Za početak objasni nam, kako je sve to počelo, kada si prvi put osjetio tu ljubav za elektronskom glazbom?

Onog trenutka kada sam prvi puta čuo Prodigy – Out of Space jednostavno me počela privlačiti elektronska glazba, bila je to davna 91` godina. Tada sam sa jedanaest godina pokušavao doći do posla na lokalnoj radio stanici što mi je i uspjelo 94′ kada sam počeo raditi kao jedan od najmlađih glazbenih urednika – selektora. Pritom moram napomenuti da je tada elektronika u Hrvatskoj bila u povojima pa si probajte zamisliti kroz koliko sam problema prolazio na dnevnoj bazi puštajući elektronsku glazbu usred dana ili u jutarnjem terminu…glavni urednik i slušatelji su me „obožavali“, ali eto, na kraju se upornost isplatila.

Za naše čitatelje koji nisu upoznati s vama, predstavi nam se, reci nam nešto o sebi.

Bavim se glazbom 20-ak godina, produciram elektronsku glazbu (house, deephouse, disco) već nekih 18 godina. Izdajem glazbu i nastupam po cijelome svijetu (Amsterdam Dance Event, Winter Music Conference Miami). Vlasnik sam nezavisne izdavačke kuće Blacksoul Music, radim klupsku večer kao i glazbenu radionicu pod imenom BEARS & HONEY. Surađivao sam sa dobitnikom Grammya Maurice Joshuom te mi se glazba može čuti u hollywoodskoj TV seriji ”Shameless” (Besramnici). Strastveni sam sakupljač vinyla te  horror classica i trash filmova na Blu rayu. Obožavam kuhati i naravno, veliki sam gurman.

Već preko dvadeset godina se baviš stvaranjem elektronskih zvukova. Kako uspijevaš tako dugo održati motivaciju? Ne dosadi li ti ikada?

Bezuvjetna strast i ljubav prema glazbi koja mi je usađena od samog rođenja u moj genetski kod koja uvijek traži nešto novo i bolje. Trenutak kada čujem dobru pjesmu ili krenem raditi glazbu u studiju, sva moja osjetila se fokusiraju na glazbu. Da pukne top pokraj mene ja to ne bih primijetio koliko me zaludi i obuzme. To je i bio razlog zašto sam počeo raditi glazbu kasnih 90-ih. Teško je to objasniti novim generacijama koje žele sve sada  i odmah te se počnu baviti glazbom iz krivih razloga bez imalo strasti i ljubavi.

Smatraš li da je u današnje vrijeme lakše ili teže postati donekle uspješan DJ nego prije recimo dvadesetak godina? U vrijeme kada nije bilo Youtubea i ostalih internetskih stranica za samopromociju.

Postoje dvije strane ove medalje. Da bi bio uspješan DJ i da bi imao bookinge preduvjet je da imaš dobra izdanja, što znaci da se moraš baviti produkcijom. Alati za pomociju i sama glazba su toliko usavršeni i proces je puno brži nego ikada prije, samim time je i lakše predstaviti svoj rad svijetu.  Naravno, preduvjet je da imaš kvalitetu da bi te zamijetili klubovi, izdavači i management te sama publika. Moraš imati nešto originalno što bi te odvojilo od mase. S druge strane, zahvaljujući tehnologiji i pomodnosti, danas biti DJ može i želi svatko, isto tako skladanje glazbe je lakše nego ikada prije, samim time i konkurencija je daleko veća nego ikada.  Ono što je bitno je razina kvalitete koja se dobiva 95% radom i disciplinom te je potrebno imati sluha i nešto talenta  i dovoljno samokritičnosti te biti u stanju prihvatiti negativnu kritiku ili savjet ljudi iz branše i iskoristiti ga kao prednost i motivaciju da se nešto napravi bolje.

Nakon velikog uspjeha Strictly Rhythma, što se promijenilo u tvojoj karijeri? Jesu li počele stizati veće ponude za nastupe i suradnje?

Bilo je to davno, ali da, pomoglo je dosta. Kod mene svaka godina ima barem jedan highlight koji digne sve na jedan novi i viši nivo. To mi je ujedno i zvijezda vodilja – nadograđivanje i unapređivanje sounda i kvalitete. Uči se dok si živ.

Dokazao si da si poprilično vješt i u remixima, što je vidljivo i na remixu Grammy pobjednika Maurice Joshue te velikog hita Gramophonedzie – Why don’t you. Osjećaš li jedan dio svojeg osobnog uspjeha kroz njihove uspjehe?

