Postoji nekoliko koncerata koji me mogu natjerati da uz prepun raspored  i gotovo ništa vremena  potpuno izignoriram obveze toga tjedna. Jedan od takvih  definitivno je onaj švedsko-argentiskog kantautora Josea Gonzaleza, glazbenika koji mi je odmah na prvo slušanje njegove stvari “Killing for love” na nekoj od lokalnih radio postaja, ušao pod kožu. Isti taj glazbenik 7 godina poslije, identičnim stavom i mimikama nastupao je u srijedu 11. studenog prvi put u Laubi.

Večer je otvorila folk pjevačica Jessica Pratt uz koju je istinski mogao uživati samo prvi red publike budući da je ostatak publike bio osuđen na glasan žamor. Unatoč tome, pomalo tajanstvena, ali izvrsna folk kantautorica specifične boje glasa i načina nastupa, napravila je ugođaj i atmosferu koji je Jose lagano nastavio.

Ono što se u pauzama moglo primijetiti bila je neočekivana količina posjetitelja koja je u trenutku prešla u visoke troznamenkaste brojke.

Otvaranjem koncerta pjesmom “Crosses”  s albuma Veener iz 2003, skromnim stavom i gitarom u ruci, uz vizualnu estetiku koja se savršeno slagala s muzikom, Jose Gonzalez nije ostavio mjesta ravnodušnosti. Ono što je na mene osobno ostavilo najveći utisak definitivno je Joseov prateći bend koji je bio najodgovorniji za atmosferu koncerta koju smo dobili. Minimalistički stil nastavio je sa  “Killing for love” kojom je potvrdio inzistiranje na tihim akustičnim zvucima.

Uslijedile su “Leaf off/  The Cage”i stvar sa zadnjeg albuma “Vestiges and Claws” imenom “Every Eye” koju sam imala priliku prvi put čuti upravo u srijedu.

Niz je nastavio coverom pjesme “Teardrop” Massive Attacka  uz specifični pristup, ali opet ne želeći se previše udaljiti od izvornog tona samog benda. Osim covera Massive Attacka, jednako originalno obradio je i pjesmu Arthura Russella “This is how we walk on the moon” koja je po svemu sudeći bila jedna u nizu odličnih obrada te večeri.  Najveći hit “The Hearbeats” odličnog benda “The Knife” zasluženo je izazvao ovacije publike i tako dao točku na i cijeloj večeri koja je nažalost završila već nakon nešto više od sat vremena. Pozornicu je napustio neupadljivo i brzo, baš kako ju je i preuzeo. Unatoč tome, svi koji su prisustvovali ovom eventu složit će se kako su imali su priliku svjedočiti  izvrsnom nastupu svjetskih razmjera  te da je taj dan zagrebačka scena bila kompletna na trenutak.