Biti u granicama Ujedinjenog Kraljevstva, a ne posjetiti Škotsku, bilo bi ravno grijehu. Budući da smo već bili usred višednevnog posjeta Londonu, kao dobra ideja učinilo se otići, bilo u Glasgow ili Edinburgh, pod svaku cijenu. S obzirom na mnogobrojne komentare i preporuke, Edinburgh je na koncu bio odredište – i ne mogu dovoljno preporučiti posjet ovom gradu.

Premda mi je pomalo žao što uzorak od dva nepuna dana nije mogao obuhvatiti sve što smo htjeli posjetiti i vidjeti u Edinburghu, ipak smo uspjeli osjetiti dašak te magične gotičke atmosfere koja obavija grad kojeg zovu Atenom europskog sjevera.

Glavni grad Škotske i drugi najveći u zemlji, pravi je urbani testament života na sjeveru Ujedinjenog Kraljevstva – miks moderne i srednjovjekovne arhitekture i grad iznimno bogate, ali i krvave prošlosti. Utoliko krvave da je grad jedan od najvećih ponuđivača raznoraznih turističkih tura koja se tiču duhova prošlosti grada.

Između ostalog, Edinburgh je grad Irwinea Welsha, Dannyja Boylea i ‘njihovog’ neponovljivog Trainspottinga, ali i grad Sir Waltera Scotta, čiji Scott Monument dominira gradskim pejsažem, zatim Sir Arthur Conana Doylea (tvorca Sherlocka Holmesa), Alexandera Grahama Bella (kreatora telefona), agenta 007 Seana Conneryja, kao i rodno mjesto jednog od najvećih filozofskih umova Prosvjetiteljstva, Davida Humea ili oca moderne ekonomije (pisca Bogatstva naroda) Adama Smitha.

Kako smo u gradu bili nešto manje od dan i pol, nemam pretjerano puno servisnih informacija koje bih podijelio s čitateljima u vezi logistike i transporta – sve što se prehodavalo, bilo je unutar nekog razumnog radijusa te nije bilo potrebe za korištenjem javnog prijevoza. Ono što mogu reći jeste da se obučete slojevito neovisno o godišnjem dobu u kojem ćete grad posjetiti. Moj posjet se dogodio u kolovozu, pa je svejedno bilo kišno i prohladno, mračno – ali u nekom za Edinburgh romantičnom, samim time i prihvatljivom obliku. Funta je platežno sredstvo u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu, tako da ni Škotska nije iznimka. Sa aerodroma prema gradu putuje autobus, a za koji kartu možete kupiti na ovom linku.

Jednom kada dođete u grad, shvatit ćete da je dobar dio toga što biste mogli vidjeti dostižan u okviru radijusa šetanja. Jedna od preporuka je odlazak na brdo Arthur’s Seat koje nadgleda grad, a ukoliko imate i više vremena, preporuča se odlazak u škotsko gorje (Highlands) s brojnim planinskim vrhovima ili jezero poput Loch Ness. Ipak, u ovom Culture Trip članku zadržat će se samo u dometu Edinburgha.

Royal Mile

Royal Mile je centralna ulica stare gradske jezgre, srce starog, srednjovjekovnog Edinburgha koja je motiv vjerojatno najvećeg broja razglednica iz tog grada. Šetanje kroz ovu ulicu, na kojoj ćete vrlo vjerojatno naletjeti na nekakav performans, istinski je doživljaj – na svakom koraku nalaze se povijesni pubovi, suvenirnice, obrti raznoraznih drangulija i uske uličice koje imaju naziv ‘Close’ u sebi, a vodi od Edinburškog dvorca, pa sve do kraljevske rezidencije, palače Holyroodhouse.

Royal Mile

Mnoge, koji su prošetali ovim djelom Edinburgha, neće začuditi podatak – ako ga posjetom Edinburghu nisu saznali – da je upravo Royal Mile bio jedna od glavnih inspiracija za J.K. Rowling dok je pisala serijal o mladom čarobnjaku Harryju Potteru. Na Royal Mileu se inače održava i višednevne Fringe festival, najveći festival izvedbenih umjetnosti na svijetu koji se obično održava početkom kolovoza. Mene je za koji dan zaobišao, no dobro je za znati informaciju ukoliko planirate posjet.

