U petak, 29.11.2013, zagrebački mali Dom Sportova, po drugi put, ugostio je najvjerniju ”kopiju” legendarnih Pink Floyda, cover bend ”Brit Floyd”, u sklopu svoje turneje “P-U-L-S-E 2013. – The Pink Floyd Ultimate Light & Sound Experience“.

”Brit Floyd” bend je sastavljen od grupe iskusnih glazbenika s ciljem da što vjernije dočaraju kako bi to bilo da su originalni Floydi svirali. Od vokala, glazbe, do velikog videozida s originalne turneje Floyda ”The Pulse”. Repertoar se sastojao od najpoznatijih, a i onih malo manje poznatih pjesama diskografije pravog benda. Pjesme sa ”The Dark Side of the Moon”, ”Wish You Were Here”, ”The Division Bell”, samo su neki od mnogih. Scenski nastup, sama pozornica i videozid bilo je usavršeno do kraja. Svaku pjesmu na videozidu su pratile animacije koje su što vjernije dočarale tekstove pjesama. Neki dijelovi su posuđeni sa ”Pulse” turneje, neki iz videospotova, itd.

Koncert je trebao započeti u 20h, no počeo je nešto manje od dva sata kasnije, pošto je bila velika gužva na ulazu. Početak…odličan. Ekipa je došla na pozornicu i sve je moglo početi. Animacija čovjeka kako u svojoj dnevnoj sobi bira ploče albuma Floyda i pušta ih preko gramofona. Jednu za drugom. Prvi je na redu bio album ”The Wall”. Sa gromoglasnim uvodom, započeo je ”In the Flesh pt.1”, a zaokružen sa ”Mother”. Publika je najviše uživala u vjerojatno  najpoznatijoj pjesmi Floyda ”Another Brick in the Wall, part 2”. Oni koji su bili na Watersovom ”The Wall-u” ovog ljeta, živjeli su mali ”comeback” na jedinstvenu atmosferu koja je tamo bila. Iduća ploča Floyda bila je album ”Wish You Were Here”. Prvi akord bio je dovoljan znak da počinje prvi dio ”Shine on You Crazy Diamond”. Ona četiri tona na gitari i tekst prisjetio je sve na Syd Barreta, originalnog člana i osnivača Pink Floyda, kojem je album i posvećen. Album su završili sa dugim i poučnim ”Welcome to the Machine”. Idući album bio je onaj najpoznatiji. ”The Dark Side of the Moon”. Loop zveckanja novčića i otvaranje blagajne bio je uvod u poznati ”Money”, i tako redom cijeli album do zadnje ”Eclipse”. Gitarist i glavni vođa benda, koji je sve osmislio, Damien Darlington, pozdravio je publiku i zahvalio se na ugodnoj atmosferi. Najavio je kratku pauzu od 20 minuta.

Drugi dio koncerta počeo je sa albumom ”Animals”, i prvom pjesmom ”Pigs on the Wing, part 1”, a finiširan idućom pjesmom albuma, dugom i energičnom ”Dogs”. Zadnji album Floyda, ”The Division Bell”, snimljen u fazi Davida Gilmoura, vrlo gitaristički orijentiran, započeo je sa ”Take it Back”, a završen sa najpoznatijom pjesmom albuma ”High Hopes”. Damien je najavio kako je službeni dio polako došao kraju, i da sad dolaze na red najbolje pjesme. Tišinu je ubrzo probudila buka zvonećih satova i počeo je ”Time”. Veliku pohvalu treba dati vokalistici benda Oli Bienkowskoj, koja je u ton dočarala originalno pjevanje Clare Torry u pjesmi ”The Great Gig in the Sky”. Pljesak je to i potvrdio. Iduća pjesma je bacila sve u melankoliju. ”Wish You Were Here” sve je dirnuo u srce, a animacije članova benda iz mladih dana, a najviše pokojnog Syd Barreta, kojemu je pjesma i posvećena, upotpunile su to. Uslijedio je ”One of These Days” sa albuma ”Meddle”. Dugi, psihodeličan instrumental bio je samo uvod u vrhunac koncerta. ”Comfortably Numb” finiširao je službeni dio večeri. Mali akt koji se događao na pozornici, sjetio je sve na scene iz filma ”The Wall’, u kojem je basist Ian Cattell glumio doktora koji pokušava razbuditi uspavalog Pinka. Pjesma za kraj energično je završila cijeli koncert. ”Run Like Hell” svima je poručio da paze što rade, i da bolje bježe dok mogu. Run! Run! Run! Run!

Mora se priznati da je cijeli koncert, a i sam ugođaj, bio na najvišem mogućem nivou. Svaki ton, udarac bubnja, efekt, klavijature, i vokali pokazali su da Pink Floyd živi i dalje. No najviše fascinantno je bilo za vidjeti gitariste benda. Damien sa jedne strane kao stari Gilmour, a drugi gitarist Bobby Harrison kao dugokosi mršavi Gilmour u mladim danima.

Sve u svemu, jedinstven doživljaj. A kako su najavili na kraju koncerta, vjerojatno su iduće godine opet u Hrvatskoj. Tko nije otišao, a veliki je fan Floyda, ne smije to propustiti.