Baš mi je nedavno žena, psihologinja, pričala kako je neki terapeut u nekom trenutku negdje govorio kako je umjetnost jedina pojava na ovom svijetu koja pravovremeno može pokazati i dočarati stanje svijeta u kojem se nalazimo.

Sve ostale pojave shvate svijet suviše kasno. Umjetnost uvijek na vrijeme. A mi koji ju, u ovom slučaju, slušamo ili ju upijemo pravovremeno ili dojmovi dođu nešto kasnije pa skužimo što je umjetnik htio reći kada taj trenutak već odavno ode. Sjetilo me to sve kako sam u srednjoj školi samome sebi znao govoriti kako kada bi samo slušali poruke iz pjesama svijet bi bio bolje mjesto, ne nužno da pratimo poruku pjesme u svakom trenutku, već da neke pjesme prepoznamo i kao opomenu samima sebi. Jedan od takvih koji su pjesmom, glazbom, svojom umjetnošću sveukupno, mogli dočarati stanje svijeta u datom trenutku i napraviti to tako da dokument vremena u stihu ostane za sva vremena je upravo Mario Knezović i njegova (ili kako on voli reći “naša”) grupa Zoster.

Tobimimogly; foto: Igor Miličić (Element Media)

Iako nisam stigao na osječku grupu Tobimimogly, uletio sam usred nastupa mladog osječkog sastava Kavkaz. Ime benda zbog kojeg se, svaki put kad ga čujem ili pročitam, sjetim Štulićevih ‘Pametnih i knjiških ljudi’, ali sada, kada sam ih drugi puta u životu “ošacovao”, podsjetim se i kako su dobri i spremni live. Iako sam čuo od ljudi u publici kako na prvom sastavu nije bilo pretjerano duša na livadi dvorišta osječkog PTF-a, u trenutku Kavkaza stoji već pozamašan broj ljudi i ovim putem kapa dolje dečkima na hrabrosti i čvrstoj svirci na velikoj bini. Zagrijati ljude prije Zostera nije lak zadatak, ali je zadatak kojeg dečki polažu lako.

foto: Igor Miličić (Element Media)

Kavkaz; foto: Igor Miličić (Element Media)

Kavkaz; foto: Igor Miličić (Element Media)

Uvijek mi odaju dojam kao da sam kroz neku maglu zakoračio kroz neku močvaru koja se možda pisanim riječima zove Slavonija. Kao da ta Slavonija živi svoj vijek kroz vječnu maglu. Ali ne maglu praznih misli. Kroz maglu kretanja. Kroz maglu riječi. Riječi tako tmurne, ali i sanjive. Kao buduća generacija onih koji se nisu oprostili s ničim. Kao zvuk koji odzvanja puninom, ali se stidi to priznati. Kavkaz su vrata koja žele znati. Vrata koja se otvaraju prema svima kada govore stihove, kada sviraju rifove, kada stvaraju zvukove i kada viču. Jer znaju da se bukom danas jedino stvari mogu riješiti. Najglasniji prolaze. Ali Kavkaz ima i nečega suvislog i pametnog u riječitom. I o tome toliko šuti. Sve dok ne izađe na binu. Da ne bi bilo da ih se samo live može čuti, odnedavno imaju i EP pod nazivom ‘Putevi Milosti’ pa su dostupni i na svim digitalnim platformama.

Zoster; foto: Igor Miličić (Element Media)

foto: Igor Miličić (Element Media)

Nešto iza 22:45 na binu izlaze Mario Knezović (vokal), Silvije Nuić (gitara), Adis Sirbubalo (klavijature), Nikola Galić (bas) i Anes Beglerbegović (bubnjevi) i otvaraju premijerni nastup Zostera u Osijeku s ‘Mozak na pašnjak’. Prije nekoliko dana jedan lega me priupitao što svira taj bend, koji žanr sviraju. I nisam mogao to jednostavno odgovoriti. Bend je to koji je kao kameleon. Od začetaka u nekom reggae ska svijetu preko velikog dijela kataloga u blues i rock điru, danas se nekako ipak nalaze u synth pop rock elementu. Bend je to koji je oduvijek znao kako se oduprijeti prolaznosti vremena, a to je promjena – promjena sebe, promjena muzike, sposobnost da se reinventaš iznova nebrojeno puta, a istovremeno ostaneš potpuno svoj i čvrsto stojiš na zemlji. U tome je veličina Zostera i Marija.

