Zagrebačka Tvornica Kulture sinoć je bila mjesto odavanja počasti, svojevrsni in memoriam legendarnom glazbeniku, gospodinu rock ‘n’ rolla na ovim prostorima, Vladi Divljanu. Zavidna ekipa okupila se na pozornici kako bi Divljanov opus, od Idola do solo karijere, ovjekovječila još jednom pred prepunom Tvornicom, no ovo sigurno nije posljednji put da ćemo te pjesme uživo moći čuti.

Koncert je predvodio sastav Ljetno kino, grupa koja je s Vladom surađivala posljednjih godina, a čija se šarolikost mnogima uvukla pod kožu, predvođena karizmatičnim Maxom Juričićem. Stage su još dijelili i Darko Rundek, Srđan Gojković Gile iz Električnog orgazma, Vlade Matulić te Kuzma Novoselić, no bez najavljenog Dine Šarana iz benda Letu štuke, koji je navodno ostao bez valjane putovnice.

Tvornica je postala pakleno vruća. Prepunjena na parteru, tribinama i balkonima, svi su djelovali kao jedna cjelina pjevajući, plešući i cupkajući na Divljanove najveće hitove u uistinu kvalitetnoj izvedbi navedenih glazbenika. Atmosfera koja me dočekala bila je i više nego zadovoljavajuća. Ljetno kino je, kako je već spomenuto, predvodilo koncert Vladinim repertoarom, pogotovo se pažnja usmjerava na frontmena Maxa, koji je suvereno „organizirao“ ljude na pozornici te je preuzeo na sebe ulogu glavnog zabavljača prisutnih, a za početak mogla se čuti pjesma Radostan dan, koja je idealna uvodna pjesma za koncert koji je obilovao radošću, toplinom i pozitivnom energijom. Repertoar Vlade Divljana ni ne može biti interpretiran drugačije, osim ako se ne izgubi smisao; Ljetno kino dostojno je, iako naravno uz mizerne pripremne i instrumentalne primjedbe dočaralo novovalni zvuk, a tome je pomogao šarolik i nesvakidašnji instrumentarij, od beatboxa pa do harmonike, ukulelea, violončela, harmonike…

Od istaknutijih izvedbi, iako je svaka izvedba pjesme donijelo nešto drugačije, mogu se izdvojiti katarzična Retko te viđam sa devojkama, Zajedno i Kapetan Esid Električnog orgazma u Giletovoj izvedbi u prvom dijelu koncerta. Rundek je tada nastupio i sa svojom Ruke, koju bilo koja publika bilo gdje naveliko prihvaća, a u intervjuu kojeg sam nedavno imao s Darkom, rečeno je kako su se trebale izvesti i Sunce i Mjesto za dvoje sa Šaranom, no na to ćemo morati pričekati do obnavljanja putovnice. Pomalo i očekivano, koncert je sadržavao blage nespretnosti i nesnalaženja u izvedbama, no sve su omanje greške prošle ispod radara, a pjesme su uspjele dobiti svoj značaj. Svirala se i Kao da je bilo nekad EKV-a, Nebeska tema, uber poznata Maljčiki oko 23 sata i 15 minuta, Malena, Devojko mala, a prikazivala se putem video zida i live izvedba Vlade Divljana otprije dvije godine u Tvornici, konkretnije, pjesme Baba Zumbula. Službeni dio koncerta priveli su kraju svi prisutni gosti i sastav na pozornici, sviranjem pjesama Rusija i posljednje Odvedi me, koja je izazvala mnogo emocija.

Bis je bio čudnjikav, ali nekako simpatičan. Prvi put su se vratili i uz Rundeka odsvirali neobičnu i potpuno neočekivanu Ameriku, prije koje je Max rekao da i njega kao i nas očekuje iznenađenje koje su ostali dogovorili, a nakon toga, kad se mislilo da se uistinu više nitko neće vratiti i da će DJ zavrtiti glazbu, dolazi na red i drugi bis, gdje se vratio Rundek s dijelom Kina i odsvirao šarloakrobatansku Ona se budi, nakon koje je publika i dalje bila nezasitna, no Rundek se zahvalio i rekao: „Hvala vam, ali to je to što smo navježbali“, te još jednom odao počast Vladi, Arsenu, Bowieju, Lemmyju, Princeu i drugima, rekavši kako ćemo svi jednoga dana biti ponovno na istom mjestu.

U Tvornici su se na dva sata do ponoći svi poznavali godinama. Osjetila se nostalgija, ali strašno ugodna i lagana, poletna, plesna i prepuna neke sretne tuge za nečim što se samo na ovakvim događajima, kojih nema često, može vratiti. Bili nostalgičari ili mladi ljudi, svatko je uistinu za malu cijenu mogao uživati i biti dio nečeg posebnog, nečeg što je samo „Purger koji kaže bre“ mogao utjeloviti u takvom obliku, no ovoga puta sjedio je u svojoj VIP loži na nebu i sigurno se zdušno zabavio.