„Ne postoji laki način da se ovo kaže… naš plemeniti prijatelj Lemmy preminuo je danas nakon kratke bitke s iznimno agresivnim oblikom raka.“, zaorilo je svijetom 2015. godine putem službene stranice benda Motörhead. Prije tri godine, oko pola dva u noći prema našem vremenu fanovi su primili vijest za koju se mislilo da nikada neće doći. Ali, nažalost, život je svima prolazna stvar te svatko od nas mora napustiti ovaj svijet (barem u fizičkom obliku). Govorilo se da će živjeti vječno. Govorilo se da na svijetu nakon svega ostaju samo žohari i on. Govorilo se da je besmrtan. I zaista je. Ian Fraser „Lemmy“ Kilmister noćas je postao vječan.
Rođen 1945. u mjestu Staffordshire, u Engleskoj, a inspiriran jednim koncertom Beatlesa, znao je što želi biti u životu – glazbenik. Svima poznati roadie Jimi Hendrixa i njegovog sastava Experience, Lemmy je prvih 20 godina karijere proveo svirajući u raznim bendovima, uključujući i Hawkwind, dok se nije „smirio“ sa sastavom Motörhead, a ostao je do kraja i jedini originalni član benda. Iz benda Hawkwind izbacuju ga zbog problema s narkoticima tijekom turneje u Kanadi te ga doslovno ostavljaju na cesti. Nakon raznih eskapada i brojnih bendova, Lemmy osniva Motörhead, a bend je do jučerašnjeg dana izdao preko 20 albuma te dostigao tiražu od preko 30 milijuna prodanih albuma diljem svijeta. Njegov recept? Jednostavnost i glasnoća. I to ona glasnoća koja je ugodna uhu, čija je tajna vrlo vjerojatno bila nezamjenjivi spoj njegove Rickenbaker bas gitare i pojačala Marshall. Treba li nešto više od toga? Naravno! Treba pojačati do kraja!
Bio je lice motorističkih klubova, svojedobno je i vozio motor, ostvario kultni status u SAD-u, a u rodnoj Engleskoj ostvario ogroman uspjeh i karijeru. Volio je gostovati u Njemačkoj, skupljati nacističke memorabilije, ali uvijek izričito u kolekcionarske svrhe. Uz sve optužbe tokom svog života te konstantne priče da je pobornik nacističke ideologije, Lemmy je uvijek svijetu objašnjavao da je izričiti anarhist, apolitična osoba, te da nema ni nekog doticaja s religijom. Motörhead glasi kao glavna inspiracija velikim bendovima poput Metallice, Guns N’ Roses-a pa sve do Dave Grohla, a njegovo ponašanje i način života stajao je kao pravi smisao riječi rock ‘n’ roll.
I zaista je bio rock ‘n’ roll, bio je ono što nikada nitko više neće biti: izravan, odrješit, znajući svoje ciljeve u životu, svakome gledao u oči, govorio što misli, a kada su ga jednom prilikom priupitali o njegovoj starosti i daljnoj mogućnosti nastupanja, rekao je kratko: „Očito sam i dalje neuništiv. Sve dok mogu prešetati nekoliko metara po pozornici, i dalje ću svirati, pa makar to morao odraditi i sa štapom u ruci.“ Osim što se bavio glazbom, nastupio je i kao cameo uloga u filmovima poput Airheads, Hardware te u spotu Foo Fightersa White Limo.
Teške vijesti tada je objavio i Ozzy Osbourne na svom Facebook i Twitter profilu, rekavši: „Izgubio sam jednog od najboljih prijatelja, Lemmyja, danas. Nedostajat će mi mnogo. Bio je ratnik i legenda. Vidimo se na drugoj strani.“ Prvu vijest o Lemmyjevoj smrti objavio je TV voditelj Eddie Trunk, koji je bio dugogodišnji prijatelj s Kilmisterom. 24. prosinca proslavio je 70. rođendan, a dva dana poslije, 26. prosinca, saznao je za smrtonosnu bolest i to tamo gdje je volio provoditi vrijeme tijekom većine svog života – u klubu The Rainbow u Los Angelesu, sjedeći za svojom omiljenom arkadnom igricom u krugu svoje obitelji. Otišao je mirno, u okružju svog doma, u krugu svoje obitelji. Mnogi fanovi su mu zamišljali kraj na pozornici, a svojom energijom, pa čak i pod stare dane, dokazivao je kako zaista nikada neće prestati svirati i nastupati. Jedino ga je smrt u tome mogla spriječiti. Njegov život bio je cesta, turneja, bend, nastupanja, a njegov način života bila je sadašnjost i proslava postojanja na ovome svijetu. Bubnjar benda Mickey Dee izjavio je kako ovo označava kraj Motörheada. „Nećemo raditi više nikakve turneje ni koncerte. I neće više biti novih albuma. Ali brend živi, a Lemmy ostaje i dalje živjeti u srcima svih.“
Osobno sam imao priliku čuti Motörhead te godine na festivalu EXIT u Novom Sadu i na tome sam beskonačno zahvalan. Zahvalan sam njemu na onome što je doprinio glazbi. Zahvalan sam na činjenici da nam je svima pokazao da uvijek u životu treba tjerati po svome putu i nikada ne dozvoliti da nam ga itko gazi umjesto nas. Zahvalan sam mu jer je bio i ostao inspiracija svim bendovima ovoga svijeta da nastave raditi to što rade, jer, budimo realni, ako je on mogao do svoje smrti istom jačinom previrati po basu, zašto ne bismo i mi mogli uživati u onome što volimo i cijenimo i što nas pokreće i daje nam energiju? Njegova energija bila je neiscrpna, njegov život ispunjen i zato nam ostaje svima da ga slavimo ovih dana, da dignemo pokoju čašu više u zrak, da uživamo u ostavštini ovog velikog čovjeka jer drugačije nam ni on sam ne bi poželio.
Kada su ga upitali u dokumentarnom filmu Lemmy iz 2010. godine, kako zamišlja kraj svog života, rekao je kako bi volio stajati na rubu planine dok oko njega sijaju munje i udaraju gromovi, a u pozadini se čuju eksplozije. I dok se cijela stvar odvija u slow motionu, on se okreće, pokazuje svima jedan srednji prst te govori: „Opet sam vas sve zajeb’o!“
Ian Fraser „Lemmy“ Kilmister
1945. – 2015.
„Rođen da gubi, živio da pobjeđuje.“
(Izvještaj s koncerta Motörheada na EXIT festivalu u srpnju 2015. godine možete pročitati OVDJE.)
U potpisu, Pripadnik glasne ere Motörheada.
Danas se glazba sluša glasno!