Oboje su mi dragi prijatelji i bila mi je velika čast raditi na remixevima za te ljude. Nema tih novaca niti materijalnog koji mi može nadomjestiti osjećaj sreće koji nastane kada dobiješ respekt od idola scene u kojoj sudjeluješ. To mi je uvijek bila motivacija i kod produkcije, da mogu jednog dana uzeti telefon i nazvati nekoga od njih te razgovarati o glazbi ili o novoj suradnji.  Ja sam vrlo emotivno vezan za glazbu.

Kakav je osjećaj za jednog Hrvata biti prvi DJ iz Lijepe Naše koji je imao nastupe u Amsterdamu i Miamiju? Lokacije koje su, možemo reći “Meka” elektronske glazbe

Pa osjećaj je odličan, adrenalin na najjače, no bilo je potrebno dosta godina znojenja i rada da bi se postiglo to što se postiglo. A još bolja fora mi je što su svi mislili da sam Amerikanac zbog sounda prije nego su me upoznali.

Od raznih nastupa koje si imao, koji ti je posebno prirastao srcu, kojeg ćeš se uvijek sjećati?

Pa recimo jedan od dražih mi je moj BEARS & HONEY party prošle godine na Zrću u klubu NOA BEACH gdje sam po prvi puta ugostio NiCe7 iz Italije s kojima smo u prepunom klubu dočekali izlazak sunca. Na svakom eventu se mukotrpno radi po nekoliko mjeseci, ali kada vidis atmosferu i sretne ljude koji se dođu zabaviti nema boljeg osjećaja. Očekujemo reprizu ove godine.

Pošto si u tom polju stručnjak, objasni našim čitateljima kolika je čast i važnost što smo dobili na organizaciju Ultra Music Festival za narednih nekoliko godina.

Mislim da je to odlična stvar za ekonomiju u zemlji gdje je primarna grana turizam…veća reklama od bilo kakve CNN-ove. Word of mouth koji se širi u zadnjih par godina zahvaljući festivalima vrijedi više nego sve pare koje su izbubane u spotove i reklame po svjetskim TV postajama.
 

Koji žanr elektronske glazbe najviše voliš? House, techno, progressive, trance…ima li neki koji ti je ipak malo draži od ostalih?

Deephouse, underground house, disco, funk, nu disco – indie dance, tech house…ali deep sam bio od samog početka karijere.

Veteran si DJ scene u Hrvatskoj, kako bi prokomentirao današnju scenu? Ima li budućnosti u našim mladim neafirmiranim DJ-evima?

Scena je bila u nekom poletu, ali je opet pala, ljudi prebrzo odustaju od produciranja ili Dj-inga… što bi značilo da su ušli s krivim motivima u sve to… ima nekoliko talenata, ali pitanje je jesu li dovoljno disciplinirani da rade i pokušaju probiti tu jednu mentalnu barijeru koja blokira ne samo lokalne glazbenike nego i ostatak nacije. Sve je u glavi.

Možeš li za naše čitatelje malo bolje objasniti “underground scenu” kojom se baviš?  Koja je razlika u odnosu na “običnu”?

Po meni kompleksnija i kvalitetnija glazba, puno manje love, više ljubavi, dugoročnija karijera koja te ne uvjetuje da imaš hit svaka tri mjeseca.

Kakvi su ti planovi za budućnost? Odnosno barem za 2014. godinu?

Završiti novi single i napraviti video za isti, složiti bar jos 10-ak pjesama, suradnja s lokalnim hiphoperima (Renman, Bolesna Braća), dignuti Blacksoul Music na još viši nivo, razviti do kraja BEARS & HONEY platformu (klupska večer, edukacija, label) te uživati u životu.

Ima li kakvih planova za daljnje suradnje s drugim domaćim (ili stranim) DJ-evima?

Vrata su otvorena svima koji kvalitetno rade i djeluju  i plan postoji, no za razliku od ostalih, ja volim promovirati stvari koje će se sigurno desiti ili koje su se desile, tako da ćete, kada bude vrijeme, za to saznati.

Za kraj, želiš li poručiti nešto našim čitateljima?

Razmišljajte svojom glavom, pratite srce i živite život jer on je samo jedan. Radite ono što vas čini sretnima i zaboravite na materijalno, jer materijalno ne garantira sreću. Samo uz red, rad i disciplinu je moguće doći do uspjeha. Nadam se da se vidimo 18.1.2014. na novom izdanju BEARS & HONEY partija u klubu GROOVE u Zagrebu kada nam po prvi puta u Hrvatsku dolazi duo iz Berlina pod imenom MAT.JOE.

Više informacija na www.facebook.com/blacksoulmusic