Večer raznih punk i rock zvukova odvijala se u osječkom klubu Exit 26. veljače, gdje je publika željna takve glazbe mogla nazočiti četverosatnom nastupu nekolicine domaćih (i ponešto daljih) bendova.

U organizaciji Udruge studenata biologije ZOA i osječke koncertne organizacije Door Deal, jučer se povodom drugog rođendana ZOA-e okupilo četiri benda – Spender’s High, Slaves of Modern Age, Hysteria i Milost, dijelila se rakija na ulazu i može se reći kako je proslava rođendana uspjela, budući da je samom događaju nazočilo sigurno preko 150 ljudi, dok se na prizemlju kluba održavao Rock Friday za čiju je glazbu bio zadužen DAK. Upad od 10 kuna ne treba se ni komentirati, mislim da se nitko nije mogao, niti trebao žaliti na takav iznos, da je bila riječ i o jednom neafirmiranom bendu. Alkohola je nestalo nekoliko puta tijekom večeri, atmosfera je dolje bila prilično uzavrela cijelo vrijeme i bendovi su se fino popratili, što je obično recept za uspješno održanu večer i zadovoljavajuć podatak da je underground lokalna scena došla na svoje, s obzirom na uistinu neočekivano velik broj posjetitelja, a jesu li ljudi došli zbog rođendana svog fakulteta ili zbog bendova i scene, nije ni toliko bitno.

Koncert je počeo relativno kasno, oko 23 sata, što je naznačivalo da će četiri benda svirati do dugo u noć, stoga, posljednji bend je morao zabavljati one najizdržljivije. Prvi je na pozornicu stupio Spender’s High, relativno mlad osječki bend koji tvori fuziju punka i jazza, s raznoraznim kombinacijama funk glazbe. Iako je bilo veoma interesantno čuti ovakav bendovski kalup po prvi puta, vidno je kako je bend, sastavljen od iskusnih instrumentalista, još uvijek na početku. Pjevačev „punkerski“ glas nije mi legao u većini pjesama, bilo u obradama ili u autorskim stvarima te nikako nisam mogao razaznati o čemu se tu pjeva, ni na kojem točno jeziku. Nije ni, naravno, samo nerazumijevanje problem, već je cijelu večer bila blaga, ali konstantna nevolja s razumijevanjem onoga o čemu pjevač / pjevačica pjeva, što je opet stvar prelijevanja zvuka u podrumu kluba, što je već postala uobičajena stvar. S druge strane, interesantna kombinacija brzog ritma i saksofona s takvim vokalom (kojemu je još potrebno vježbe i scenskog nastupa) može biti zanimljiv hibrid i svakako dobar temelj za budućnost. Nakon 45 minuta bend je sišao s pozornice, a 15-ak minuta poslije, dok se bendovi preslože, na red je došao drugi bend, Slaves of Modern Age.

Ponoć je otkucala, a ovaj je mladi osječki alternativni rock bend svoj nastup otpočeo s autorskom pjesmom Tuđe oči, a njihov se nastup bazirao na kombinaciji obrada stranih hitova (Smashing Pumpkins, Robbie Williams, Black Keys) i autorskih stvari, od kojih je samo jedna dostupna online, a riječ je o pjesmi Negdje u dubini. Bend je očigledno privukao priličan broj prijatelja i poznanika koji su tražili izlazak na bis, iako je nesumnjivo kako je privukao i neke nove simpatije, budući da je bila riječ o prilično korektnoj svirci ove mlade četvorke.

Uslijedila je, oko 1 sat ujutro, đurđenovačka punk-rock grupa Milost, nama s portala otprije poznata budući da smo ih intervjuirali još pri samim početcima, a i imali smo ih prilike slušati u osječkom Cadillacu prije nastupa grupe Petar Punk početkom prošle godine. Grupa koja traje prilično dugačak period, od 2005. godine, predstavila nam je neke svoje starije i neke novije pjesme, s miješanjem punka, rocka i funka, a šutke koje su se napravile ispred bine ishod su nabrijane i korelacijske svirke benda, iako su i oni imali vokalnih problema, preciznije govoreći o Sari Fadljević, koja je u bendu nešto oko godinu dana. Grupa iza sebe ima dva albuma sličnog naziva, Prerija i Prerija II, a kroz sat vremena svirke mogli smo vidjeti boostanje energije koje je dobrano izmorilo publiku, budući da se nakon njihovog nastupa nekako prostor prorijedio.

Zato i jest u 2 sata ujutro ponekad teško nastupati, a to je dogovorno dočekalo osječki bend Hysteria, bend koji smo ne tako davno mogli slušati na baranjskom RIBA festu. Pred osjetno manjom količinom ljudi, no i dalje u dostatnom broju, bend je također koristio kombinatoriku stranih hitova i autorskih pjesama, primjerice, Radioactive grupe Imagine Dragons, ili autorske poput Moja zemlja, Za nas ili Heroina. Budući da je već bilo dosta kasno, alkoholne pare i duhanskog (i ostalog) dima već je bilo u izobilju, a umor je počeo svladavati stojeću poziciju, bendu se mogu i oprostiti povremena nesnalaženja s neautorskim stvarima u vokalnoj izvedbi i pogledavanja dviju pjevačica dok situacije s mikrofonima nisu valjale, no bend kao bend, a to sam napisao i s koncerta u Bilju, veoma je tehnički potkovan i svirački uigran te su sasvim zadovoljavajuće uspjeli podizati publiku i tražiti ih na suradnju, unatoč tome što je svirka trajala do 3 sata ujutro.

Exit je i dalje ostao pun, svjetina se prebacila u prizemlje gdje su se orili rock hitovi današnjice, a udruga ZOA može biti jako zadovoljna povodom proslave svog drugog rođendana, kao i alternativna scena, gdje smo barem na jednu večer mogli prisustvovati uistinu snažnoj podršci lokalnih snaga, što je uvijek lijepo za vidjeti.

Fotografirala: Dora Bjedov (ZOA)