Dragi čitatelji, donosimo vam intervju s vukovarskim bendom zanimljivog naziva – „Čmarni ugruščići“. Razgovarali smo s vokalom benda Davorom Babićem, u narodu poznatijem kao Bucek. Evo što nam je rekao.

Pozdrav Bucek i hvala na gostovanju u miXeti!

Pozdrav tebi i svim čitaocima miXete, onima koji se tako osećaju i onima koji vide, a ne čuju, a slušaju, a ne gledaju.

Za početak, možeš li nam predstaviti članove benda?

Pa pošto sam samo ja ovde, evo, ja sam Bucek , drago mi je. Dakle, sem mene kao vokalnog izvođača, brbljatora i galamdžije, tu mi je drug Bojan, umetnički David Koprofil, poznati vrtirep i virtuoz ispijanja piva, zatim za kormilom, basdžija Nemanja, poznatiji kao čudovište Nemogorgon koje proždire ogromne količine kalorija i pretvara ih u fekalije, tu je još jedan Bojan, nama bolje poznat kao Pike, a uvek gladan i predstavlja se kao pagan, ali koliko mu je tačan broj bogova još nismo uspeli da izbrojimo. Poznato je da se priklanja najviše božanstvima vina, grčkom Dionisu i jamajčanskom božanstvu korova, trave i biljaka, Vu-Thra. Naglasak je na Thra. A tu nam je i glavni kuvar, poznat po svojim voćnim elektroničkim delicijima koje pravi na 1001 način kao u arapskim noćima, samo što je on u Vukovaru – jedan jedini KFC Lemmy. Na osobnoj mu piše da je Miladin i nije true, ali je naš drug. Spomenio bi samo i pomoćnu bas bubanj pačnu i udaraljke, malog Zvonkeca koji je inače iz Zagreba, ne, i u zadnje vreme pokušava da nam pomogne kao bubnjar. Pokušavamo da ga zadržimo kao stalnog člana benda, ali kužiš, nije tako lako imati purgera u bendu jer nemre on sad stalno dolazit\\\\\\\’ na probe, ne.

Kako je nastao bend?

Pa gledajte, radi se o vrlo delikatnoj situaciji. Naime, kako je poznato ukoliko se pojavi dovoljan broj učesnika i istomišljenika moguće je stvoriti jedan novi organizam, novo telo, novo biće koje nazivamo kritična masa. Ta kritična masa onda može da deluje na daljnje akcije i reakcije na isto. Tako je kritična masa ovog benda uvidela da je mnogo tu ljudi koji nešto pokušavaju, a ništa ne naprave pa se sastanu, kažu šta imaju, odsviraju par svirki, izgube nadu ili se potuku zbog lepe žene ili neko čak dobije i posao što je i u ono vreme, 2005. bio pojam. Onda nastaje apatija i ravnodušnost prema svemu. Mi smo za početak hteli biti oni koji mogu, a ne žele, koji i vide i slušaju, ali ne žele dati više jer jednostavno niko ne zaslužuje. Međutim, kad smo se otreznili, shvatili smo da to ljudi nisu zaslužili jer mi i dalje gajimo nadu da će biti bolje sutra kad uđemo u Nacionalnu zakladu i fondaciju za zaštitu poremećenih i neuspelih adolescenata. Tako da smo napravili zaokret i pokušali da napravimo neko astrološko-biološko-tehnološko čudovište koje može da zadovolji i publiku i nas.

Kako vam je pao na pamet ovako jedinstveni naziv benda?

Kao i svako čudovište i ovo naše ima metaforu. Šta zapravo znače ti ugruščići? I zašto baš iz čmara? Dakle, ovde prvo trebamo da se zapitamo da li je ime u funkciji opisa benda ili samo zvučno ime? Dalje, treba uvideti u kojim sferama s tim imenom bend može da se kreće. Razvidno je da mi ne stremimo ka nacionalnom uspehu, iako se to, na kraju, pokazalo pogrešnim, na što ću da se vratim. Mi smo oni koji stalno smetaju i koji nikako da odu. Mi smo oni koji podsećaju da je higijena pola zdravlja i podsećaju da se malo ljudi toga pridržava. Mi smo oni koji smešnim imenom kriju se sa smešnim nastupom. Mi smo oni koje ne treba shvatiti ozbiljno, a opet trudimo se ozbiljno da shvatimo našu zabavu, a tako i zabavu publike. Mi smo ti koji su slušali Zbilju znanosnih bespuća i uhvatili reklamu za hemoroide i čmarne ugruščiće drnč za čačkanje guzice \\\\\\\”Proktor und Krank\\\\\\\” (veliko hvala Matakoviću!)

Kada je započela vaša ljubav prema glazbi?

