Recenzija: Letarg - Faze budnih sanjara

Naziv albuma: Faze Budnih Sanjara

Izdavač: samostalno

Godina izdanja: 14.3.2016.

Žanr: Indie pop-rock

Trajanje: 0:18:13

Letarg je vrlo zanimljiv. Prva je to misao koja mi je prošla kroz glavu slušajući prvu pjesmu ovoga kratkog EP-ja, nazvanog Faze Budnih Sanjara. Zanimljivo je zapravo sve u vezi ovog izdanja. Samo ime albuma je vrlo kreativno i nekako poetski, čak i pomalo misteriozno. Svakako je lijepo s vremena na vrijeme otkriti izdanje koje uz samo gledanje covera albuma i imena benda ne odaje nikakve informacije o samom albumu ni bendu.

Letarg je zapravo plod uma domaćeg kantautora Brune Antolića, a osim njega na koncertima Letarg čine još Ivan Horvatić, Karlo Cmrk i Rajna Hrašćanec. Glazba koju Letarg stvara najbolje bi se opisala kao malo „apstraktniji“ pop-rock. Kad kažem apstraktniji, to mislim jer mi je teško svrstati Letarg u isti koš kao primjerice Coldplay, jer smatram da je Letarg ipak nešto kompliciraniji od „običnih“ pop-rock bendova. To je vidljivo i kroz glazbu koja više nalikuje na post-rock, i kroz riječi koje u sebi nose niz dubljih značenja i metafora. Malo „jači“ aranžman meni osobno vrlo dobro leži, iako se ne mogu oteti dojmu kako bi ovaj album bio apsolutno sjajan u akustičnom aranžmanu. Tko zna, možda nas u budućnosti i tako nešto očekuje.

Što se tiče samoga EP-ja, on je drugo studijsko izdanje Letarga, nakon albuma Paravan iz 2014. godine. Sastoji se od pet pjesama koje se bave sa pet koraka koji slijede prekid veze. To su redom: zavaravanje, suočavanje, tugovanje, odmicanje i oslobađanje. Čak i letimičnim pregledom ovih koraka lako je za zaključiti kako je Letarg prolazio kroz svojevrsnu osobnu krizu nakon prekida, i nadamo se da je dobro. No ipak, proces je urodio plodom, odnosno vrlo dobrim i zanimljivim albumom koji nije ni najmanje naporan za slušanje, te vrlo lako uđe u uho i ostaje ondje neko vrijeme. Budući da osobno volim melodične bendove i albume, Letarg me se dojmio svojom pitkom koncepcijom, iako mi se na mahove album činio podosta tužnim i depresivnim, ali sasvim razumijem zašto je to tako i nikako ne bih uzimao to kao nešto što se treba kritizirati.

(Tina Antolić Photography)

Prolazeći kroz pjesme, teško je izdvojiti posebnu koja bi mi bila neka vrsta highlighta albuma, prvenstveno jer je album sam po sebi konceptualno djelo koje je teško razdvojiti na pjesme, jer sve pjesme skupa čine cjelinu koja je ukupan proizvod, i izdvajanjem neke pjesme iz spomenute cjeline gubimo osjećaj cjeline, odnosno izdvajanjem jedne „faze“ u prekidu, gubi se tijek albuma. Pjesma Ja, odnosno tugovanje, mene se osobno najviše dojmila prvenstveno zbog aranžmana te ako bih izdvajao ijednu pjesmu na albumu, to bi bila pjesma koju bih izdvojio.

Sva u svemu, Faze Budnih Sanjara vrlo je dobar konceptualan album, koji iako se bavi tužnom tematikom istu vrlo dobro opisuje te donosi jako dobru atmosferu, izvrsne tekstove i zanimljive i kvalitetno odsvirane aranžmane. Album koji neće biti za svakoga, ali svi koji mu daju priliku zasigurno neće biti razočarani. Ovo je album za ljubitelje dobre priče i za sve one koji možda traže savjet kako preboljeti nekoga. Vrlo dobro izdanje, radujemo se daljnjem slušanju!