U velikom koncertnom prostoru hale 5 beogradskog Sajma, dupke ispunjenom mladim obožavateljima regionalnih rap izvođača, održan je – slobodno se može zaključiti – najveći jednodnevni festival rapa ove godine, događaj nazvat The Street Code.
Službeno devet grupa, preko 30 izvođača, dalo je svoj izniman obol kako bi spomenuti event mogao nositi gore spomenutu titulu, barem za ovu godinu.
Ove sam godine već prisustvovao na dva eventa koji potvrđuju ovaj novonastali trend, tendenciju ka zajedničkim nastupima najpopularnijih grupa ovih prostora iz domene hip-hop glazbe, a to su bili #DritoIzTvornice, koji se održao u siječnju u zagrebačkoj Tvornici kulture (nastupali su KUKU$ Klan, High5, Krankšvester, Kiša metaka te beogradski gosti iz Prti Bee Geea) te događaj nazvan Rap Spektakl u zadarskim Jazinama, kada su pozornicu zajedno dijelili Bad Copy, Prti Bee Gee, Dječaci, Krankšvester, High5 i Sve barabe uz Smoke Mardeljana.
Spomenuti Street Code otišao je korak dalje, na jednom mjestu okupivši spomenutu brojku od čak devet grupa i sastava, koji su se u skoro šestosatnom koncertu izmijenjivali na velikom prostoru bine hale broj 5.
Premda su organizatori zbog zgusnutog rasporeda najavljivali brze izmijene izvođača, nekako sam bio skeptičan, okrivimo za to i navike publike uz staru ‘dobru’ „kasnit će!“, ali događaj zaista jeste krenio svojim tijekom poslije nekih 21h te je svatko imao pola sata do 40ak minuta za prezentaciju sebe u najboljem/najgorem svijetlu, kako hoćete, a budući da sam zbog ranije dogovorenih obveza bio na koncertu hrvatske kantautorice Sare Renar u klubu Elektropionir, bio sam prisiljen propustiti dobar dio izvođača.
Usmena predaja i od strane organizatora objavljen raspored po kojim će se event odvijati nalažu mi da kažem kako su prvi pred okupljene došli momci iz Niša, dvočlana crossover grupa Stereo Banana, koji svoj glazbeni koktel specifično nazivaju kungfuzija. Nikad održani koncert u osječkom Epicu 2015. godine, kao i raniji početak uz moje kašnjenje na ovaj događaj kumovali su novom propustu, za koji se nadam da će ubrzo biti ispravljen.
Nakon njih – original gangster i Voždovac finest – Smoke Mardeljano. Reper je to koji bi, zbog specifičnog dubokog glasa, da je iz SAD-a, vrlo vjerojatno bio upečatljiv član neke hardcore rap grupe (poput ONYX, M.O.P.), ali do zasluženog je prepoznavanja došao vrijednim radom, suradnjama i dokumentarnim filmom Ja repujem koji je ove godine u suradnji sa reperom o njegovom životu i pratećim peripetijama objavio srpski ogranak giganta istraživačkog novinarstva, VICE-a, čiji urednik Galeb Nikačević je redovno navještavao sljedeće nastupe te bio poluslužbeni host ovog događaja.
Potom je red došao na Krankšvester, koji je za potrebe svog nastupa na binu već tradicionalno prizvao Tijanu i Sajsi MC, a to hrvatsko-srpska glazbene suradnja uspješno funkcionira već nekoliko godina od izdavanja trećeg albuma iz Švekijevog kataloga. DJ Oliver i uhodani dvojac Sett/3ki Stil protutnjali su publikom nižući najrelevantnije i najpopularnije iz svoje diskografije, nakon čega su palicu predali sljedećima na rasporedu, a to su bili brojni momci iz novosadske Klike, srpskog pandana Awfula recordsa iz Atlante, sastavljene od kolektiva Kardež i Bekfleš, koji su priredili mega show sa preko 10 ljudi na bini, striptizom do kritične faze (donji veš), izvedbom novovalnih trap anthema i sveopćim kaosom koji je publiku taman uzdigao na razinu za nastup dvojca gradskih favorita i ponosa srpske rap underground kontrakulture – Prti Bee Geea koji su svoje doze ganferizma, gangsterizma i uličnog realizma uspješno rimama prenijeli na podivljalu masu koja nije prestajala waveat rukama u ritmu sporih west-coast klasika popularnih prtijevaca.
