Nakon podosta zaposlenog dana kao što je bio petak, subota je prošla u nešto ležernijem i opuštenijem tonu.

Nisam toliko skitao okolo, obzirom da je manje-više sve što sam htio provjeriti bilo na glavnom stageu, Harbouru.

Radni dio dana, ako je to moguće tako nazvati, započeo je već od 15,45h ali u potpuno relaksirajućem tonu budući da sam bio dio grupacije ljudi na boat partyju Exit recordsa.

Tamo su izvođači bili puleni iste, Skeptical, Fixate, DBridge, Mark System i Fracture, dok se među performerima našao čak i gost iz publike, njemački producent zvan Submarine.

Host ovog boat partyja, na kojem tri sata se uglavnom vrtila kombinacija drum ‘n’ bassea i elektronike, bio je MC GQ uz ispomoć izvjesnog SP:MC-a.

U jednom trenutku imate sunčano vrijeme bez oblaka na 35 Celzija, nije prošlo dugo a već se osjetila kišica uz zaista zlokobne oblake. Time su se donekle potvrdile sumnje meteorologa oko nadolazećeg nevremena, ali srećom ne u onom intenzitetu dovoljnom da se na bilo koji način kompromitira održavanje festivala ili nekog dijela programa.

Prvi izvođač kojeg sam kratko provjerio bio je londonski producent Jon Phonics, član Astral Black recordsa kao i današnjeg Madlibovog carnivala.

Nisam mu nešto previše pažnje i koncentracije posvetio sekundarno slušajući njegove kombinacije future bassa, twerka i sličnih smjerova, obzirom da mi je napetije bilo biti u VIP-u iščekujući nastup The Beatnutsa i Jerua the Damaje.

JuJu i Psycho Les bili su gosti u Ljubljani u četvrtom mjesecu, ako i u Beogradu prošle godine, ali uvijek je nešto iskrsnulo u zadnjem momentu ako i je postojao plan da se to pohodi. S druge strane, na koncertima Jerua the Damaje (u daljnjem tekstu: Jeru/a) već sam imao priliku biti dvaput, 2013. u beogradskom klubu Parliament, kao i 2014. u zagrebačkom KSET-u.

Vrijedi spomenuti da je prateći DJ za ovaj trojac bio domaći hip-hop ‘mogul’, suosnivač Blackout radija/projekta te jedan od organizatora Fresh Island festivala, Filip Ivelja aka DJ Phat Phillie.

Kroz nekih sat i pol nastupa, pravilno raspoređenih, prvo su nastupili Beatnutsi, producentsko-reperski dvojac iz New Yorka poznat po suradnji s Big Punom, između svih ostalih eminencija, a općepoznata je i kontroverza s njihovim navodnim dissom na Jennifer Lopez zarad njene pjesme Jenny from the block.

Za obraćanje s publikom uglavnom je zadužen bio JuJu, dok su repali neke najveće uspješnice, osobno poznatije po riječima nego imenima stoga vjerujem da ih nema smisla navoditi.

S druge strane, već nešto generalno okupljenija masa podržala je i brooklynškog Dirty Rotten Scoundrela, kako je neslužbeni radni nadimak Jerua, predstavnika Gangstarrove fondacije i ostavštine, obzirom da je dobar dio njegove karijere obilježila suradnja s DJ Premierom koji je bio izvršni producent na nizu sjajnih projekata i albuma ovog newyorškog repera (The Sun Rises in the East, Wrath of the Math). On je također svoj spotlight iskoristio za pokoju pošalicu s publikom, izvedbu hitova poput Ain’t the Devil Happy, Da Bitches, Come Clean da bi se po završetku nastupa vratio u svoj improvizirani backstage kontejner zajedno sa Beatnutsima.

