Garage in July naš je sljedeći gost koji je od početka bio zainteresiran za suradnju i koji je pružao podršku našem projektu. Mlada osječka grupa svira nekoliko godina, a u pripremi im se nalazi prvi studijski album, nakon EP-a ‘Samo ljubav i Rock ‘n’ Roll’, a momci su nastupali na nekoliko motorijada, festivala te u velikom broju klubova od Zagreba pa do Slavonije. Pročitajte odgovore na pitanja koje je naš reporter postavio.

Službeni Youtube kanal Garage in July-a

Dobro nam došli i hvala što ste se odazvali na naš poziv.
Prvo standardno pitanje, tko ili što je Garage in July?

Garage in July je visokooktanski rock&roll band s prljavim utjecajima delte Mississippija. Sastav grupe čine: Leo Fekete (1988.) na bubnju, Igor Hanžek (1988.) na bas gitari, Marko Bagarić (1987.) na solo gitari i Bojan Đurđević (1987.), na ritam gitari, usnoj harmonici i mikrofonu.

Vi svirate više klasičan Rock’n’Roll za razliku od naših dosadašnjih gostiju, kako je nastala ideja benda?

Ideja nije nastala, ona je postojala u nama oduvijek. Kada smo se svih četvero skupili u lipnju 2011. godine ideja se počela razvijati u djelo…u buku punu života. Svi osjećamo ogromnu strast prema korijenskom bluesu i Rock’n’Rollu i jednostavno je sve kliknulo iz prve.

Također, bend ima odlike Bluesa pa što vam je draže, blues ili Rock’n’Roll?

Teško je to sada reći, možda bi najpoštenije bilo za obznaniti da je to stvar pojedinca. Kao bend, možemo reći da najviše volimo kada se oni isprepliću u tom glazbenom seksu nabijenom gustim elektricitetom.

Blues i Rock’n’Roll na ovim prostorima i publika, vaše mišljenje?

– Ako govorimo o publici u malo širem smislu tada možemo reći da ta glazba dobiva jako malo prostora u medijima, što smatramo nepravednim i nepoštenim. Ipak je ona izvor gotovo svih oblika popularne glazbe, a stavljena je skroz na stranu. Mediji često znaju servirati ljudima glazbu koja je rađena na principu proizvoda poput robe u trgovini, što nema veze s njom samom. Trebalo bi se cijeniti jedino ono iza čega stoji ideja, ljubav, strast, beskompromisnost i apsolutna vjera u ono što se radi. Što se tiče naše publike na koncertima, dobivamo jako dobar feedback i čini se da ljudi prepoznaju tu snagu i priču koja stoji iza nas. Jako je lijep osjećaj kada te publika prihvati bez predrasuda i kada jednostavno uživa u muzici.

Kada je tebi osobno došlo do prvog kontakta sa glazbom, sa samim stvaralaštvom? Kao klinac koji je preslušavao stare ploče ili nešto drugo?

Jako smo puno slušali stare glazbe, preslušavali puno albuma, čak i ploča. Ploče si često i poklanjamo za rođendane, iako nemamo svi gramofone. Prije par mjeseci basistu smo poklonili Ace of Spades od Motorheada, a gitarist je dobio Begars Banquet Rolling Stonesa. Sa samim stvaralaštvom? Pa nekako odmah, na prvu. Čim smo počeli svirati, odmah smo radili i autorske stvari. Nekako spontano i dječji naivno.

Glazbeni uzori i utjecaji? 

– Delta i Chicago Blues (John Lee Hooker, Muddy Waters, Son House Howlin’ Wolf, Robert Johnson), The Rolling Stones, The Stooges, Velvet Underground, Guitar Wolf, Jon Spencer Blues Explosion, Jim Jones Revue… 

Svi znamo da prvi puta stvari kad nam se dogode urežu nam se u uspomene, ukratko vaša prva svirka?

Pa nešto kao Jimi Hendrix na prvoj svirci s B.B.Kingom. (smijeh). Ideja je bila prisutna, ali malo nam je slabija bila realizacija. Ali, bili smo jako sretni i znali smo da želimo to raditi zauvijek.

Kakav je trenutno broj gaža, budi se zainteresiranost publike, traže li se mladi bendovi sve više?

U početku je bilo stvarno teško. Slali smo jako puno mailova i poruka na jako puno strana i ne baš previše uspješno. Onda su malo po malo, krenule svirke po festivalima i to nam je puno pomoglo jer smo upoznali puno bendova i ljudi koji se bave organizacijom svirki. Prošle smo godine imali oko 35 svirki, dvije pobjede na festivalima, 4 pojavljivanja na radio postajama i uspjeli snimiti prvi LP s 14 autorskih pjesama koje se sad miksaju i uskoro će biti vani. Sad nam je puno lakše doći do svirke i čak nas ljudi nekad i sami pozovu. Ne mozemo reći da ni dan danas ne užicamo neku svirku. (smijeh).

Najveću podršku u svemu ovome vam čine?

– Prijatelji koji su od početka s nama (Majo to je za tebe ;), naše djevojke koje sve razumiju i trpe stalna naša filozofiranja o Rock’n’Rollu, sami smo sebi jako velika podrška kao bend, fanova, koliko znamo, nemamo baš puno, ali dva imamo sigurno (Iva i Mislav, to ste vi;). Poznanici koji su nam dali stvarno korisne savjete i prijedloge (prije svega Gigo), bendovi s kojima smo se povezali (Big Strip Gorila, Borovski Štakori, Hysteria, Milost, Teatar Blues Band, Ivan Kovačević Jimi) i svi drugi s kojima smo dijelili stage.

Koji su vam trenutni ciljevi te koji su vam možda neki dugoročni planovi?

– Trenutačni su nam ciljevi da nabavimo profesionalnu opremu (čitaj: lampaše) i da što više ljudi osjeti poruku koju nosimo…Želimo što više svirati, napraviti dobru promociju albuma, snimiti spot i dalje skladati u ovom intenzitetu i puno, puno putovati.

Za kraj, želite li nešto poručiti čitateljima? Možda najaviti neki koncert, album ili nešto?

– Album će biti vani u trećem mjesecu i onda ide žestoka i znojna promocija po raznim mjestima uz magistralu. Nikad ne odustajte od onog što volite.

Eto, došli smo do kraja, hvala Vam još jednom na gostovanju. Želimo vam puno sreće u daljnjem radu, gažama i da nastavite ovim putem. 🙂