Ako ste fan elektroničke glazbe i niste čuli za DJ Yesh-a jedini opravdani razlog je taj da vam je glava doslovno bila u pijesku posljednjih desetak godina. U nekom drugom slučaju nema izlika i sada je zbilja krajnje vrijeme da saznate nešto o crème de la crème-u hrvatske DJ scene.
Ususret partiju sa svojim momcima iz CASA-e i grupom Nipplepeople, ili bradavičastim bratom i sestrom kako ih sam Yesh naziva, ugnjavili smo ga s par pitanja za koja nam se čini kao da je već unaprijed imao spremne odgovore.

Foto: Joanna Paciorek

Jedan si od najsvestranijih DJ-eva u Lijepoj našoj. Sudionik si i začetnik mnogih projekata: u sklopu CASA večeri vrtiš house/techno, s dečkima iz Chew the Fat!-a rokaš po drum’n’bass-u, radiš kao host na radiju… Koji od njih ti je najdraži i zašto?

Rekao bi da sam proklet širokim spektrom interesa općenito pa tako i u glazbi. Od malih nogu sam duboko u glazbi što kroz glazbenu školu, pa dalje kao clubber i na kraju DJ i radijski DJ tako da je i presjek glazbe koju sam odslušao tijekom života dosta velik. Ne mogu ti reći da mi je nešto draže, to ovisi o danu i momentu. S godinama se i sam mijenjam pa tako i moji afiniteti variraju. Trenutno su to nekako najviše house s jedne strane i soulful drum’n’bass s druge strane, no i dalje mi je jako drag i grime pa i malo tvrđi dnb ili pak techno s vremena na vrijeme.
Na radiju pak pokušavam sve te svoje glazbene afinitete pomiriti i uokviriti unutar forme radijskog etera koja, kod nas gdje nemamo specijalizirane radijske postaje za klupsku glazbu, mora biti malo prilagođena širem slušateljstvu makar po dinamici.

Započeo si i suradnju s Diyalom, usuđujem se reći našom najboljom MC/vokalisticom. Kako je došlo do toga i misliš li da će ta suradnja možda pomoći približavanju njenog lika i djela širim masama?

Diyala je bez sumnje naša najbolja, ali i najpodcijenjenija underground umjetnica koja zaslužuje daleko, daleko više od onog gdje se trenutno nalazi. Već je jako dugo na sceni, oni koji malo bolje prate scenu sigurno znaju za nju i dobro im je poznata. Što se tiče šire populacije, imala je svoj moment u kojem je trebala zasjati, no onda joj se dogodilo majčinstvo i jednostavno se tome posvetila na nekoliko godina, a znamo svi da je i nekoliko mjeseci izbivanja dovoljno da nestaneš s radara publike tako da je ovo zapravo za nju potpuno novi početak. Ona je jedan od najvećih radoholičara koje sam upoznao na čitavoj našoj glazbenoj sceni, koja nakon svih tih godina crpi nevjerojatan entuzijazam i volju da sve resurse usmjerava u svoju glazbu uz svoj svakodnevni obiteljski život, a svaka zaposlena majka razumije da to nije nimalo lako. Upravo iz tog razloga ja Diyali dajem najveći respect i pomažem joj koliko mogu kroz našu suradnju. Ona upravo svakog dana radi na novim pjesmama, surađuje s producentima svih profila, od housea do trapa, drum’n’bassa i eksperimentalnijeg hip hop zvuka pa se nadam da ćemo se uskoro imati pohvaliti s nečime i da će napokon dobiti zasluženu pažnju doma, ali i van granica te malo proširiti okvire onoga kako je publika doživljava.

Nedavno si nominiran u kategoriji najboljeg bass DJ-a uz bok ostalim poznatim imenima bass glazbe u Hrvata (Filip Motovunski, Tekitoka, Kula…). Je li te nominacija iznenadila i smatraš li da zaslužuješ osvojiti tu titulu?

