Nakon što sam povodom ekspedicije popratio Zagreb Calling i Fresh Island festival, ubrzo sam se našao na putu prema gradu u kojem će se ove godine obilježiti alka prilikom 300. godišnjice od bitke u ratu s Turcima, dakle, Sinju.

Razlog posjete Sinju bila je hvalevrijedna 13. po redu manifestacija nazvana SARS festival.

Iako upućuje na to, ovaj simpatični lokalni festivalčić nema veze sa beogradskom koncertnom atrakcijom nego mu kratica predstavlja Sinjski amaterski rock susret, a najzaslužniji za održavanje istog već dugi niz godina (13 godina je respektabilna brojka u moru svakojakih slučaja) je sinjska udruga SKUP – Sinjski kulturno-urbani pokret.

Regularni dio festivala poklapao se sa zadnji danom Fresh Islanda te svakako nije bila planirana moja prisutnost na njemu. Međutim, zbog nesretne okolnosti – smrt gradonačelnika (iskreno saučešće obitelji), u Sinju je proglašen dan žalosti te se prvi dan održao dva dana kasnije, što opet zbog planiranog puta kući s turneje nisam mogao posjetiti.

U kombinaciji s grupom Dregermajster Crew tako sam u službi novinara posjetio samo nominalno drugi dan, kada su nastupale lokalne grupe Jare i 6wild, Postolar Tripper, Krešo i Kisele Kiše te spomenuti Dregeri.

Nakon što su na prostoru košarkaškog igrališta odrađene tonske probe, nastupi su mogli započeti te su pred dotad malobrojne okupljene prvi izašli domaće metal snage Jare, mlada grupa koja zbog spomenute slabe posjećenosti nije nešto više zagrijala još na klupama uspavanu publiku.
 

Pozornica je nakon njih pripala zagrebačkoj rap supergrupi, simpatičnim Dregerima, koja je u pomalo okrnjenom sastavu zbog raznoraznih okolnosti bila prisiljena na brojne prilagodbe repertoara i dodatne improvizacije te je okusila sličnu sudbinu kao i sastav prije njih zbog još relativno nespremne publike koja bi pružila veći feedback njihovim devijantnim rimama koje su čak na nekim dijelovima bile prilagođenije i promijenjene za vid raznolike u godinama publike. Posebni gosti za njihov nastup bio je njihov praktički novi član Tibor koji je zajedno s Kalijem izveo neke pjesme DPS albuma kao i Feco iz Fetbojsa koji je također dobio priliku za svoju solo minijaturu.

Njihov repertoar možete vidjeti na slici ispod, kao i izmijene unutar regularnih versova pjesama sa posljednja tri albuma.

Po završetku njihovog nastupa, binu je preuzela riječka punk-rock grupa, sve popularniji Krešo i njegove Kisele Kiše. Unutar jednosatnog nastupa, ove veseljačka pankerska družina u potpunosti je raspametila sinjski auditorij, a kako, iskreno govoreći, ne poznam previše opus ni djelo ove grupe, donosim vam sliku setliste kako bi se bolji poznavatelji više uputili u repertoar za koji sam shvatio da se većinski radi o pjesmama sa albuma Još ti nije jasno da ti nije kasno.

Kada su oni završili, svojevrsni headliner druge večeri, zadarski crossover-reggae-ska-štosvene animatori iz grupe Postolar Tripper nastavili su ondje gdje su stali KKK. Publika, već lagano (p)opijena i sjedinjena unutar okupljenog kohezivnog kolektiva nastavila je lagano skakutati na taktove poznatih Tripperovskih himni kojih ovaj simpatični zadarski sastav ima na pretek, a njihova ska sekvenca je kao stvorena za ovakav otvoreni tip koncerta uz lagano ispijanje piva i drmanje u ritmu glazbe. Nakon već više od 10+ godina na sceni, ova nekada ‘reperska’ klapa postala je manje forsirani i narodu bliži pandam Dubioza kolektivu – nadam se da momcima ovo nije uvreda.

Donosim njihov kompletan repertoar također putem fotografije.

I za kraj ovog dana, nastupila je višečlana domaća rap grupa 6wild, još relativno mladi kolektiv zanimljivih rima koji po lirici zbog narječja i tematici povlači više sličnosti sa drugim dalmatinskim rap sastavima kao što je primjerice Kiša metaka. Još uvijek ne toliko afimiran sastav krajem prošle godine objavio je demo album Masakr, a kao poseban gost na njihovom sinjskom nastupu, koji je zbog možebitne činjenice da se radi o lokalnim snagama podosta popraćen, nastupio je mladi splitski reper Natko Nekretnina.

Kako je regularni dio programa završio, daljnji tijek zbivanja preselio se u prostor nekadašnje Vojarne gdje se zabava nastavila do jutarnjih sati.

Osobno sam se zabavio iznimno dobro, uživajući kao i ostali izvođači jako dobar hospitalitet domaćina i organizatora te se nadam da će se ovakva manifestacija nastaviti još duži niz godina, a tko zna… Možda još koji put uz moje medijsko pokroviteljstvo.

Fotograf: Frane Rogošić