Da, opet je došlo to vrijeme trošenja patika po asfaltu osječkog dvorišta Vege. I da, opet smo zadovoljni i sretni što znamo da ćemo svi mi zaljubljenici glazbe i dobrog zvuka moći imati šta raditi i gdje se kvalitetno družiti tokom ovog tjedna. Urban Fest Osijek više ne dovodi veća strana imena i nadam se da su se svi dušebrižnici s tim pomirili jer zna se kakva su vremena i zna se za onu dobru staru „kol’ko para, tol’ko muzike“, a kako da bude para za muziku kada organizator ne bi mogao pokriti troškove velikih imena kada ljudi ne kupuju ulaznice,a gledali bi sve jer su se navikli na besplatne koncerte i onda opet imamo besplatne koncerte pa bi neki iznova one za koje se kupuje karta, a znamo svi vrlo dobro koliko se odvaja za scenu i kulturu u ovoj državi i onda dolazimo u taj vrtlog gdje se sve ponavlja u krug i u krug i u krug. Ono što je ove godine važno istaknuti prije nego što uđemo u dublju analizu prvog festivalskog dana je činjenica da je UFO ove godine složio više nego dobar line up sa štihom „ponešto za svakoga“, a opet uz tako lijepi naglasak na lokalne glazbene snage, što nekima budi sjetu na vremena kada je UFO bio isključivo festival lokalnih demo bendova (meni ne budi, ja sam tad bio premlad).

Kao što je to već tradicija, ako se UFO poklapa s nekim od nogometnih prvenstava (europskih ili svjetskih) normalna je stvar da se utakmica gleda na velikome platnu u dvorištu Vege prije početka koncerata. Takav je slučaj bio i sinoć. Ljudi su se polako okupljali, pivo se točilo, Vega se punila sve jače i jače kako je tekma odmicala i kako je sve više rezultat išao na ruku naše reprezentacije. Nakon kratkog slavlja uz navijačke pjesme program je otpočeo točno u 23 sata, kako je bilo i najavljeno. Prvi na pozornicu stupaju osječki bend Roadkillfarm sa svojom dozom pravog bikerskog rock zvuka s primjesom australskog Airbournea ili malo jačih AC/DC riffova. Dečki sviraju uigrano, zanimljivo, energično, a počastili su publiku pjesmama poput Mrs. Lynn, Go easy, Do you kiss your mama with those lips? itd. Možda da je vokal malo jači u nekim trenucima, ali nikakva zamjerka. Izgled pjevača je na nivou i mislim da bi se starija publika mogla vratiti u neka bivša vremena samim pogledom na njegove pilot naočale i povez oko glave s kombinacijom dugačke kose i brkova. Pravi, školski rock ‘n’ roll.

Nakon njih, oko ponoći, binu zauzimaju zagrebački bend S3ngs. Iako sam propustio prvih nekoliko izvedbi, ono što sam čuo pred kraj iznimno me se dojmilo po pitanju energije koja dolazi iz ritam sekcije i gitarističkog dijela. Izuzevši činjenicu da u nekim trenucima dosta podsjećaju na Arctic Monkeyse, dečki su dali sve od sebe te predstavili djelić svog diskografskog rada kroz skoro sat vremena nastupa.

Pošto je prvi festivalski dan bio podosta bendovski skraćen iz razloga što se gledala utakmica (a gledat će se i opet jer je sinoć izvanredno nakon pobjede nad Španjolskom najavljeno kako se i u subotu gleda prijenos osmine finala na platnu u Vegi), neki posjetitelji nisu morali dugo čekati na nastup headlinera tj. benda Belfast Food iz Rijeke. Dečki se penju oko 15 do 1 ujutro i kroz sat i pol vremena rade atmosferu u kojoj se nije prestalo pjevati i plesati. Došli su baš onako „ko budali šamar“ jer se slavilo na veliko i prije njihovog izlaska na binu. S obzirom da sam na posljednjem njihovom UFO koncertu 2013. godine otišao kući pomalo razočaran jer nisu odsvirali hrpu dobrih stvari, sinoć se sve promijenilo, a raspoloženje je toliko bilo na nivou da su svirali i po željama. Rade lijepi presjek najnovijeg albuma i starijih pjesama pa su se tako mogle čuti Van iz grada, Nije vrijeme još za nas, Večeras odlazim, Nisam pijan, Karte na stol, Bio jednom bend (nek je veselo), Očekivanja, nekoliko kraćih instrumentala u kojima su se iskazivali svako na svoj način. Sebastian fantastičan na električnoj violini, Erik vokalno na nivou i dalje, Marko Jurić odlično rukuje pjevanjem i sviranjem frule i svi oni kompletno guraju prekrasnu priču benda koji traje točno 20 godina. Pošto je jedan pripadnik publike u nekoliko navrata molio da mu odsviraju obradu Rocky road to Dublin, nije mogao koncert završiti bez toga. Usne od meda također sviraju, što me iznenadilo pošto su prošli puta preskočili jedan od svojih najvećih hitova, a večer se lagano privodi kraju uz još pokoju obradu uključujući Get Back od Beatlesa te If I Should Fall From Grace With God legendarnih Poguesa. Već je 2 sata ujutro no koncertu se ne bliži kraj te momci bez problema probijaju barijeru festivala. Odsvirali su još Mate i Matilda te se vratili na bis kako bi počastili s hitom Da si tu.

I to bi bilo to što se prvog dana tiče. Mnoštvo dobre energije, solidna posjećenost u najvrelijim koncertnim trenucima i visoka količina raznovrsne glazbe. Veselimo se sljedećim danima. Stvar se nastavlja večeras uz brazilski thrash metal bend Nervosu te mnoštvo drugih glazbenika. Vidimo se u Vegi u 21 h. UFO je tek počeo!