Armenija… Nažalost – ali vjerojatno prva asocijacija na ovu prekrasnu zemlju mnogima će biti jedna od najpoznatijih obitelji showbiz/reality svijeta, dok su ta zemlja, kao i njena metropola Erevan, lokacije koje nude cijelo bogatstvu kulture, gastronomije i autentične umjetnosti na međi Europe i Azije.

Mixetina četveročlana ekipa odvažila se, na poziv Yerevan Carda – gradskog smart card rješenja – u istraživanje bogatstava ove male kavkaske zemlje, koja – koliko da je površinom i brojem stanovnika mala, ujedno je toliko kulturno, religiozno i antropološki bogata.

Za vid glazbene kulture, mnogi će spojiti Armeniju i System of a Down – ali tu je i slavni skladatelj Aram Hačaturjan, moderni jazzer Tigran Hamasyan, a manje je poznato da upravo iz Armenije potječe Amerikanac Armand Zildjian, nasljednik obiteljskog proizvođača činela i palica za bubnjeve koje datira iz Istanbula 1623. godine. A kad smo kod Istanbula, zanimljiva je, koliko i tragična, životna priča svećenika i muzikologa Komitasa, osnivača armenske nacionalne škole glazbe… No, mi smo u Erevan došli istražiti i puno dalje od glazbe, glazbene ostavštine i niza informacija koje nudi jedan od franšiznih kafića.

Posjet je bio kombinacije turizma i posla, obzirom da smo u suradnji s Yerevan Cardom i svim blagodatima koje nudi, odlučili istražiti što to Armeniju čini tako autentičnom i kulturološki šarenom zemljom i, možda niste znali – najstarijom kršćanskom kulturom na svijetu. Osim standardnih ulaznica i propusnica za određene gradske atrakcije, Yerevan Card nudio je i korištenje pojedinih benefita poput taksi vožnji, mnogobrojnih popusta u restoranima te SIM karticu s internetom, što je prilično važno ako ste Europljanin već navikao da svugdje ima neograničen pristup internetu.

Yerevan Card

Erevan, sam po sebi, veleban je glavni grad u kojega se slila praktički polovina stanovništva – gotovo milijun i pol ljudi. Ugodno smješten podno mitske planinskog masiva Ararat i okupan rijekom Hrazdan, Erevan je savršeni miks europskog, sovjetskog te azijskog; uistinu jedna vibrantna metropola puna života, spomenika, građevina kakvih iskreno nisam očekivao da ću vidjeti, metropola širokih avenija, policijskih sirena i ponešto lude, zapadnjački ubrzane atmosfere.
Budući da smo na raspolaganju imali otprilike dva dana u Erevanu, po pitanju itinerara, morali smo pomno birati što ćemo odabrati kao destinacije i atrakcije, a prvi dan je pao na jednu od najprepoznatljivijih.

CASCADE KOMPLEKS

Erevanski kaskadni kompleks (Cascade) impresivan je sovjetski arhitektonski spomenik građen od 1971. prema nacrtima arhitekata Jim Torosyana, Aslana Mhitaryana i Sargisa Gurzadhyana, djelomično dovršen 1980. godine i obnovljen 2000-ih, a sastoji se od pet terasa povezanih 572 stepenicom i dugačkih 302 metra. Izrađene su od bijelog tufa s armenskim motivima poput hačkara i vinova loza. Smješten u Parku pobjede, odmah podno kipa posvećenog Majci Armeniji, nudi panoramski pogled na grad i planinu Ararat te domaćin Cafesjian Center for the Arts s izložbama suvremene umjetnosti, simbolizirajući spoj tradicije, modernizma i urbanizma. Još je zanimljivije njegovo podnožje koje krije park skulptura.

Cascade Complex

Najpoznatiji umjetnici čiji su radovi izloženi u parku skulptura (otvorenom muzeju) na podnožju Erevanskog kaskadnog kompleksa uključuju Fernanda Botera s djelima poput “Mujer Fumando un Cigarrillo”, “The Cat” i “Roman Warrior”, Barryja Flanagana s serijom zečeva (“Hare on a Bell”, “Boxing Hare on Anvil”, “Acrobat Hares”) te Jaumea Plensu s “Seated Tattoo” koja prikazuje kartu svjetskih rijeka.

“Mujer Fumando un Cigarrillo”

Ovu smo prvu studenu večer u Erevanu završili u jednoj od tradicionalnih armenskih taverni (doslovno), gdje smo se prvi put upoznali s tolmama i drugim specijalitetima domaće gastro ponude.