Ne bih sada da govorim u ime celog benda jer neki su počeli ranije, neki kasnije, neki su stalno bili u ljubavi, a neki nikako da se zaljube. Ali verujem da smo svi mi nekako povezani nekom mističnom silom i, pošto smo svi malo stariji, verujem da smo još dok smo bili u očevim mošnjama, punili se silnim hormonima testosterona i slušali što su i naši očevi slušali, a onda jurcali prema toj jajnoj ćeliji, snažni kao munja što cepa nebo (sve u stilu Manowara). Da li je u pitanju genetika, vračke baba Vange ili smo se jednostavno u pubertetu zakačili za đavolje zvuke, slučaj je za Dosje X.

Svirate li neki određeni žanr ili ste više fuzija različitih žanrova?

Pa kako je bend napredovao tako se i stil menjao. Naravno, tu je i najveći problem, a to je da danas ljudi sve više slušaju različite muzičke pravce te i remikse na različite načine. Osnovni temelj su nam mešanje black metala, grinda i elektroničkog zvuka. Uz to se onda meša sve što vole mladi, a bogami, vole svašta. Druga stvar je što nekad uzmamo muzičku temu ili podlogu koja je vrlo popularna pa onda se s njom Lemmy poigra i povežemo lirsku temu pa na kraju ispadne musava torta. Ima svega, ne liči ni na šta, ali je vrlo ukusna za probati. Da ne pričam da dodamo satirično humorističan pristup svemu tome. Šta više da pričam, neki od naslova pesama “Nekrofil”, “Skupljači perja”, “Svinjokolja”, “AK 47”, “Debela Gotičarka” a imamo i pesmu sa harmonikom.

Zanimljivi su i vaši nastupi s maskama? Odakle ideja za takvo nešto?

Pošto nikako da dobijemo na lotu, a samo dva člana imaju bogatog ujaka i sestru i sakrivaju ih kao zmija noge, osuđeni smo da sviramo na jeftinoj opremi. Tu je takođe i problem što su ljudi škrti i niko neće da nam da bolju opremu. Nikoga ne osuđujem. Ni ja im ne bi dao kad su takvi. Najgore od svega je što nam bude dosadno na bini kad samo sviramo, odnosno, pevamo pa smo odlučili da poradimo i na tom scenskom nastupu koji je postao više kao zaštitni znak jer svakom svirkom dobijamo sve više ljudi koji nas gledaju i zabavljaju se s nama. I to nam je drago. A ovi što nam ne daju opremu… čut ćemo se još.

Surađujete li s nekim drugim bendovima?

Mi smo sebični i egoistični, prepotentni likovi koji ne moraju da sarađuju s drugim bendovima. Dobro poznata poslovica kaže: ”gledaj u svoj tanjir”. Da li je iko ikad tražio našu pomoć? Nije! Zašto bi mi onda tražili njihovu? Ne kažem da mi ne bi pomogli, ali nekako ne vidim baš kako bi se to uklopilo u naš raspored. Ali to ne znači da možda nekad i nećemo sarađivati. Možda sad baš u inat nađemo neki bend da sarađujemo.

Koliko ste do sada izdali autorskih pjesama i imate li neke zanimljive covere?

Što se tiče naših autorskih pesama, brojimo nekih 30-ak komada, 10 manje, više, jel. Imamo par obrada od kojih bih izdvojio jednu staru Krvava moča obrada Metallice Frantic Orgazmatron kako ga Sepultura svira. Od novih imamo Ne valja obrada – Prodigy ‘No good ‘. Spremamo i jednu obradu kao letnji hit, ali to je sad opet neka priča koju ne bih pričao da se ne otkrije previše, a i ako budem pričao previše, neće se ostvariti. Što se tiče izdavanja, nemamo mi nikakvih audio zapisa. Mi se više baziramo na video zapise, a tu bi mogli da izdvojimo moja dva kumstva, Koprofilov 13. rođendan, nekoliko privatnih žurki i rođendana u selu Trpinji, više video zapisa s prvog maja iz Adice. Neko iz benda mi je spomenio da ima i par amaterskih snimki, ali još nisam pronašao gde su i da li se radi o toj osobi.

Koji su vam omiljeni nastupi do sada?

Verujem da svako iz benda stavlja naglasak na neku drugu svirku, ali kao bend najviše smo imali uspeha 2010. na Vukovarskom ljetu mladih, godinu dana ranije u Sloveniji i zadnja svirka u Novom Sadu početkom godine koja je bila vrlo uspešna. Uspeli smo da dosviramo sve što smo zamislili da odsviramo i to smo odsvirali. Meni je najdraža ta iz Vukovara. Znaš ono, ja međ’ svojom rajom pa mi galamimo, pa se tu pije i skače, pa se smijemo, pa ja padnem, pa me boli, pa se onda oni meni smiju, pa bude vrućina, pa komarci, a ovi nisu špricali, kao nije bilo para, pa joooooj, mogao bi tako o tome još dugo, dugo.

Gdje vidite bend u budućnosti, a gdje sebe?

