Dugi koncerti kratkih pjesama. Možda bi se tako mogao opisati svaki nastup pravog punk benda, a kada se tih pjesama naniže po nekoliko desetaka – e onda se vrijeme ubija prividno sporo, ali koncert istekne za sekundu. U ovome slučaju govorim o PRAVOM punk bendu s čistokrvnim kratkim distorzijskim zvukom bez previše oklijevanja i odugovlačenja. Ovdje govorim o PRAVOM punk bendu s tri člana. Ovdje govorim o PRAVOM punk bendu bez sekcije za bass gitaru. Bubanj, gitare, tri čovjeka, jedan entuzijazam u poletnoj mladosti i preko 30 godina haranja scenom. Ovdje govorim o PRAVOM punk bendu bez političkih usmjerenja, bez publike koja diže desnice, ljevice, centralne i ostale ideološke ruke. Ovdje govorim o bendu pod nazivom KBO!, a uskličnik na kraju imena im je svakako opravdan. Sinoć u klubu Exit, u Osijeku, tresao se pod!

Prije samog KBO!-a nastupale su čak dvije predgrupe kako bi dovoljno dobro zagrijali već užarenu atmosferu. Tako su ljudi počeli polako pristizati u podrum kluba kako bi poslušali Sistematski pregled te bend SOMA (Slaves Of Modern Age), a ispred kluba, kao i u samoj unutrašnjosti, mogao se vidjeti lijepipresjek Slavonije i Baranje u obliku mladih i onih malo starijih koji su pristigli iz okolnih mjesta kako bi doživjeli trenutak KBO!-a. Pričanje, smijeh, pokoje pivo i bambus u rukama i opomena kako se ne smije s cugom izlazit iz kluba stalne su rutine koje se mogu vidjeti na mjestima i događanjima poput ovoga. Negdje iza ponoći na pozornicu se penju Vuja, Voja i Iveža, u pozadini se vijori veliki baner benda, a pozornica je mala te sasvim dovoljna za ovakav mali spektakl. Zvuk nije bio najčišći, u nekim trenucima sam se morao namučiti da probam razumjeti što Vuja poručuje publici, ali uvijek se nekako može prijeći preko toga kada se sagleda općenita atmosfera na koncertu. Bend otvara program s pjesmom Nemoj, a odmah prelaze na stvari Za Evropu, O, ne, ne, Perspektiva. Publike je sve više, kisika sve manje, a pod je tijekom koncerta bio klizav, baš kao i moja koža, pa se može reći da su ljudi u šutkama više klizili nego što su se naguravali. Incidenata tokom koncerta nije bilo, tu i tamo pokoji pad u šutki, izgažena obuća, lakat u leđa, ali sve to s najboljim prijateljskim namjerama. Jednoglasno se pjevalo i skakalo kroz cijeli koncert, a odsvirao je KBO! i velike hitove poput Moja sloboda, Za jedan korak, Mi smo…milion glasova, Lopovi, Kragujevac te su nas vratili u vrijeme grupe Denis & Denis odsviravši hit Program svog kompjutera s cover albuma (Ne) Menjajte Stanicu.

Iako sam pomislio kako redari neće biti potrebni na koncertu ovog tipa, dogodilo se suprotno. Naime, nitko nije bio zlonamjeran, ali uz sva upozorenja od strane benda publika je konstantno upadala na pozornicu pružavši mogućnost oštećivanja glazbene opreme. U jednom trenutku, za vrijeme trajanja bisa, bend je prekinuo pjesmu rekavši da se situacija mora smiriti, u suprotnome će prestat svirat. I tako je i bilo – situacija se smirila, a redari su stali ispred pozornice te tako stajali do kraja. Kako se koncert približavao kraju, publika je bila sve nervoznija i nervoznija sa zahtjevima da se već jednom odsvira ta Samoća pa kad su začuli prve riffove svojevrsne punk himne, nitko više nije stajao mirno na mjestu. Jednoglasno pjevanje, urlanje, skakanje, proljevanje piva dali su svima naslutiti da se upravo događa vrhunac koncerta i da će uskoro kraj. Bend je još na bisu odsvirao Grk, a cijelu stvar su završili s pjesmom Forever punk.

Još do dugo u noć ostala je ekipa u prostoru kluba gdje se glazba puštala na afteru koncerta sve do ranih jutarnjih sati, a iza svega ostao je ljepljiv pod, pozitivna energija, hektolitri znoja proliveni i želja da ne prođe toliko dugo vremena do sljedećeg nastupa grupe KBO! Dečkima želim da samo tako nastave udarati po sceni jer imaju tu snagu i nakon svih ovih godina. Nema Samoće u gradu dok KBO! nastupa. To je glazba koja povezuje, koja rađa prijateljstva, koja ostaje u ušima još dugo poslije koncerta. Živjeli klub Exit i KBO!