Prije početka probe ubacio sam se u garažu gdje se uvježbava i duhu privlačan katarzičan materijal stvara Svoystvo. Posjeli su me u jednu od rijetkih nepotrganih stolica pa sam to iskoristio kako bi od Domagoja Štroka, gitarista i pokretačke snage benda, zakopao malo u priču o jednom od zanimljivijih bendova na domaćoj metal sceni.

Na Facebook stranici vam piše da ste osnovani 01. siječnja 2012..

To je netočna informacija. Skupljali smo se 3 godine tako da nema datum…

Dakle, to nije bila neka novogodišnja odluka?

Ne, nije nije (smijeh). Bubnjar i ja smo prije skupili bend, bilo nas je osam ili manje… Bila je to skroz drugačija priča. To nije uspjelo, ali smo on i ja ostali te skupili ostale. Ja nekak’ kao početak pamtim tu 2014. kad smo krenuli baš koncerte slagat i kad smo izašli iz garaže s tim materijalom.

Ali, da budem specifičan, čuo sam od benda Feelsilente album „The Hidden Words“ i kad sam čuo taj zvuk gitare, skužio sam guglajući, da je to sedma žica. Onda sam skupio pare i kupio sedmicu i rekao da želim imati takav bend. Tako je krenula ideja, volimo sličnu glazbu pa smo se skupili oko toga.

Jel’ bilo teško dogovoriti se oko imena benda?

Ne. Zato jer (smijeh) sam, ono, došao ja s tom idejom. Znači bilo je prije onih klasičnih bendovskih raspravljanja o imenima, no skužio sam da mi se ne da više te engleske sve žive fraze izlizat. Tak’ da sam doletio da bude hrvatska riječ ali da se malo postrani s tim „y“ u sebi, tak da bude malo globalnije. Ali zato sam izabrao riječ „svojstvo“ jer ne kaže puno, tak da ono…

Kaže esenciju..

Pa da, ne stvara neka pretjerana očekivana. Volim vjerovati u to da ovo kaj radimo, radimo da ne spadamo u neki čvrsti žanr, da se razvijamo u svakakve pravce.

Prvi EP je izašao „A Memory Of A Human Being“. Naslov je interesantan, sad ne znam ima li neka priča iza toga, neki koncept?

Je, je. Ne bih sad previše razglabao o priči pošto planiramo u taj paket još nešto strpat. Pjevač Ivan piše sve tekstove, on je autor cijele priče koju smo mi objeručke prihvatili i to čini stvari zanimljivijim. Ima priča…uglavnom, radi se o budućnosti, nekakva fikcija, a sam naslov albuma pokazuje da čovječanstvo više ne postoji, to je recimo nekakva tematika. Ali zapravo ispod svega ovoga je čista nekakva kritika društva. Vidimo da ljudi ne rade dobre stvari, em ne za sebe, za ljude, em ne za planet. Više smo tak nekak orijentirani… kritiziramo. (smijeh)

Ima li neki feedback na EP?

Pa, zasad nismo naišli na neke prenegativne stvari. S obzirom na ono što smo čuli od ljudi živimo u uvjerenju da se ljudima sviđa.

Meni je zasad najzanimljivije to što ljudi doletavaju s tim da stavljaju pjesme na mobitel i slušaju uokolo što ja radim s drugim bendovima. To je definitivno dobra stvar.

Kako je sad na nastupima? Počeli ste 2014. sad ste već dvije godine vani..Jel nestala ta neka trema?

Ne znam pojedinačno. Ali mene pere trema kakogod. A što se tiče materijala sad je to postalo ok, jer vidim da na koncerti uživaju na pojedinačnim pjesmama, prije je to bilo samo na singlu „Mouzess“, sad čak znaju sve pjesme.

„Mouzess“ vam je navodno najdraža pjesma?

Pa da, to je prva stvar s kojom sam ja ušao u koncept benda i toga.

(Domagoj Štrok i njegova sedmica)

A kako nastaju pjesme? Netko dođe s idejom, s nekim riffom ili?

Pa, zasad, cijeli EP je zasnovan na nekim mojim idejama koje sam ja skupio doma dok sam vježbao i snimao. Imam neki siromašan setup za snimanje, tak da većina je pjesama nastala kao čvrsta ideja. Volim napraviti kompletan kostur pjesme pa da se onda nadovežu drugi članovi, tak je i bilo, ja sam znao donijeti kompletnu stvar, i bubnjeve i gitare… ne bas, bas nisam. (smijeh)

Ali, onda recimo Jakuš je na bubnjevima napravio neki dio na svoj način. Ali u suštini su to moje ideje koje su se razvile kroz utjecaje svih članova. Pogotovo, lyricsi koje je Ivan napravio, i bas koji je Roman većinski sam složio, za što mu dajem velike pohvale.

Ne radite samo glazbu, radite si sami vizuale (art video)…

To mi je kao hobi neki usput, volim se time bavit, Roman je isto jak u tim vizualima, Dobro je što je sve in the house, da nema neke treće stranke s kojom to moraš pregovarat. Pogotovo pošto je ideja benda počela od mene, imao sam baš za taj EP neke slike pa sam to prenio, ljudima se svidjelo pa eto…

Imate u planu neke nove materijale?

Sad smo u fazi početka rada na novom materijalu. Trebamo odlučiti u kojem ćemo smjeru. Htio bih da sudjelujemo više kao bend u svemu tome, da ne bude centralizirano. To ćemo vidjet kak će proć.

Biste li probali možda nešto akustično?

Zapravo smo počeli raditi neko vrijeme na akustičnoj verziji „Mouzessa“, čak brijem da postoje neke snimke toga. Možda bi to mogli provesti u djelo kad prodiskutiramo. Moram podsjetit još da smo kod izlaska EP-a krenuli u raspravu o spotu, tak da se ljudi mogu nadati tome. I to je u planu.

I snimanje tog spota bi ostalo unutar frendovskih krugova?

Znamo ljude koji se time bave. Koji su, kak’ bi reko, u našem uskom radijusu. Tak da ćemo se uspjeti dogovoriti.

Opiši mi za kraj svoju ekipu, evo svog pjevača Ivana Jovičića, kojeg navodno bole umnjaci…

Ivan: Ja sam mladić kojem rastu umanjaci, još sam u fazi odrastanja…

Pjevač vam još odrasta, a bubnjar?

Bubnjar (Jurica Jakuš) jako lupa po bubnjevima. Dosta je jak. (smijeh)

Matija Galjer na gitari, mmm jako jako dobar čovjek, za početak. (sumnjivo je ovo „jako jako…“)

Ivan: Galjer je dežurni bradonja u ekipi. Sam mu fali puška na leđima…

Tko je ostao?

Basist? (Roman Krajcarz)

A Roman. Roman je klasični basist. Um za sebe, ima svoj đir i jebe mu se.

Tak’ da svi smo tu različiti, a želimo postić’ sličnu stvar i zajebavat se.

Fotografije: Marko Lopac Photography