Edinburgh Castle

Možda i najpoznatiji simbol grada je edinburški dvorac. Radi se o impozantnoj tvrđavi koja dominira gradskom panoramom i koja ima važnu povijesnu ulogu u obrani grada, ali i za kulturnu baštinu. Njegova povijest seže od kasnog srednjeg vijeka, kada je u 13. i 14. stoljeću bio glavna utvrda u škotskim ratovima za neovisnost. Kasnije se njegova namjena mijenjala – osim što je bio smještajno mjesto za vojne garnizone, kroz škotsku je povijest služio kao zatvor.

Edinburgh Castle

Dvorac je danas cijeli kompleks građevina i utvrda, pa se tako u sklopu njega nalaze memorijalni prostori za Škote poginule u brojnim ratovima Ujedinjenog kraljevstva, muzeji povijesnih škotskih postrojbi, zatvorske prostorije, zatim kapelica Sv. Margarete (najstarija crkva u Edinburghu koja datira iz 12. stoljeća), izložen je i veliki top nazvan Mons Meg, najveći svjetski srednjevjekovni top.

U sklopu dvorca nalazi se i velika dvorana, nekadašnje vojne barake, a danas oružarnica, no možda su najpoznatiji eksponat dvorca Kraljevski dragulji (Crown Jewels), kraljevsko blago koje uključuje krunu, mač i žezlo, važni simboli monarhije u Škotskoj. U jednom od dijelova nalazi se i zastava uz orla koju je Charles Ewart, pripadnik konjičke postrojbe Royal Scots Grey uzeo od francuskog vojnika 45 regimente za vrijeme bitke kod Waterlooa 1815. godine u jednoj od veličanstvenijih epizoda britanske vojne povijesti.

Holyrood Palace

A kada smo kod monarhije i njenih blaga, Kraljevska obitelj svoju škotsku rezidenciju ima u Holyrood Palaceu. Ona je jedno od najvećih kulturnih dobara grada i jedna od najvećih turističkih atrakcija. Palaču je moguće obići u sklopu vođene ture, putem koje je moguće proći kroz kraljevske privatne odaje, apartmane, salone i radne sobe te otkriti više o životu monarha u Škotskoj, ali i ponekim povijesnim događajima koji su se dogodili u njoj (okrvavljeno mjesto ubojstva Davida Riccia, tajnika i navodnog ljubavnika nesretne kraljice Marie Stuart).

Holyrood Palace

Također, palača sadrži galeriju unutar koje se nalaze kraljevski portreti i koja je imala funkciju plesne dvorane za balove i službene posjete, a u njoj se i danas održavaju važni događaji i recepcije Kraljevske obitelji. Zgodan detalj unutar ove dvorane su tajna vrata kako bi posluga mogla nesmetano usluživati uvažene goste domaćina. Osim toga, u njoj su se nalazili 111 originalnih portreta monarha, ali je nekolicina oštećena 1746. godine nakon poraza od britanskih trupa nakon bitke kod Falkirka. Ukoliko se pažljivije gleda, moguće je vidjeti rezove od mačeva na nekoliko slika.

Osim palače, posjetitelji mogu vidjeti ruševine nekadašnjeg srednjovjekovnog samostana Holyrood Abbey. Oko kompleksa palače prostiru se parkovi i vrtovi otvoreni za javnost, a koji imaju vlastiti vrtlarski tim koji se njima bavi.

National Gallery of Scotland

Nacionalna galerija Škotske čuva impresivnu zbirku europske umjetnosti koja obuhvaća različite stilove i razdoblja, od srednjeg vijeka do 20. stoljeća te uključuje djela svjetskih majstora poput Tiziana, Vermeera, Rembrandta, Van Gogha, Moneta i mnogih drugih.

Galerija ističe i djela škotskih umjetnika, uključujući radove Sir David Wilkiea, Francisa Cadella i slavnog portreta “The Skating Minister” Henrya Raeburna, između ostalih.

The Skating Minister, Henry Raeburn

Na drugoj lokaciji nalazi se Nacionalna galerija Škotske koja se bavi isključivo portretima, a obje su galerije besplatne za posjetitelje.

Writers’ Museum

Writers’ Museum, omanji je i za posjet prilično jednostavan muzej smješten u srcu starog grada Edinburga, a posvećen je slavljenju života i djela tri ključna škotska književna velikana: Roberta Burnsa, Sir Waltera Scotta i Roberta Louisa Stevensona.