S obzirom da sam na sceni jako dugo i da scena nije prevelika, a ipak je Zagreb nekako nosioc bass glazbe u prošlom desetljeću, nominacija sama po sebi me nije pretjerano iznenadila jer sam bio prilično aktivan u drum’n’bassu unazad par godina, primarno kroz Chew The Fat!CRO koji je pak bio jedan od stupova domaće drum’n’bass scene zadnjih par godina i to je neosporno.
Što se „titule“ najboljeg tiče, o tome odlučuje publika, stvarno je teško reći tko je najbolji, ali publika će odlučiti tko je najpopularniji i tko im se u cjelini najviše sviđa na temelju kojeg god već faktora oni izaberu. Osobno nisam baš pobornik ovakvog tipa online izbora i anketa jer su naravno podložne raznim mogućnostima „zlouporabe“ za mrvu naprednije internet korisnike pa rezultati na kraju ne moraju biti i realni prikaz stanja, no s druge strane najiskrenije pozdravljam ideju i potrebu za tim tipom nagrade. U narednih par godina uz određeni fine tuning procesa izbora mislim da bi to mogao biti jako jako dobar push za scenu u cjelini jer naravno da svi vole biti nagrađeni priznanjem za svoj rad i vjerojatno će se onda još i više truditi, a nagrada dobivati na pravoj težini.
Nažalost u zadnjih desetak godina je klupska kultura doživjela veliku inflaciju kvalitete DJ-a, ali i kritičkog pogleda na DJ-ing kao vještinu. Desila se svojevrsna uravnilovka gdje su svi postali isti, pravo vrednovanje kvalitete DJ-a je nestalo, kritičko mišljenje unutar publike kao da se izgubilo. Postao je važniji nerijetko umjetni hype oko nekoga stvoren u određenim mikrokrugovima ljudi, ili pak tko koristi kakav medij s kojeg pušta glazbu, kojom se aparaturom služi i koji glazbeni stil pušta nego kako i koliko dobro to zapravo radi i koliko je dobro to što izlazi iz zvučnika. Možda će ova nagrada kroz nekoliko godina vratiti bar malo stvari na svoje mjesto. Držim fige.

Na Facebooku si poprilično sociopolitički aktivan. Vrlo oštro i satirički komentiraš stanje našeg društva i države. Razmišljaš li možda o odlasku i inozemnoj karijeri?

Naravno da mi je već n puta palo na pamet da odem jer ovdje je sve samo ne plodna okolina za normalan razvoj ljudi koji žele nešto postići svojom kreativnošću i često se utope u sivilu većine koja se iz nekog razloga voli opterećivati pizdarijama, a zanemaruje ono zaista bitno. To nikako nije poticajna sredina nego džungla za one koji su dovoljno mentalno jaki da to sve nadvladaju ili pak one rođene pod sretnom zvijezdom.
Osim toga i kao država smo premalo tržište i zemlja s preniskim standardom da bi mogli od nekih ovako sporednijih stvari kao što je klupska glazba raditi neki unosan biznis. Najbolji primjer za to su naši festivali, redom u inozemnoj organizaciji koja karte prodaje opet većinski inozemnoj publici koja dolazi ovdje na ljetovanje.
Ima tu puno faktora zašto je tome tako, od zatupljujućih mainstream medija do ignorantne većine koja konzumira samo ono servirano kroz te iste proljev medije i lijena je zagrepsti malo dublje ispod površine iako je internet brži nego ikad. Ali tako je kako je, možemo otići ili ostati i nadati se boljim danima. Zasad sam još uvijek tu,  a što će biti za mjesec ili godinu dana, pojma nemam. Sve je moguće.

S obzirom da si već nastupao u Osijeku, kako opisuješ elektro scenu ovdje? Jesu li ljudi više ili manje zainteresirani nego u Zagrebu ili nekom drugom dijelu države? Što očekuješ ovaj put od publike?

U Osijeku nastupam već jako dugo, preko 10 godina i uvijek mi je bilo super. Scena je naravno daleko manja nego u Zagrebu, sve se uglavnom svodi na 2-3 mjesta izlaska za taj tip mjuze, s naglaskom na Epic klub, tako da je publika koncentriranija i nije toliko raspršena što je super za organizatore. Zbog manje ponude publika je vjerojatno i željnija sadržaja tako da je atmosfera najčešće daleko bolja nego u Zagrebu. To je normalno jer Zagrepčani su već, mogu slobodno reći, razmaženi ponudom. Svaki vikend možeš birati između 5-10 evenata i malo što te više posebno oduševi. Tako da je Zagreb nažalost neusporediv s ikojim drugim djelom države. Kažem nažalost jer bih volio da je i drugdje bar u nekoj mjeri tako, svima bi bilo drago više nastupati van Zagreba i putovati po Hrvatskoj. Osijek je pokazao da se scena ipak može u nekoj mjeri izgraditi lokalno i užasno mi je drago zbog toga. Bilo bi super da se to dogodi i u drugim gradovima gdje očito šteka.
Ovaj put, kao i svaki put na Casi, očekujem super vibru i rasplesane rejvere. To je i primaran razlog zašto se tamo često družimo jer svi znaju da tu velike love nema, onda makar idemo za guštom i super tulumom.

Foto: Joanna Paciorek