Iskreno, prije nego mi je bila pružena šansa za odlazak na koncert glazbenika koji je dosad meni bio poznat samo preko par pjesama, nisam gajio velike nade u nezaboravan provod na Jazinama. Ipak, La Ventura i el grande Manu su mi dokazali suprotno i baš mi je drago da jesu.

Krenimo redom, atmosfera prije dolaska na koncert je bila ona svakodnevna dalmatinska, kupanje i kava, pa ćemo kasnije „đir“ do grada. Došavši oko 20 h ispred ulaza iznenadio sam se brojem ljudi koji su čak 2 sata prije službenog početka koncerta došli i kampirali, čekajući na nepodnošljivoj vrućini, izlazak Manua i ekipe. Usput, par zamjerki organizatorima jer možda su mogli puštati ljude unutra sa bocama vode, a ne im oduzimati to malo osvježenja što imaju, kako bi si podigli profit. Ne vjerujem da su ljudi došli na koncert gađati izvođače poput Manua bocama i čepovima, jer drugi razlog za oduzimanje boca ne vidim. Loš položaj i sveopća nemoć dolaska na štand za prodaju pića je najgori problem koji sam doživio u zadnje vrijeme, ali nije na meni komentiranje organizatora.

U 21 h, kao što je i bilo najavljeno, Sexymotherfuckers počeli su sa pripremom atmosfere i podizanja publike, koji su došli i odsvirali ono što se od njih očekivalo (bez uvrede ikome). Sat vremena su dobili, sat vremena su iskoristili. Kratka i jasna komunikacija s publikom, ali ne može im se to zamjeriti jer publika nije njih došla slušati. Uz najpoznatiji hit, „Ajme meni nije mi dobro“ odsvirali su još nekolicinu pjesama iz svog repertoara, zahvalili se publici te ustupili svoje mjesto na pozornici čovjeku zbog kojeg je došlo preko 8000 ljudi (op.a.).

Vladala je već tad nervozna i uzavrela atmosfera uz neprestane poglede na binu jer samo se još njega čekalo. I tada, svjetla se ugase, nastao je muk, samo ruke u zraku i jedna bengalka. Napokon smo i to dočekali, mali čovjek s gitarom i šiltericom izašao je i samo izgovorio „Dobra večer ZADAR!“ Nastade sveopći delirij, cika i vriska na sve strane, zastave poletješe i cijela ta masa ljudi koja je došla vidjeti i čuti taj fenomen stopila se i postala jedna velika kohezivna grupa koja je jednostavno došla uživati. Koncert je otvorio pjesmom Mr. Bobby i potpuno zavladao publikom. Laganim, poskočnim i veselim ritmovima osvojio je simpatije publike, a već poznatim tekstovima podsjetio stare fanove na neka mlađa i ranija vremena. Nakon što je otišao sa bine prvi put, na scenu su došli aktivisti iz S.O.S. Jadrana te malo uništili lijepo kreiranu atmosferu svojom političkom agendom, ali nisam se pretjerano obazirao na njih. Zazivanjem “voodoo“ magija vratili smo Manua nazad na još jednu injekciju vesele energije i pozitivno nabijenog ugođaja. Samo treba reći da ni La Ventura niti Manu nisu u nijednom trenutku zakazali. Komunikacija je bila prijateljska, kao da se nismo dugo vidjeli s njim pa mu je sad malo lakše kad smo ga tako dobro prihvatili.

Podvucimo crtu, pozitivne strane koncerta su definitivno prijateljska i ugodna atmosfera, komunikacija s publikom te glazba općenito. Negativne strane su loše vođenje organizatora, visoke i nepodnošljive temperature i možda je malo prekratko svirao, po nekim komentarima koje sam čuo sa strane. Ali Manu nemoj zamjeriti, došao si, oslobodio si nas dnevnih muka na jedan dan, malo si nas protresao, zabavio i pustio si nas da uživamo u ovome koliko ti uživaš svaki put kad izađeš na pozornicu. Vi, koji se možda osjećate zakinuto nemojte tugovati, smatram da bi se njegov povratak mogao dogoditi, jer lijepo smo ga prihvatili, kao jednog od nas.

P.S. Još jednom se ispričavam plavokosoj djevojci kojoj sam malo uništio uživanje u koncertu jer nisam dovoljno hardcore.