Iako je bio prvi april, nastup kultnog benda Plava Trava Zaborava u Tvornici kulture nikako nije bio nikako nije bio šala. Bila je to oda dugogodišnje ljubavi prema country i bluegrass zvuku.

Kada je najavljen koncert Plave Trave Zaborava, moja reakcija je bila “Hm?”. Negdje u pozadini kao da sam nekada davno čuo ovo zanimljivo ime, ali mi je trebalo da osvjestim o kome zapravo pričamo. Kome nije trebala ni sekunda? Mojim roditeljima. Nekako su tako išli i razgovori s ekipom koje sam zvao na koncert – “Ne znam njih ali znam da mi ih stari sluša”, “Ne znam tko su ali upravo se šef oduševio kad sam ih spomenuo i odmah ih je išao pustiti. Kaže da se njihovi koncerti ne propuštaju”. Kako mi je ovo bila možda i jedina prilika da čujem ovaj kultni bend uživo, moralo se ovo doživjeti.

Plava Trava Zaborava?

Za mlađe čitatelje, kratki presjek povijesti benda. Plavu Travu Zaborava osnovao je Dražen Vrdoljak, jedan od naših najistaknutijih glazbenih kritičara svih vremena, novinar, televizijski i radijski voditelj. Inspiriran uspjehom glazbe iz filma “Urban Cowboy” (1980) pokrenuo je radio emisiju Country Club, nakon čega je okupio glazbenike koji bi svirali koncert tog stila glazbe. Bend Plava Trava Zaborava svoj je prvi koncert odsvirao na Vjesnikovoj biciklijadi u svibnju 1982. godine, a publika je bila iznenađena i oduševljena pojavom country benda u vremenu rock, punk i disco glazbe. Nakon početnog uspjeha, održali su veliki nastup u klubu Lapidarij pod naslovom “Country Club uživo” koji je oborio rekord prodanih ulaznica.

Ono što je krenulo kao eksperiment postalo je jedna od najdugovječnijih i najznačajnijih koncertnih priča regionalne glazbene scene. Od legendarnih večeri u Lapidariju i Kulušiću, preko europskih turneja i velikih festivala, do povijesne tromjesečne turneje po tadašnjem Sovjetskom Savezu gdje su nastupili kao prvi country bend ikada, Plava Trava Zaborava ispisala je jedinstveno poglavlje domaće i europske country scene. U više od četiri desetljeća rada bend je objavio devet diskografskih izdanja, prodao više od pola milijuna nosača zvuka i osvojio niz priznanja, uključujući nagradu za 30 godina neprekidne koncertne aktivnosti. Njihovi koncerti oduvijek su bili više od same svirke – spoj glazbe, edukacije, humora i izravne komunikacije s publikom.

Sada, dugo nakon osnutka, došli su u Tvornicu kulture s programom “Country, Rock, Swing & Blues“, a koncert je posvećen u čast osnivača Dražena Vrdoljaka.

I staro i mlado

Obzirom na godište benda i rijetko pojavljivanje pod tim imenom poslijednjih godina, nije bilo za očekivati nešto mladosti u publici. Donekle je to i bilo tako, no moram priznati da nas je broj mladih “fanova” iskreno iznenadio. Neki su očito došli s roditeljima, ali i dalje, prepoznali su da je Plava Trava nešto što u životu trebaju vidjeti, baš kao i mi.

Kroz pošten set od oko dva sata, bend nas je proveo kroz različite hitove i uspješnice, počevši s pjesmama poput “Ghost Riders In The Sky” “On the Road Again”, “Cotton Eye Joe” i “Corrina, Corrina”. Već u prvih par pjesama je bilo jasno da se dečki dobro drže. Meni osobno je na prvu teško bilo skužiti tko je od kada u bendu pa sam morao malo kopati da vidim tko je sve zapravo na pozornici. Tu su bili osnivači (i do danas jedini nezamjenjivi članovi) Eduard Jimmy Matešić i Davor Rodik na pedal steel gitrari., Uz njih su na pozornici zasjaliviolinist Rista Ibrić, basist i vokal Dragutin Smokrović Smokva, koji su poznati po sviranju s bendom. Dodatno, bili su tu klavijaturistJoško Tocilj, Igor Arlovićna akustičnoj gitari te bubnjar Marko Bosak. Osim dodijeljenih instrumenata dečki su se izmjenjivali na voaklima gdje se bubnjar Bosak posebno istaknuo i bio “as u rukavu” kakvog nismo očekivali.

Bend je nastavio sa izmjenjivanjem brzih i veselih numera poput “Diggy Liggy Lo” i nešto sporijim poput “Lucile”, a bilo je tu i posebnih iznenađenja. Našla se tu “Peaceful Easy Feeling” od Eaglesa u gdje se na vokalu pridružio Smokvin sin Robert, koji se potrudio biti u ful country izdanju, dok je “Call me the Breeze” J.J. Calea dobila izvrsnu verziju, gdje su se Davor i Marko posebno istaknuli.

Osim Roberta, gostovali su i Neno Belan i Ana Kabalin s “I’ve Just Seen A Face” Beatlesa, a Gobac je dodao još malo rock atmosfere s “It’s All Over Now”, za koju misliš da je od Stonesa ali su ju napisali i prvi izdali The Valentinos. Nadao se da će gosti izvesi i jednu više country pjesmu, ili neku od svojih pjesama u tom štihu, no do toga nažalost nije došlo. Bez obzira, bilo ih je zanimljivo vidjeti s ovom postavom, mada su gostovanja uistinu proletjela.

Teški hitovi su bili i (očekivano) “Take Me Home, Country Roads” kao i “Wonderful Tonight“, a publika je bila potpuno u elementu. Bilo je tu njihanja, stiskavaca i veselog poskakivanja u flanelu, a tu i tamo bi iz publike virio kaubojski šešir. Sve skupa, bila je to prekrasan koncert s kojeg sam ošao s dubokom zahvalnošću na prilici da čujem ovaj bend čiji je utjecaj na hrvatsku glazbenu scenu ogroman. Držite se, Jablani do (nadam se) neke sljedeće prilike.