Pozdrav Punk Parti (P!), tko je i što zapravo Punk Parti?

Punk Parti je pomalo glupavo ime koncertnog programa udruge Studio Pavijani. U početku je bio samo slušaonica u pokojnom Carpe Diemu, pa je nakon dvije promjene lokacije (kTopu i Exit) postao i koncertni program. U početku smo htjeli ostati kod slušaone i eventualno organizirati neki lokalni bend koji će umjesto svirke na pravoj bini, odraditi„probu“ za prisutne. Onako spontano, ali naravno da nam to nije uspjelo ni kod prvog benda,stoga smo ipak prihvatili organizirati svirke.

Naziv projekta jest Punk Parti, pa možemo nekako zaključiti da imate borbu. Koja je to Vaša borba?

 Ideološki je borba sa svime lošim što nas okružuje, pa je moto koji se provlačio uz ime Punk Parti i na našim plakatima u početku i bio „Fuck the politics“. Danas nakon 35. koncerta je to više borba sa letargijom grada i vječnom enigmom „Osječka (punk) publika“.

Projekt je uglavnom namijenjen punk žanru, ali ima tu i ostalih glazbenih žanrova što je više nego pohvalno. Mislite li da punk nije dovoljan?

Svi smo istomišljenici što se tiče punk muzike, ali jednako tako različiti ljudi, različitih razmišljanja. U jednom se sigurno slažemo, a to je da punk je dovoljan, ali nešto što nije punk zna biti veći punk od nekog punk benda. Konkretnije je znao reći jedan naš drug: „Zabranjeno Pušenje je veći punk od mnogih punk bendova danas“!

Ima li uopće punkera u Osijeku?

 Ni blizu kako je bilo devedesetih i dvijetisućitih. Vjerojatno ih se danas može na prste obje ruke nabrojati. Kako jedna stvar vuče drugu, nema klinaca, nema punkera, tako i nema mladih bendova.

Kad smo već kod punka i punkera, možete li nam opovrgnuti floskulu da je punk mrtav?

 Možemo! Punk’s not dead! (smijeh)

Posjećenost koncertnih svirki u gradu Osijeku je katastrofalna. Kako to komentirate?

Kao što smo i ranije odgovorili, to je naša kao i borba svakoga tko organizira svirku u Osijeku. Situacija se nije puno promijenila, letargija u gradu vlada oduvijek, samo je nekad bolje, nekad lošije. Izgleda da je sada najlošiji period, barem od vremena kojeg se mi sjećamo.

Može li se nekako utjecati na posjećenost?

Nema se tu na što utjecati. Kada imate grad koji ima živu scenu, hrpu publike, puno mladih, ta priča mora teći. Jedina stvar na koju ne možete utjecati prilikom organizacije koncerta je posjećenost.

Koliko je zapravo važna posjećenost?

Apsolutno i najbitnija. Koncert i organizirate zbog „scene“ i posjetitelja.

Do sada ste održali čak 35 Punk Partija, kako Vam je to pošlo za rukom i kako da niste odustali poput mnogih drugih?

 Pa u početku je kao i u svemu bilo maksimalno entuzijazma i publike koja je opravdavala taj entuzijazam, gura te sama činjenica da ljudi vide da se trudiš. Ali naravno da je ovisilo samo o publici i posjećenosti, davno bi odustali. Ima tu i još jedna stvar. „Ima nas gomila“ kako kažu Goblini. Nas šest pa naravno nije svatko od nas u jednakom naponu energije u istom trenutku, pa onda guramo jedni druge. Bilo je uspona i padova kao i u svakom odnosu, a prije svega smo prijatelji, pa nam je to davalo vjetar u leđa. Naravno, i kad je nekom od nas „bilo dosta“ jer organizacija svirke, ako ju hoćeš odraditi kako treba nije jednostavna, onda ti se dogodi i onaj trenutak gdje makar 10-ak ljudi diže ruke i urlaju iz petnih žila pjesme tipa „Al’ nije to još gotovo“ od Kud Idijota, stihove „nikad rob profita, nikad stopat karticu, prisegnuo je svečano, za pivo i upad uvijek će se naći, a sve je drugo nevažno“ iz pjesme „U sobi on i brat“ od Hladnog Piva, itd…

Mislite li da možete unaprijediti Vaš projekt?

