Legendarni prvi pjevač Iron Maidena priuštio je večer za pamćenje u zagrebačkom klubu Boogaloo. Bilo je to druženje uz odličnu predgrupu, izvrstan set, pivo i tekilu te puno ljubavi prema Hrvatskoj.

U četvrtak, 5. listopada, zaputili smo se u klub o čijoj sudbini se ovih dana mnogo govori. Hoće li se zatvoriti, i kada, pitanje je grada, peticija i tko zna još čega u pozadini. Ukoliko ga takva sudbina uistinu čeka, iako se nadamo da nije tako, pamtit ćemo ga po posebnom koncertu vokalista Paul Di’Anna i njegovog Iron Maiden seta.

Prije nego nas je Di’Anno proveo kroz hitove s prva dva albuma Iron Maidena, uživali smo uz Time Decay, zagrebačku četvorku koja je iznenadila. Posvećeni klasičnom heavy zvuku, dečki su odlično zagrijali publiku uz autorske stvari do razine da se nametnulo očito pitanje – kako prije nismo čuli za ovaj bend? Najveći utisak su ostavili basist koji je ostavio dušu na pozornici te bubnjar koji je pokazao impresivnu razinu sviranja tijekom nastupa. Daleko od toga da bend kao cjelina nisu dobro funkcionirali, baš suprotno. Uživali smo u brzom zidu zvuka koji nas je uveo u odlično raspoloženje dok je pjevač dizao atmosferu uz poticanje publike da pljeskanje i paljenje upaljača.

Sviraj Maidene!

Uz jako topli doček fanova, Di’Anno je stigao na pozornicu pred zagrebačku publiku nešto više od godinu dana nakon njegovog posljednjeg nastupa u Zagrebu koji je održan u Bikers Beer Factory-u. Možda je baš taj nastup razlog nešto slabije popunjenog prostora u velikoj dvorani Boogalooa. U svakom slučaju, iako je posjetitelja bilo, bilo se teško oteti dojmu da nekako brojnost nije ispunila očekivanja za ovakav koncert. Zadnji koncert je navodno imao i nezgrapnu politiku oko ulaska na koncert, prema navodima fanova karte su bile besplatne “ali nisu zapravo” te zadnji puta su ih organizatori pustili da poslušaju samo zadnju pjesmu na nastupu. “Ovo je možda potaknulo neke fanove da ovaj nastup preskoče“, priča nam jedan posjetitelj koncerta.

 Foto: Luka Antunac

Unatoč nešto manjem broju posjetitelja, atmosfera je bila odlična. Koncert je započeo s poznatom stvari inspiriranom Edgar Allan Poeom “Murders in the Rue Morgue” koja je ubila postojeće sumnje u vokalnu izvedbu Puala. Naravno, razlika postoji ali Paul je priredio prilično dobru izvedbu. Naročito unatoč činjenici kako “nije spavao kako treba zadnjih 36 sati” kako nam je priznao u prvom obraćanju publici. Kako je neko vrijeme proveo u Hrvatskoj na liječenju, bilo je lijepo čuti da je naučio i psovati u tom razdoblju na hrvatskom.

Uslijedili su Sanctuary, Purgatory i Drifter, gdje se atmosfera rasplamsala i stvorio se osjećaj da slušamo nešto bližeg prizvuka onom inicijalnog zvuku Maidena. Pual nas je počastio s monologom o ljubavi prema Hrvatskoj koja mu je postala puno više od same destinacije za odraditi koncert. Bend je odradio dobar posao, iako nam je u oči upao bassist koji je stvarao dojam kao da je u Iron Maiden tribute bendu, imitirajući Harrisonov izgled i pokrete na pozornici. Ovo se činilo iznimno nepotrebno kako zapravo nitko nije očekivao “Maidene” na pozornici. Osim toga, Paul nam je bend predstavio kao novi prateći bend i ispričao se na tome što je još uhodavaju. Ipak, nemamo posebnih zamjerki novoj postavi.

 Foto: Luka Antunac

Od setliste, teško je nešto izostaviti kad spadam u dio slušatelja Maidena koji voli prve albume jednako kao i kasnije stvaralaštvo benda. No teško da možemo izostaviti Killers, Strange World i Phantom of the Opera koje je publika nije štedjela glasnice. Bilo je tu i mjesta za pauze od pjevanja dok je bend izvodio instrumentalne Genghis Khan i Transylvania. Ove pauze je posebno cijenio Paul koji ih je iskoristio za cigarete, pivo i tekilu s kojom je nazdravljao tijekom cijelog koncerta. Osim pozdravljanja publike, uputio je veliku zahvalu fanovima iz Hrvatske ali i hrvatskoj vladi (što nije nešto što često čujemo na koncertima). Paul je i dalje na putu prema oporavku te se nada da će sljedeći put na zagrebačkoj pozornici biti bez kolica.

Koncert su zatvorili s nezaboravnim hitovima Running Free (koja je meni obilježila koncert), Prowler i Iron Maiden. Bio je ovo koncert za pamćenje gdje smo definitivno čuli neke pjesme koje inače nemamo priliku čuti na koncertima Maidena, naročito u ovom izdanju.