Poslije njih, nastupila je londonska spoken word umjetnica, reperica, pjesnikinja i aktivistica Kate Tempest čija me glazba pomalo zaintrigirala, jer sam bio podosta skeptičan prema njenom opusu, čvsto uvjeren kako spoken word umjetnici nemaju previše podrška od festivalske publike, čega sam se dotakao opisujući koncert Diyale, kao također jedna dosta konceptualne umjetnice, ali za razliku od spomenute, Kate je uspjela održati publiku u tom nekom uljuljanom raspoloženju, taman ju pripremivši za ono što je uslijedilo, a to je po vlastitom izboru bio najiščekivaniji nastup, onaj Run the Jewelsa.

Mislim da ne trebam posebno uvoditi u ovaj dvojac, a da sam propustio napisati prilikom sažetka njihovog ljubljanskog nastupa OVDJE.
Njujorčanin El-P, vlasnik Definitive Juxa i član opjevanog Company Flowa, ponajveće je ime alternativnog hip-hopa istočne obale, dok je s druge strane brijač iz Atlante, Killer Mike, svoje ime sticao suradnjama sa najvećim imenima tamošnje scene kao što su OutKast, T.I. i drugi.

Njihovo poznanstvo rezultiralo je s dva self-titled albuma, Run the Jewels 1 & 2, koji su se odmah po objavi pretvorile u instant klasike alt struje rapa, a to je i publika sinoć znala prepoznati i cijeniti nešto više nego ljubljanska prije dva i pol mjeseca.
Setlista je bila dosta slična tadašnjoj, u nepunih sat vremena izveli su Run the Jewels, Oh my Darling, don’t cry, Close your Eyes, Angel Duster, Get it, Lie, cheat, steal i druge, dakle rezime pjesama sa oba spomenuta izdanja.

Opet, bio je to nekako rezerviran nastup dvojca koji je sinoćnji koncert začinio pozivanjem jednog fana sa RTJ majicom na stage. Imam dojam da bih puno više uživao u nekom njihovom ne-festivalskom nastupu, jer jasna je stvar da izvođači generalno na festivalima imaju zbog niza izvođača i šarolike publike barem za nijansu lošije nastupe, to je barem moje mišljenje.

Kako se njihov nastup priveo kraju, tako je nakon kraće pauze red došao na novi kolaž imena britanskog grimea, a to su bili DJ Bug, Flowdan, Manga te Miss Red.
Ponovno nastup koji nije akumulirao veće količine moje pažnje obzirom da sam se više posvetio uživanju u pjesmama nego nekom studioznom zapisivanju kakvo inače vlada.

Kada su oni završili, još jedno utjelovljenje Bob Marleya dočekalo je svojih pet minuta (sat i pol) festivalske slave. Congo Natty uz Congo Dubz, Tenor Fly te Tippa Irie, izvođači o kojem nisam nešto posebno istraživao i koje nisam naročito slušao, ali uvijek je drago kada čujete te zavodljive reggae stihove i poruke ljubavi i mira, pomalo utopijske, ali očituje se još uvijek taj utjecaj rastafarijanskog pokreta i Boba Marleya, koji je i sinoć dobio pozdrav. Fascinantno je to koliko se jedna osoba izdigla u pojedinom žanru do statusa Zeusa na Olimpu, kao što je to Marley svojedobno postigao sedamdesetih u reggaeu. Smrt kao smrt uvijek je bila posebna problematika koja je od glazbenika radila ikone (ponekad i ne uvijek s potpunim kredibilitetom) ali je zanimljivo kako i 34 godina kasnije, ne nalazite dostojnog zamjenika u žanru jedinom i neponovljivom Marleyu, unatoč ovome što na osnovu prezimena nastoje ostvariti njegovi sinovi, Ziggi, Stephen i Damian.

Uglavnom, Congo Natty sa svojim putujućim cirkusem bio je posljednji izvođač prije slavodobitnog odlaska u šator, danas je na rasporedu posljednji set izvođača prije povratka u realnost, stoga provjerite kako je završeno osmo izdanje Outlooka.