Naravno. Stav nam je bio taj da kada vidiš da je sve kako treba, ne treba stati, već raditi na tome da bude bolje. Konstantno smo rezimirali i gledali na to što bi mogli unaprijediti. Nekad si i ograničen sa financijama, pa ne možeš ostvariti sve što zamisliš, ali tu priču opet pokrije ideja da sve može sve ako se hoće. Čista gerila.

Koliko ste bendova uspjeli ugostiti do sada?

 Otprilike 70-ak.

Što za P! znači scena?

 Isto što i za pastira ovce, ali ne i obrnuto. Za scenu je dobro što ima P!, a scena može i bez P!, jer osim P!, Osijek ima drugih organizatora Zla Booka, Phonogram, Door Deal, klub Exit, klub Epic i ostalih koji organiziraju vrhunske stvari u zavidnoj količini.

Plakati i stickeri s kojima najavljujete događanje maštoviti su i pomalo provokativni. Jeste li ikad imali problema zbog toga?

 To i je poanta bunta u priči koja se zove Punk. Prozvati sve ono što nije dobro i što ne valja, ali nikad nismo imali nikakav problem s obzirom na to.

Da je P! političar, P! bi onda bio?

„FUCK THE POLITICS!“ (smijeh)

Ronga:

…političar.

Kako komentirate turbofolk, a kako elektronsku glazbu?

 Milsim da Turbofolk i ne moramo komentirati i da je jasan stav oko toga. Jednom riječju – drlog! A elektronska glazba je uvijek imala svoje mjesto među osječkom publikom i trenutno je ponovno u rapidnom rastu što je dobro za grad i ljude koji to vole i rade. Naravno, nemamo ništa protiv, a i jedan od nas je DJ (DAK), pa i sami prisustvujemo nekim njegovim nastupima.

Koje je najveće ime koje ste ugostili do sada?

Pa ovako iz glave Debeli Precjednik, Atheist Rap, Mašinko i Saša21 (Sale Veruda) iz legendarnih Kud Idijota, ali nismo mi mjerodavni da govorimo ‘ko je koliko velik, a ukusi su privatna stvar. Ponata Punk Partija i je bila održati scenu i organizirati „manje“ bendove, a ne pucati na zicere. Dobro uporište na pola puta između Zagreba i Novog Sada Osijek.

Možemo li očekivati neko veće ime?

Pa bilo je ideja i do sada, tipa jubilarni 17. ili 24. P! sa nekim većim imenom. Naravno, bilo bi to sjajno, ali nije baš idealna situacija s publikom koju smo ranije spomenuli, pa se trenutno ne bi upustili u neki takav podvig.

 Što možemo očekivati u skorije vrijeme?

 

Pa idući P! je dogovoren odavno, dolaze nam 2 sigurno, a možda i 3 benda iz Zagreba. Brut i Joe4. U nekim pregovorima smo s Mašinkom.

Može li Vas išta zaustaviti?

Pa eventualno trenutna situacija i privatne obaveze. Pola nas se poženilo, čekamo potomke, to su obaveze. Pod trenutnom situacijom mislimo na, opet ponavljam, ali očito je neizbježno…

…nedostatak publike. Kada organizirate svirku, nije to samo zvati bend u goste, oni dođu i odsviraju, svi skupa obrišete usta i ustanete od stola do slijedeće „večere“. Kao i svake godine ide ljetna pauza, ali mislim da je ove godine uranila. Stat ćemo malo na loptu što se organizacije tiče do daljnjeg. Nazovimo to pauzom, jer ipak sve ovo radimo iz ljubavi, a prava ljubav se teško preboli i zaboravi.

I za kraj, što poručujete našim čitateljima?

Čitatelji, posjećujte mixetu.net, čitajte članke i znajte da postoji tri segmenta scene. Publika, bend i organizator. Ni jedan od ta tri ne funkcionira sam ili bez jednog od njih. Punk’s not dead! Živili!