Dragi čitatelji, momci iz hard rock grupe ‘Bad Mushrooms’ odlučili su se predstaviti na našemu portalu te reći nešto o svojim planovima, dosadašnjim iskustvima te mišljenju o rock sceni. Na naša pitanja Loše gljive odgovorile su sljedeće:
Prvo da vas pozdravimo, dobro nam došli i drago nam je što gostujete na našem portalu.
Vaš bend osnovan je 2008. godine i možemo reći da sada već imate nešto duži ”radni staž”, kako je nastao ”Bad Mushrooms”?
Bero (gitarista) je stavio oglas na glazbeni forum, na koji sam se ja javio (Gole, bubnjar). Zanimljivo je to da Bero i ja živimo udaljeni točno 2 km jedan od drugoga, a nismo se nikad prije toga sreli.
To je sve bilo negdje u drugom mjesecu 2008. godine. Onda smo krenuli radili audicije za preostalih 3 mjesta u bandu, kroz koje je prošao čitav niz glazbenika. Taman kad smo mislili odustati od svega, u studenom 2008. se na oglas javio Bač (vokal) koji je poveo na probu Iggya (bas). Tako su nastali Bad Mushrooms. U ožujku 2009. priključuje nam se orguljaš Jan i tada je postava bila potpuna.
Zašto baš ”Bad Mushrooms” iliti ”Loše Gljive”?
Usnuo sam san u kojem su me proganjale gljive ogromne. Ujutro sam nazvao dečke i predložio im da biraju između Bad Mushrooms, Evil Mushrooms ili Poison Mushrooms. Svi su se složili da bude Bad.
Možete li pobliže upoznati čitatelje s vašim dosadašnjim nagradama, naime, koliko smo upoznati s vašim radom do sada ste osvojili nekoliko nagrada.
Pa osvojili smo samo jednu kolko ja brojim. A to je pobjeda na natjecanju hrvatskih bandova u organizaciji portala muzika.hr i rock kluba Hard Place. Glavna nagrada je bila turneja po Engleskoj sa „Lord Bishop Rocks“.
Jedna od osvojenih nagrada bila je turneja po Engleskoj ”Lord Bishop Rocksima”, kakvi su vaši dojmovi, kako vam se čini Engleska i njena glazbena scena?
U Engleskoj je sve na jednom višem nivou nego tu u regiji. Profesionalniji je pristup. Klubovi imaju svoju opremu i izvrsne tonce koji posao obave u svega par minuta. Također klubovi imaju smještaj za bandove. Teško je reći kakva je scena, ali svirali smo sa nekoliko domaćih bandova (Scream Arena, The King Crows…) koji su nam se svidjeli.
Gdje su sve bili nastupi, u kojim točno gradovima?
London, Wakefield, Ipswich i Warsop.
U Hrvatskoj ste skupili preko 100 nastupa uz sada nekoliko nastupa u Engleskoj, jeste li još negdje nastupali izvan granica Lijepe naše?
Dva puta nastupali smo u Sarajevu u klubu Underground gdje smo uistinu odlično primljeni. Nadamo se da ćemo opet u Sarajevu nastupati, kao i u čitavoj Bosni. Dogovaramo nastupe u čitavoj regiji, a što će se od toga ostvariti vidjeti ćemo uskoro…
Usporedba domaće i strane publike iz vašeg stajališta tj. ”pogleda sa bine”?
Engleska publika malo je drugačija. Kod nas kada sviramo u klubu, ljudi pričaju, zabavljaju se, dok Englezi pomno slušaju band i gledaju što se događa na bini. U Bosni je publika kao i u Hrvatskoj.
Kako je svirati i biti član rock benda u Hrvatskoj i biti dio hrvatske glazbene scene?
Ispast će da se samo žalim u svim intervjuima, ali kad već dobijemo medijskog prostora, treba ga iskoristiti da se kažu neke stvari koje ne valjaju. Prva i osnovna stvar je da hrvatske rock scene nema. Nekoliko jednih te istih bandova koji se već godinama vrte, nisu scena. Ali postoji čitav niz underground bandova koji su sjajni. Mediji im ne daju prostor, slabo ih podupiru i rock je u Hrvatskoj nažalost marginaliziran. Publike ima, ali je poprilično lijena. Rock bandovi imaju solidnu podršku na društvenim mrežama, no kada ti isti ljudi trebaju doći na koncert, podržati band, kupiti majicu ili na bilo koji način pomoći radu banda, to se ne dogodi. U Hrvatskoj je i dalje kriza pa ljudi ne troše svoje novce na luksuze, samo na osnovne potrebe. Rock i izlazak na koncert, kupnja ulaznice, nekoliko piva, postaje luksuz. Dalje, osim onih najvećih izvođača, u Hrvatskoj je nemoguće živjeti od rock glazbe. Što sa sobom povlači i nužnost svakodnevnog posla, kojeg muzičari moraju raditi jer svirkom ne mogu podmiriti račune. Kada bi to vrijeme koje troše radom u glupim firmama na glupim radnim mjestima koje ne vole, utrošili na sviranje, imali bi vrhunske bandove. Sve je to jedan začaran krug iz kojeg nema izlaza.