• Sir Walter Scott: Ova izložba fokusira se na život i rad Sir Waltera Scotta, ponajvećeg škotskog romanopisca i pjesnika, poznatog po djelima poput “Ivanhoe“, “Rob Roy” i “Waverley“.
• Robert Burns: Izložba posvećena Robertu Burnsu, poznatom škotskom pjesniku, premda je za našeg posjeta njegov dio bio zatvoren zbog renovacije.
• Robert Louis Stevenson: Izložba posvećena Robertu Louisu Stevensonu, autoru “Otoka blaga” i “Čudnovat slučaj Dr. Jekylla i Mr. Hydea“, pruža uvid u život ovog književnog majstora. Upravo se kod dijela posvećena Stevensonu pronalazi ormar Deacona Broadie, uglednog i uvaženog gradskog vijećnika, političara i stolara, a koji je kasnije uhićen i smaknut budući da se otkrilo da je preko noći bio – lopov. Njegov slučaj, odnosno, podvojena ličnost, inspirirala je Stevensona da napiše Jekylla i Hydea.

Unutar muzeja posjetitelji mogu pronaći suvenire, osobne predmete, rukopise, dokumente, portrete i druge fotografije povezane s radom i likom spomenutih književnika, dok se u sklopu muzeja povremeno održavaju edukativni programi i događaji s ciljem boljeg razumijevanja i približavanja života ovih velikana široj publici.

The Writers’ Museum

Calton Hill

Malo dalje od centra, na nekih desetak minuta hoda, nalazi se brdo Calton Hill. Predstavlja izuzetno važan kulturni, povijesni i rekreativni prostor, a pruža prekrasan panoramski pogled na grad i okolicu.

Pogled s Calton Hilla

Osim pogleda, na brdu možete vidjeti i nekoliko znamenitosti i spomenika.

• Nelson’s Monument: Ovaj spomenik posvećen admiralu Horatiu Nelsonu izgrađen je 1816. godine. Nelsonova statua prvotno je stajala na vrhu stupa, ali je uklonjena tijekom radova na obnovi.
• National Monument of Scotland: Inspiriran Partenonom u Ateni, ovaj nesavršeni i nezavršeni spomenik trebao je biti posvećen žrtvama Napoleonovih ratova. Radovi su prekinuti zbog financijskih problema te je isprva predstavljao gradsku sramotu, ali je upravo zbog ovog spomenika Edinburgh prozvan Atenom europskog sjevera.
• Dugald Stewart Monument: Posvećen profesoru Dugaldu Stewartu, ovaj spomenik predstavlja pitoresknu strukturu s kolonadom i kupolom.
• City Observatory: Originalno izgrađena kao opservatorij, ova zgrada sada služi kao posjetiteljski centar s izložbama o povijesti i astronomiji.
• Political Martyrs’ Monument: Spomenik posvećen političkim mučenicima iz 1793. godine koji su se zalagali za parlamentarnu reformu da bi zatim sva petorica bili osuđeni na dugogodišnje kazne u britanskim prekooceanskim kažnjeničkim kolonijama.

Dodatak spomenicima i opservatoriju, kao i škotskom Partenonu, jest portugalski top iz 17. stoljeća koji dočeka svakog posjetitelja koji se popne na Calton Hill. Njegov je ‘životni put’ također simpatična priča: Noseći španjolski kraljevski grb, budući da je Španjolska u 17. stoljeću vladala Portugalom – poslan je u ‘službu’ u portugalske jugoistočne (tzv. East Indies) kolonije koje su se protezale od Mozambika do Macaa. Top je potom dospio u ruke vladara Arakana (zapadne obale današnje Burme/Mjanmara) odakle je 1785. godine, prema burmanskom natpisu, odnesen u Mandalay. Godine 1885. Gornja Burma je pala u ruke britanskih snaga, top je bio izložen na sajmu u Edinburghu 1886., da bi nakon toga bio odveden u Calton Hill.