SUBOTA, 22.11.

U subotu smo se, rano ujutro, zaputili prema uredu ekipe Yerevan Carda koja nam je, uz kavu i kolač, pružila sve potrebne informacije koje će nam poslužiti na ovom putovanju. Razmijenili smo brojeve i povezali se sa simpatičnim djevojkama koje su nam povremeno služile za pomoć, pogotovo u aranžiranju putovanja koje će uslijediti sutra. Dan smo obilaskom započeli na mjestu koje brojnim Armencima rosi oči, ali i jača osjećaj nacionalnog zajedništva, unatoč tome što je tragičnog predznaka: Muzeju-institutu armenskog genocida.

TSITSERNAKABERD

Muzej-institut armenskog genocida (Tsitsernakaberd) u Erevanu posvećen je sjećanju na žrtve armenskog genocida kojeg su provele sigurnosne snage Osmanskog carstva prema zapovjedi tadašnjeg defacto vladajućeg trijumvirata. Tri ministra, autokrata, u historiografiji zabilježeni kao Paše (Talaat, Enver i Djemal) genocid su sustavno provodile, uz periode manjeg i većeg intenziteta, između 1915. i 1923., kada je stradalo oko 1.5 milijuna Armenaca.

Prvi kat čine knjižnica, arhiv, istraživački centar i predavaonica. Glavni dio muzeja sačinjavaju izložbene dvorane s preko 1000 m² površine koje prikazuju fotografije, dokumente, osobne svjedočanstva, relikvije, izvještaje diplomata i misionara te vizualne rekonstrukcije masakra i deportacija – zanimljiv je dio koji prikazuje glavne odgovorne za genocid – tri paše, čiji su portreti prilično oštećena oštrim predmetima.

Muzej je dio memorijalnog kompleksa iz 1967. na brdu Tsitsernakaberd s vječnim plamenom, 12 nagibnih bazaltnih ploča za izgubljene pokrajine, a do njega se dolaze uz brojne poruke pijeteta i izraza suosjećanja brojnih diplomata, dužnosnika te političara i istaknutih ličnosti brojnih nacija.

Vječni plamen

Nakon ovog tragičnog podsjetnika, poglavito u ovim geopolitičko napetim vremenima, htjeli smo nešto lakše – odluka je pala na Ararat Brewery. Ipak, nismo mogli ući buduće da je prethodno, uz Erevan card, potrebno rezervirati vrijeme posjeta. No, uz kratku šetnju, došli smo do jednog od brojnih kućnih Muzeja posvećenih lokalnim umjetnicima.

SERGEJ PARAJANOV MUSEUM

Kao diplomat filmske i TV režije, neizbježno mi je bilo posjetiti doma jednog od najvećih armenskih umjetnika pretvoren u muzej. Sergej Parajanov (1924.–1990.) bio je sovjetski filmski redatelj armenskog podrijetla, poznat po poetskim, vizualno bogatim filmovima poput Sayat Nova (1969). Njegovo stvaralaštva i izrazito autentičan autorski pečat nerijetko je Parajanova dovodio u sukob s rigidnošću sovjetski vlasti, a što ga je pak dovodilo do zatvorskih kazni; smatra se jednim od najvećih svjetskih filmskih umjetnika 20. stoljeća.

Sergey Parajanov Museum

Kuća-muzej u Erevanu se sastoji od nekoliko prostorija na dva kata, s preko 1700 predmeta, kao u pravom kabinetu kurioziteta – crteži, lutke, filmske skice, instalacije, osobne artifakte, zatvorske radovi, pribor iz njegovih domova u Tbilisiju i Kijevu te korespondencija s Tarasom Tarkovskim i drugima. Muzej također uključuje memorijalne sobe (spavaću i blagovaonicu), vrt za odmor i zidni panel sa fotografijama poznatih gostiju, od kojih se posebno ističu George Clooney i Vladimir Putin.

Sergey Parajanov Museum

Ostatak dana otpao je na posjet kavkaskom restoranu u kojem smo degustirali khimkali i druge specijalitete ovog podneblja, šetnji gradskom avenijom oko armenskog nacionalnog kazališta opere i baleta, a ono što mi je upalo u oko su brojni kipovi i spomenici posvećeni povijesno istaknutim Armencima. O živahnosti ulica svjedoči količina street-arta, instalacija svakakvih oblika i umjetničkih modaliteta kojih ima na svakom koraku; malo-malo ćete zastati pored nekog uličnog svirača, ljudi opušteno igraju šah ili mlin, a prođete li erevanskim slikarskim vernissageom, doći ćete u napast kupiti kakav pejzaž lokalnih slikara.

