U sklopu svoje oproštajne turneje, Celebrating Life Throught Death, jučer je nakratko zagrebačkom Šalatom zavladala Sepultura.

Kultni brazilski heavy/trash metalci rado su viđeni gost u Lijepoj našoj, premda je prošlo čak 12 godina od posljednjeg druženja, koji je bilo u sklopu Underwall festivala u zadarskim Jazinama, dok su u Zagrebu posljednji puta bili 2011. godine u Boogaloou.

Premda su slavni Brazilci ponajviše znani po braći Cavalera koji su bend predvodili do 2006. (Igor), odnosno Max Cavalera do 1996., već gotovo 30 godina glavni vokalist je Amerikanac Derrick Green. Ipak, vrijedi napomenuti kako će braća Max i Igor Cavalera ovog ljeta doći u Zagreb i to dvaput! U sklopu Cavalera Conspiracyja će posjetiti Boogaloo 15. srpnja, a dva dana ranije će Soulfly nastupiti u Vintage Industrial Baru.

Što se jučerašnjeg koncerta tiče, predgrupa Evil Invaders bila je nažalost žrtva ranije preuzetih obveza, stoga sam u prostor Šalate ušao neposredno pred najavljeni početak Sepulture, od 21:15. Već po ulasku, pomalo me iznenadilo da je koncertni prostor, iako prilično popunjen, opet nekako oprazan. Dio razloga vjerojatno stoji u činjenici da je koncert već prebačen iz Tvornice kulture. Opet, moguće je da dio hardcore fanova čeka neku iteraciju braće Cavalera, budući da dio fanova ovu formaciju sastava ne smatra Sepulturom. Kako rekoše “No Cavalera, no party!”

Derrick Green i ekipa pojavljuju se nakon što smo se uz War Pigs pripremali na njihov svečani ulazak. Kroz sljedećih sat i pol, izmjenjivali su se hitovi s vjerojatno najjača tri albuma, Chaos A.D. (kojeg će Cavalera Conspiracy izvoditi u cijelosti), Arise te Roots.

Jedan od highlighta koncerta bila je Kaiowas, u kojem je bend iz publike pozvao nekolicinu obožavateljica koje su mandrljale po bubnjevima u ritmu pjesmu. Apsolutno su prisutne bile i šutke, u manjem ili većem intenzitetu, na dvije-tri lokacije u prednjem dijelu auditorija. Pa premda je i atmosfera bivala sve jačom kako je koncert oticao, nekako se ne izmičem dojmu da je sve bilo nekako slabijeg intenziteta – kao da mi je zafalio trenutak gdje će sve otići u 11-icu, da citiram Spinal Tap. Jel’ do tonca, benda, nisam siguran, ali dojma sam da je koncertu zafalilo neke žestine koju sam, kao civil-nemetalac, osjetio recimo na Gojiri prije par godina.

Sam je kraj najavljen uz Greenovo uvodno bubnjanje Ratamahatta, da bi konačno zakucavanje nastupilo uz Roots Bloody Roots. Ako je već zadnji susret Sepulture i Zagreba, kao da je moglo i trebalo malo jače, no nipošto ne bismo mogli reći da na Šalati nije bilo dobro.