Zoster; foto: Igor Miličić (Element Media)

Pa ni ne čudi da bend iznova, po tko zna koji put, doživljava vlastiti revival s novim valom pjesama koje bilježe veliku slušanost diljem cijele regije. Privlače novu publiku, mladu publiku, stara publika im ostaje vjerna, izdaju novi album prije tri godine (prvi na labelu Croatia Recordsa), izbacuju nove singlove i dobivaju još veći broj hitova u svom katalogu. Bend kojeg u prošlom desetljeću svi znaju po ‘Ko je jamio’, sada znaju po ‘Ne okrećem se tata’, toliko novosti koje Mario konstantno istresa iz rukava svoga “stage šlafroka” da, realno, ni ne mora svirati stare stvari na koncertima i opet bi svima bilo dobro. Sinoćnja set lista u Osijeku ipak je sadržavala bogat presjek karijere pa se išlo od albuma Ojužilo preko Imača kada sve do današnjeg Najgoreg. Setlistu ću, kao i uvijek, priložiti ispod teksta.

Zoster; foto: Igor Miličić (Element Media)

Iako podosta “šutljiv” na bini, u smislu govorancije i obraćanja publici, Mario ipak nije mogao sakriti oduševljenje s osječkom publikom pa je i posvetio u jednom trenutku nekoliko stihova koje je sastavio taj dan za Osijek i Slavoniju. Važno je istaknuti i njegovu pojavnost na bini, koja je zasigurno povezana i s glumačkim interesima, bratskom vezom s glumcem Slavenom, pa i nije čudo da skoro svaki nastup završava s pjesmom ‘Američki film’ dok se “karate plesni potezi” bacaju kroz čitav koncert. Toliko mi je drago da je publika bila na nivou i da premijerni nastup ovakvog jednog sastava nije doživio na slavonskom terenu inicijalni hladni tuš. Nekoliko puta tijekom večeri govori na mikrofon kako je iskreno ganut prijemom i kako se neizmjerno zahvaljuje na tome. A i statistički gledano izvedene su dvije stvari više nego uobičajeno, sudeći po internetskim set listama, što znači da im je bilo lijepo.

Zoster; foto: Igor Miličić (Element Media)

Zoster; foto: Igor Miličić (Element Media)

Imam u mobitelu bilješku s popisom bendova koji nisu bili, ili ne dolaze gotovo nikad, u gradu ili okolici, ali moram priznati da mi se broj tih bendova smanjuje sve više zahvaljujući organizatorima (u ovom konkretnom slučaju Adverti i Orgasmatronu, ali i ostalim ekipama) koji sve više prepoznaju to te se iz petnih žila trude da Osijek ostane na koncertnoj karti, a ne u zaboravu. Zoster je jedan od tih izvođača. Još da se Pipsi taj dan nisu razboljeli i da je prvotna kombinacija eventa “Ljeto već je gotovo” zaživjela – pa gdje bi nam bio kraj.

Zoster; foto: Igor Miličić (Element Media)

Zoster; foto: Igor Miličić (Element Media)

foto: Igor Miličić (Element Media)

Žao mi je jedino što je dosta ljudi nakon otkazivanja Pipsa ošlo zatražit povrat novca za ulaznicu i što su instant prekrižili događaj u svojim glavama umjesto da su došli upoznat se s veličinom koja je Zoster. Mi koji smo bili uvučeni u kreativni svijet Marija Knezovića dobili smo pregled jedne bogate karijere te uvid u to kako se biva kameleonom, a opet tako čvrsto svojim. Jer to je jedini način da se opstane i ostane. Možda je jedini način za uhvatiti vrijeme da budeš ispred njega. Možda se, baš kao na početku ovog teksta, tek tada može osvjestiti svijet oko sebe i dočarati trenutak. A Zoster itekako zna kako se to radi.

SET LISTA:

1. Mozak na pašnjak
2. Sve u svoje vrijeme
3. Sin Tadijin
4. Ne okrećem se tata
5. Dok si spavao
6. Ja ne očekujem nagradu
7. Kuda idu svi ti ljudi
8. Utopija
9. Ko je jamio
10. Čovjek zvani činjenica
11. Čovjek želi da je ptica
12. Ja sam svoje voljeno
13. Jesam ti rekao
14. A gdje sam bio ja
15. Samo reci ne
16. Izbjeglica
17. Volio sam te
18. Gavrilo
19. Bezbolnim palicama
20. Najgori

bis:
21. Plačeš
22. Vrijeme će doći
23. Imači kada
24. Američki film