Do sada ste objavili dva spota, možete li reći našim čitateljima za koje su pjesme napravljeni spotovi i zašto baš te pjesme ste odlučili uokviriti s video sadržajem?
Prvi spot bio je za pjesmu „Borba“. Ta pjesma govori o trenutnom stanju nacije. O svakodnevnom životu malog čovjeka. Uz sve to jedina je pjesma na kojoj smo radili svi iz autroskog trojca banda. Bero i Jan su radili glazbu, a ja sam napisao tekst. Nekako nas ta stvar najviše opisuje i zato je izabrana za prvi single.
Drugi spot je „Put do vrha“. Ta pjesma je priča o mladom bandu koji se pokušava probiti i napraviti nešto svojim radom. Na jedan prenesen način opisao sam u tekstu prvih pet godina našeg rada. Pjesma je postala hit na nastupima, ljudi su ju zavoljeli i pjevaju ju sa nama svaki put, pa se tako logično nametnula kao drugi single.
U pripremi je spot za po mnogima, a vjerojatno i po našem mišljenju, najbolju pjesmu sa EP-a, „Trokut“. Time ćemo završiti predstavljanje EP i baciti se na promociju albuma koji je u pripremi.
Neke od anegdota sa snimanja spotova koje bi voljeli podijeliti?
Borba je snimljena u jednom danu. Došli smo jako rano ujutro na lokaciju (Draganci, Podravske Sesvete) i teglili stvari na ogromno brdo pijeska. Tamo smo cijeli dan snimali po najvećem suncu. I kad smo završili snimanje i valjda jedan od najnapornijih dana u našim životima, pojavio se toliki broj agresivnih komaraca, da je to nemoguće opisati. Nas desetak iz tima složili smo se da tolko komaraca nikad u životu nismo vidjeli. Ušli su nam i u aute, njih stotine, tako da su nas gnjavili i na putu do doma idućih dva sata. Kasnije smo ih nalazili u opremi, kao i ogromne količine pijeska, jer spot je sniman u maloj pustinji. To je sve rock ‘n’ roll. To je naša „Borba“ (smijeh).
Kada se vratimo na vaš početak možete li nam reći kakav je bio put od te 2008. godine do danas, što ste naučili, što ste shvatili, jesu li vam se promijenili pogledi na neke stvari?
Shvatili smo da bez upornog i teškog, teškog i onda još malo teškog rada, nemoguće je napraviti išta. A i ako daš sve od sebe nije garancija da ćeš išta napraviti. Nemamo nerealne ciljeve. Idemo korak po korak i ostvarujemo zacrtano. Za sada smo zadovoljni. Iz cover banda transformirali smo se u autorski band. Na tome mnogi bandovi padaju. Znamo neke koji nisu uspjeli u tom naumu. Nastupi su nam sve bolje i bolje plaćeni. Sve ide na bolje, ali zaista malim koracima.
Uz Cotu G4, Maršal i Ultimatum u originalnoj ste četvorci ”Croatia Rocks” projekta, što je to točno, koji su ciljevi, gdje ste danas s tim projektom?
Croatia Rocks je projekt četiri navedena banda sa ciljem predstavljanja rock muzike široj publici. Shvatili smo da ne možemo sami, da smo skupa jači. Za sada smo održali 4 zajednička nastupa. Publike je sve više na Croatia Rocks nastupima i to je ono što veseli. Cota G4, Maršal i Ultimatum su odlični bandovi, odlični momci i naši veliki prijatelji i veselimo se svakom zajedničkom nastupu s njima. Planiramo nastupe u mnogim gradovima širom Hrvatske i regije.
Neki skori planovi benda?
Neki bliži planovi su snimanje tog spomenutog trećeg spota, pa snimanje novog albuma tamo negdje iduće ljeto. Planovi su nam i što više nastupa, posjetiti gradove koje nismo posjetili. A možda potpišemo i ugovor sa nekom izdavačkom kućom.
Imate li neku najavu vezanu uz vaš bend za naše čitatelje?
Neke posebne najave nema. Pratite nas na facebook i web stranici (www.bad-mushrooms.com)
I za kraj uz svu našu sreću koju vam želimo u daljnjem radu imate li kakve želje ili pozdrave?
Hvala vam puno. Lijepe želje su obostrane. Nastavite sa odličnim poslom. Pozdrav našim fanovima, svima koji pomažu u radu banda i svim ljubiteljima rock glazbe. Dođite na koncerte, podržite nas, podržite i druge rock bandove koji se jako jako trude. Bez publike cijela ova priča nema smisla!
Još jednom želimo vam svu sreću u daljnjem radu.
Hvala.
Komentari preko Facebooka