Drugi kraj radnog tjedna u travnju, 7. travnja, bio je rezerviran za uvijek poseban glazbeni događaj, ovoga puta u Zagrebu, u maloj dvorani Doma sportova, gdje je nastupao austrijski glazbenik Marcus Füreder, poznatiji svima kao Parov Stelar.

Njegov prvi nastup pred hrvatskim fanovima dogodio se na Terraneo festivalu 2012., prvi klupski dogodio se u prosincu 2014. godine te je rasprodana dvorana Boćarskog doma nagoviještala kako je electro swing veoma dobrodošao eksperiment, a sada već uvaženi glazbeni žanrovski hibrid, da bi ga još jednom imali prilike gledati, u kolovozu 2015. godine Špancirfestu. Potrebno je bilo nešto više od dvije godine da se Parov Stelar vrati sa svojim bendom, ovoga puta prilikom promocije svog novog albuma “The Burning Spider”.

Kapacitet Male dvorane Doma sportova može primiti više od 3.500 duša, no iako tu brojku nismo doživjeli skoro pa ni upola, solidan broj okupljenih napravio je atmosferu kakvu možda ne bi ni peteroznamenkasti broj ljudi. Možda je do toga igrala pomalo preskupa cijena ulaznica. Dojmljiv vizualno-scenski nastup priredio je Parov Stelar sa svojim bendom, gdje smo mogli vidjeti veliki DJ pult u sredini gdje je bio Marcus, sa strane bubnjara i gitaristu, a s druge strane brass sekciju, dok je u sredini pjevala i plesala zanosna Cleo Panther.

Zagreb je bio jedna od prvih stanica The Burning Spider turneje kojom Parov Stelar predstavlja neke nove pjesme koje će se naći na istoimenom albumu, tako da se repertoar sastojao od brojnih electro swing uspješnica iz bogate karijere te od novih, interesantnih pjesama u kojima možda u nekoliko navrata nedostaje tog pravog parovstelarovskog groovea. Koncert je započeo oko 22 sata i trajao je skoro sve do ponoći, a publika je konstantno bila u ekstazi koja je svojom atmosferom, plesom, lupanjem nogama o pod i glasnim uzvicima uspjela nagovoriti bend da dođu natrag na pozornicu i to čak tri puta. Pomalo i očekivano, budući da su se prvi put s pozornice pokupili nakon samo sat i petnaest minuta svirke, što bi na nekim, čak i skupljim koncertima, bila tek trećina odrađenog nastupa.

Roppongi Red izabrana je kao predgrupa, a riječ je o novoj grupi na kojoj nažalost putujući iz Osijeka nisam stigao prisustvovati, no po informacijama koje sam dobio, riječ je o peteročlanom sastavu koji sviraju kombinaciju elektronske glazbe i popa. Svirali su pola sata autorske pjesme uz jednu obradu Discipline Kitchme te su oko 21:30 napustili pozornicu uz empatiju prisutnih i odobravanje od strane tada još malobrojne publike.

Parov Stelar Bend definitivno je dominirao publikom kroz cijeli nastup. Poštena doza electro swinga očito je nedostajala prisutnima, tako da je čak i dobra stvar bila onima koji su došli, što nije došao veći broj publike, budući da se na ovaj način komotno moglo rasplesati bez da se nekome izbije pivo iz ruke ili se opeče o nečiju cigaretu. Cleo nas je pozdravila više puta na hrvatskom, rekla kako i vuče hrvatske korijene, kao i sam Marcus Füreder, koji je sa svojim djedom posjetio našu obalu više puta, a o čemu govore i naslovi nekih njegovih pjesama.

Kod Stelarove diskografije i opusa postoji jedan problem (ako se to tako može nazvati), a to je neizostavna repetitivnost materijala. Gotovo sve pjesme prosječnom slušatelju mogu zvučati jednako, a čak i oni malo upućeniji u njegove pjesmarice mogu imati poteškoća s trenutnim podsjećanjem na određeni naslov, što nije odraz nekreativnosti, već je to stvar simpliciranosti podžanra. Koncert su standardno otvorili s The Lonely Trumpet, a od novih pjesama s Burning Spider albuma mogli smo čuti primjerice Cuba Libre i Mama Talking, a od neizostavnih hitova Clap Your Hands, All Night, Grandpa’s Groove, Jimmy’s Gang, Demon Dance te naravno Booty Swing i Catgroove, a sve to uz nevjerojatno dobru sinergiju na stageu među glazbenicima, gdje su čak međusobno i plesali, radili scenske pokrete i pozivali publiku na ples, dizanje ruku, skakanje i sve što je potrebno za ovakav tip glazbe i koncerta. Valja ne izostaviti i činjenicu da je riječ o uistinu odličnim glazbenicima koje je dodatno podupro i videozid i paneli s dojmljivim, ali jednostavnim vizualima, koji su potrebiti kako bi “šmek” ovakve vrste zvuka dobio i svoj vizualni identitet.

Osobno, koncertom sam oduševljen. Ljubitelj sam njegove glazbe i iako nisam ni sam ponekad bio siguran u kojemu trenutku što točno sviraju, energiju i pozitivnost koju su stvorili među publikom, rasplesanost i “groove” bili su dovoljni da mi ovaj koncert ostane u pamćenju, barem neki određeni ključni dijelovi kojih u ovom slučaju ne nedostaje.

Sve u svemu, primjetno je bilo kako su izvođači uživali na ovom hrvatskom nastupu i kako se uvijek iznova dobro osjećaju kada sviraju ovdje, tako da bismo Parova Stelara mogli kroz naredne dvije godine ponovno vidjeti. Ovo je jedan od koncerata kojima ne bih zamjerao ni da su trajali još dva sata, stvorio se takav element da se još i po pola sata ostajalo u dvorani nakon kraja. Samo dođi(te), hrvatske electro swing publike definitivno ima, a s nižom cijenom ulaznica vjerojatno će doći i još veća ekipa i plesom pozdraviti austrijskog umjetnika i njegovu istaknutu kreativnost.