NEDJELJA, 23.11.

Nakon doručka, nedjelju smo rezervirali za jedan day trip okolicom Erevanu. Premda postoji niz agencija koji se bavi organizacijom putovanja do okolnih lokaliteta, samostana, jezera Sevan i drugih, mi smo cijelu logistiku organizacije prepustili Erevan Cardu i putničkoj agenciji Yerani Travel.

Prva stanica na putovanju bio je Charent’s Arch, luk na kojem je uz prekrasan pogled na armenske pustopoljine i Ararat uživao pjesnik Eghishe Charents, ubijen u staljinističkim čistkama. Kratko, ali slatko.

Potom smo došli u hram Garni – jedini sačuvani grčko-rimski (helenistički) hram u regiji, izgrađen oko 77. godine za vladavine kralja Tiridata I., posvećen bogu sunca Mihru (Mithri). Radi se o glavnom simbolu armenskog neopaganizma i turistička atrakcija, dio UNESCO-ove baštine zajedno s obližnjim samostanom Geghard. Čine ga 24 jonska stupa i ostaci termi u blizini, a prilično ga je dokrajčio potres krajem 17. stoljeća. Obnavljan je 70-ih godina. Kod Garnija je, osim samog hrama, čak velebnija lokacija i impresivan okoliš koji ga je situirao iznad kanjona rijeke Azat.

Garni Temple

A kad smo već kod prirodnih ljepota i rijeke Azat, treća lokacija krije posebnu čar – Symphony of Stones (ili Simfonija kamenja) impresivna je geološka formacija u klisuri blizu Garnija, gdje visoki bazaltni stupovi (heksagonalni i pentagonalni, neki i do 50 m visoki) izgledaju poput cijevi orgulja stvorenih hlađenjem lave prije oko stotine tisuća godina godina.

Symphony of Stones

Za trenutak smo stali na ručak u obližnji restoran s prekrasnim pogledom, gdje smo prije samog objeda imali kraću prezentaciju pripreme lavasha, tradicionalnog armenskog kruha specifičnog načina pečenja, prije pete i posljednje stanice – samostan Geghard.
Geghard (ili Geghardavank, “Samostan koplja”) je srednjovjekovni armenski samostan iz 4. stoljeća, osnovan od sv. Grgura Prosvjetitelja na mjestu svetog izvora u špilji u klisuri Azat nedaleko Garnija. Geghard ime duguje Longinovom koplju – sv. koplju, danas važnoj relikviji kojom je proboden Isus. Po predaji, jednu verziju koplja u Armeniju je donio apostol Juda Tadej i čuvalo se u Geghardu sve do 18. st. (danas u Ečmiadzinu). Mističnosti ovog ranokršćanskog samostana pridodaje činjenica da je isklesan u stijeni klisure Azat, a još je i danas brojnim Armencima mjesto od posebnog značaja – osim što je zaštićen od UNESCO-a, na ovoj se lokaciji održavaju vjenčanja i krstitke, kao što su bila oba slučaja dok smo bili u našem posjetu.

Geghard Monastery

Po završetku ove zanimljive i bogate ture, vratili smo se u Erevan. Uz mali dodatak, mogao se posjetiti Matenadaran, jedna od najvećih erevanskih atrakcija. Riječ je o armenskom spremištu drevnih rukopisa u kojem se može istražiti jedna od najbogatijih svjetskih zbirki srednjovjekovnih tekstova i artefakata, no, kako sam namjerio posjetiti Muzej slikara Martiros Sarian House-Museum, izbjeglo me. Kako je spomenuti Muzej bio zatvoren, iako je bilo još prema radnom vremenu trebao biti otvoren, očigledno sam krivo odlučio.

Ostatak večeri prošetali smo velikim Trgom republike, na kojem se nalazi parlament i državni kompleks, a našlo se vremena i za prošetati Vernissage marketom, koji je, nažalost, bio već pred zatvaranjem.

Ova nepuna tri dana Armenije i Erevana nisu bila dovoljna da bih mogao reći da sam potpuno zadovoljan – i da je dosta, pogotovo za tako bogatu kulturu smještenu u taj mali komad zemlje, još kojim bih danom bio eventualno zadovoljan.