Pauzu od domaćih izvođača prekinula je Kiša metaka, splitski kolektiv koji je također kao i Krankšvester više nego dobrodošao na gostovanje kod Beograđana, općenito u cijeloj regiji, koji su samo nastavili tamo gdje su Mikri i Eufrat stali, u nešto drukčijem instrumentalnom obliku ali uz jednaku dozu euforičnosti publike koja ih je već uobičajeno prigrlila kao ‘svoje’ jer iako posjetitelji znaju događaje iz beogradske crne kronike opjevane na što tragičan a što satiričan način, Splićani su im pružili uvid u zlo sa dalmatinskog tla kroz svoju perspektivu.
Još jedno zlo, 43. zlo, beogradska dupla škorpija iz Bad Copyja nanovo je uzburkala publiku, a i ovaj trojac BG favorita, repera i uigranih šoumena zapravo je samo preuzeo uzde od svih prethodnih izvođača i na svoj način zakucao dobiveni prostor – imam osjećaj da je cijeli event prošao u tom nekom trijumfalnom ozračju, prijateljstvu i glazbi koju smo svi prigrlili te da nije bilo odstupanja po pitanju kvalitete od početka do kraja događaja, što je svakako veliki plus i dobitak za organizaciju koja se trudila za voditi brigu o svakom detalju, koliko sam stigao secirati.
Potom su na red došle i crnogorske snage u vidu najpoznatije tamošnje grupe i sudionika Eurovizije, kotorskog Who Seea, koje sam baš ove godine na EXIT festivalu imao priliku prvi puta gledati nakon pet ujutro na Fusion stageu. Tamo mi se svidjelo ono čemu sam svjedočio, pa se slično iskustvo u nešto izmijenjenijem konceptu zrcalilo u u hali broj 5. Crnogorski humor i prepoznatljive, popularne pjesme Noyza i Dedduha stavili su točku na i, prije nego su točku na uskličnik po pitanju cijele ove manifestacije stavili Sve barabe.
Okupljeni Prti Bee Gee i djelomični Bad Copy, uz dodatak najvećeg regionalnog Herbalajzera Bvane, propisno su zaključili koncert nešto iza dva sata nakon ponoći, uz svoje najveće zajedničke uspješnice, nakon čega su se svi, vjerujem sretni i zadovoljni, s viškom vremena za nastavak izlaska ili što manje mamurniji doček subote, mogli zaputiti prema izlazima ostavljajući masivan prostor pete hale ispunjen praznim i zgaženim čašama, slika koja najbolje svjedoči o dobrom provodu koji dožive oni koji ispoštuju beogradski ulični kodeks.
Nagodinu, dat ću si za pravo malo promocije, krajem siječnja ponovno će se ponoviti sličan događaj u dvodnevnom izdanju u zagrebačkog Tvornici, pa ukoliko ste fan ovakvih sveopćih mitinga najboljeg što rap sa našeg podneblja ponuditi može, slobodno se pronađite u hrvatskoj prijestolnici, jer na jednom mjestu uhvatiti toliki broj izvođača za stvarno pristupačnu cijenu možete rijetko na neki drugi način.
Do idućeg zajedničkog (beog)radovanja!
FOTO: Lazara Marinković za VICE (originalni članak: http://www.vice.com/rs/read/beogradski-rep-spektakl-na-sajmu-i-najtvrdji-rep-fanovi)
Komentari preko Facebooka