To bi bilo bolje da upitaš Vidovitog Milana. Evo primera, mi smo tako svirkali dvaput godišnje i dođe nam ponuda sa HRT-a da damo muziku iz pesme Debela gotičarka” za njihovu emisiju Generacija Y koja govori o alternativnoj grupi mladih. Život piše priče. Možda se sutra svi oženimo, a možda odemo na turneju u Nemačku kad uđemo u EU, a možda više nikad i ne čujete za nas. Sebe vidim kao gradonačelnika ili političara, debelog prasca od 120 kg, kojeg svi vuku za rukav da im pomogne, a ja obećavam i samo stavljam eure u džep. To bi baš bilo dobro.

Biste li surađivali s „divama“ poput Severine, Jelene Rozge ili Jelene Karleuše, naravno uz dobru financijsku injekciju?

Što se tiče Rozge, naravno. Onda bi opet mogli da pravimo intervju gde bi nas pitali kako je bilo raditi s njom, a mi bi prepotentno izjavili da je to njoj trebalo za karijeru. Pitanje je samo koji bi sad ukrasni predmet opevali. Što se tiče Karleuše, odlično bi se uklopili s njenim grčko-tursko-stranim prepevima jer i mi ponekad pribegnemo inspiraciji sa strane. Verujem da bi i koncert s njom bio u jednakom broju, kao i bez nje, a to ne bi teško palo ni nama ni njoj. Ponajviše draži njena izjava da ima najveću moć između nogu pa bi voleli da vidimo koliko je moćna. Kako sam već rekao da smo više orijentisani na video materijale, verujem da bi sa Severinom to bio pun pogodak. Zamislite samo taj naslov na nekom web portalu, Severina, famous croatian singer 10 years after + special guests – 5 of them!!!

Kako vidite vukovarsku glazbenu scenu, a kako ex-Yu scenu?

Što se tiče vukovarske scene, lično, viđam ove iz Borovskih štakora, dobar sam s njima, popijemo ponekad, nekad i zapevamo koju. Volimo otići na koji koncert i šaliti se. Viđam i ove iz Wardakhina, Kris radi na tehničkom, tako da ga moraš videti bar jednom godišnje. Saleta i Luku ponekad vidim, ali slabije. Sale je dobio dete, a Luka je u Rijeci. Ponekad mi nedostaju. Viđam i ove neke starije koji menjaju imena bendova, s nekima sam bolji, s nekim nisam, ali pozdravimo se na ulici. Šta? Pa ljudi smo, nismo čmarovi, hehe. Od Ex-Yu scene, nažalost, ne mogu reći isto. Ne viđam neke ljude, neki su se i odselili, a neki bogme i umrli, laka im crna zemlja. Mada, pravo da ti kažem, to su stariji likovi i nekako mislim da ne bi oni hteli sa mnom da se druže. Neke ostatke te scene vidim na nekom koncertu, nekad pročitam neki intervju ili pogledam spot i to je to. Bitno je da se svira, a ko šta sluša je njegov izbor.

Mislite li da ima nekih bendova s kojima ste do sada surađivali, a da mogu postići neku, da tako kažemo, slavu? Ako ima, koji su to bendovi?

Sprdaće me iz benda da sam poltron i ulizica, ali te Borovske štakore bi ja voleo da vidim slavne i uspešne. Usput, da i mene počaste nekad i kupe mi nešto lepo za rođendan. Ma bar da me pozovu na venčanje ili tako nešto. Evo, može i kumstvo, nije problem. Sve može. Ma hajde, neka ide, samo neka me počaste pivom. Ma neka mi mahnu samo.

Za kraj, vaši savjeti mladim glazbenicima i fanovima Čmarnih Ugruščića.

Prvo bi se zahvalio svima koji su do kraja pročitali intervju. To je danas puno. Hvala vam i svaka čast. Drugo, imamo svirku 06.07. u Đakovu i pozivamo sve da dođu. Treće, svi bi trebali da se ugledaju na našeg najvećeg fana Vilija. Taj čovek je na svakoj našoj svirci sem na onima na kojima nije. On nema izgovora da ne bude na svirci. Njegov izgovor je da radi i da ne može da dođe. Tako i vi svi trebate dolaziti na naše koncerte. Svi! Nema izgovora. Vaš izgovor može biti samo da radite i da vam se odšarafljuje proteza. Sve ostalo ne važi. Veliki pozdrav Viliju, prijateljima i fanovima.

Još jednom zahvaljujemo na gostovanju i želimo vam sve najbolje u nastavku karijere !

Hvala puno i puno sreće u daljnjem radu. Nadam se da sledeći intervju radim na muzičkom portalu miXeta! Uzdravlje, živeti se može i na aparatima.

Facebook grupa Čmarnih Ugruščića

Bio je ovo još jedan zanimljiv intervju. Pratite nas i dalje kako bi nazočili brojnim promjenama koje slijede!

 

Share.

About Author

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE