija je zbog nesvakidašnje situacije kao što je objava novog albuma sa bliskim ljudima i sjajnim glazbenicima malo-malo pripit situacijom i ambijentalnom atmosferom ulazio u interaktivne razgovore s publikom pričajući o pijanoj eskapadi dan ranije zbog zajedničkog uspjeha kolektiva, pričao je o svom bendu, ljudima koji su dugo uz njega, dječačkom snu da jednog dana ima svoj bend, koji mu se očito ostvario, kao i što se zahvalio svim posjetiteljima, što Rap Skillz battleova na kojima je bio sudac meča za titulu između Jantara i Randoma, to i samog koncerta umjesto regularnog subotnjeg odlaska u neki od klubova na Tvrđi (naveo je primjer Tufne).

Glazbeno su se Kandžija i Gole žene dotakli manje-više cijele diskografije Osjekanovića/Rimokatolika/Andija Emtivi, po novom Đuro, izvodio se nekakav presjek karijere umjesto puke promocije novog albuma, čak i recesijska verzija Jelene („Jelena, ne budi dužna“ i „dužna Jelena“, slične varijacije na temu) izvođena, a ljubav prema Biggieju (obostranu, dakako!) Kandžija je pokazao, osim u novoj pjesmi Mače u kojoj ga spominje, i puštanjem instrumentala poznatog party anthema omiljenog nam Buce Hypnotize prilikom uvoda u pjesmu Bicikl.

Pozivali su u rage-modeu Hamdija (da, još jedan alias) i Toxarapubliku na nemilosrdno skakanje, a pomalo ska-punk atmosfera došla je do izražaja prilikom nekih numera (Duge kandže, Ivica Kostelić za vrijeme koje je poimence predstavio svoj bend i funkciju članova, HŽ), a čitav koktel žanrova, osim Koktela od rakije, mogao se zamijetiti za vrijeme cijelog jednoipol satnog nastupa.

Kandžija i Gole žene, prihvaćao tu činjenicu netko ili ne, jedinstvena su pojava na domaćoj sceni i to ponajviše na račun puke kvalitete. Đuro možda nije MC u potpunom smislu riječi koju vam KRS-One konstantno redefinira u svojim bezbrojnim laprdanjima koje više ni mikrofoni ne žele slušati, ali svojim lagano nazalnim glasom stvorio je zasebnu scensku personu na račun cijelog performansa, možda on nije B-Real, ili Toxara Sen Dog (zapravo, Toxara je puno više od pratećeg hype MC-a ili back vokala za razliku od slavnog Kubanca) ali u kompletu, zajedno s kvalitetnim bendom, čine zapaljivu intrigantnu smjesu žanrova koje smo svi slušali dosad uglavnom na MTV-u, počevši od rap rocka Cypress Hilla, povremenog nabijenog i nabrijanog House of Pain-ovskog izričaja (doduše bez irskih ali uz većinske slavonske karakteristika, nasreću), punk rapa Beastie Boysa ili povremenog instrumentalnog nu-metala kakvog se ne bi postidjeli ni Rage Against the Machine, Hed P.E. ili Limp Bizkit.

MC-i ove postave, Toxara i Kandžija, već su naveliko opjevani, a nadaleko je i poznata činjenice da su Gole žene (kako po osobnom, tako i po mišljenju većine ljudi čije isto mišljenje smatram relevantnim) najbolji bend u svom poslu u državi, možebitno i regiji, potpuno opravdavajući ‘svoj naziv’. Kao što će se, vjerujem, svaki pripadnik muškog roda, složiti da su lagano šovinističkom smislu ponekad gole žene/-a sve što Vam treba (…ponekad…), u prenesenom kontekstu tako je i Kandžija u kombinaciji s Golim ženama ponekad točno ona vrsta zabave, ispušnog ventila kakav vam treba da katarzično opijeni atmosferom ili nečim drugim probdijete nedjelju u iščekivanju novih radnih pobjeda. E, tako se ja osjećam danas.

SETLISTA (doslovno prekopirana sa papira koji vam zbog nedostatka kamere na mobitelu ne mogu prenijeti u skeniranom obliku; ne i nužno u navedenom redoslijedu):

Intro
Duge Kandže
Bich
FunkIntro
Trenerka i kožnjak
Crkva
Stabovi – Nema labavo
Koktel od rakije
Betmn
Kruva, masti i paprike
HŽ
Miholjac
Mladi luk/kraj Hipstera sa sela
Intro Biggie – Bicikl
Royal Blood
Mače
Đuro
Ivica Kostelić
Jelena
Zečja šapa