Greyfriars Kirkyard (City of the Dead Tour – Haunted Graveyard Tour)

Kao što sam napomenuo, jedna od značajki Edinburgha su mnogobrojne turističke ture horor predznaka koje održavaju krvavu povijest grada, kao epicentra brojnih bitaka, sukoba i pobuna. Postoji nekolicina pružatelja ovih tura, a mi smo se za našeg posjete odlučili na tvrtku City of the Dead i njihovu turu Haunted Graveyard.

Vodič uz Bobbyjev kip

Simpatičan vodič, obučen u nekakvog okultnog druida, bio je naš domaćin za turu koja je počinjala po padanju mraka, u devet navečer. Važno je to istaknuti s obzirom na tematiku ture, ali prije nego što kažemo što je tura sadržavala, reći ćemo nešto više o njenoj centralnoj lokaciji. Iako je početak ture na Royal Mileu, glavnina od otprilike sat i pol odvijala se na Greyfriars Kirkyardu, gradskom groblju koje je – koliko vizualno impresivno, toliko i zlokobno, zastrašujuće jednom kad se spusti noć. Ovo mogu posebno potvrditi budući da smo ga posjetili i preko dana, ali i navečer u sklopu ture.

Groblje Greyfriars Kirkyard

Greyfriars je groblje u kojem su sahranjeni neki od poznatijih žitelja kroz povijest Edinburgha, ali je štosno da je njegov najpoznatiji stanovnik zapravo – terijer Bobby. Priča kazuje da je sredinom 19. stoljeća Bobby bio ljubimac noćnog čuvara na groblju, Johna Grayja. Kada je Gray preminuo 1858., vjerni Bobby je ostao uz njegov grob narednih 14 godina, do vlastite smrti 1872. godine, pritom postajući miljenik cjelokupne tadašnjeg gradske populacije. Bobbyjev se kip danas nalazi na centralnoj poziciji u groblju, a nemali broj lampiona je upaljen upravo pored njegove statue.

Bobbyjev grob

Osim Bobbyja, mnogi drugi lokalci su ovdje poslani na vječna lovišta, a znamenito je da je J.K. Rowling, dok je pisala prve nastavke Harryja Pottera u obližnjem, danas zatvorenom pubu Elephant House pokraj groblja, inspiraciju za pojedine likova navodno pronalazila upravo u imenima i prezimenima na nadgrobnim spomenicima (Tom Riddle, Scrymgeour, Potter, Black, Modie, McGonagall, etc).

Grob Thomasa Riddella

No, vratimo se sada na turu koja se blisko nadovezuje na groblje. Naš vodič je od Royal Milea šetao s grupom, pričajući pritom na pojedinim stankama o edinburškoj povijesti i njenim najkrvavijim epizodama.

Tako je u jednom trenutku pričao o Sawney Beanu, navodnom vođi krvoločne bande koja je terorizirala Škotsku u 16. stoljeću. Premda je narativ ture postavljen tako da, u neku ruku, neupitno potvrđuje postojanje Beana, točnost priče nije potvrđena povijesnim izvorima te se danas više smatra kao dio narodnih priča i folklora. A on kazuje da se Bean sa suprugom odlučio povući iz tadašnje civilizacije. Smjestili su se u pećini duž obale gdje su zasnovali mnogobrojnu obitelj, a pećina je postala svojevrsno leglo kriminala. Navodno je krvoločna obitelj ubila i kanibalizirala stotine prolaznika prije nego što su na kraju uhvaćeni. Legenda o njegovim zlodjelima postala je popularna priča koja se širila generacijama kroz narodna pripovijedanja.

Potom smo stigli do groblja, gdje je vodič kratko pričao o Bobbyju i povijesti groblja koje vjerojatno krije mnogo više ljudskih kostiju nego li je to na prvu vidljivo. Zatim je uslijedila priča iz 19. stoljeća, o dvojcu serijskih ubojica, Williamu Burkeu i Williamu Hareu, koji je postao poznat po jednom od najskandaloznijih zločina u škotskoj povijesti. Nakon što su shvatili da mogu profitirati od prodaje tijela medicinskim školama, Burke i Hare su počeli ubijati ljude, posebno one bez obitelji i većih rodbinskih veza, kako bi prodavali njihova tijela liječnicima za anatomsku nastavu koja je u to vrijeme doživljavala veliki zamah i koja je u ono vrijeme upravo u Edinburghu bila najprogresivnija u Europi.

Burke je na koncu uhvaćen 1828. godine nakon što su zločini otkriveni, a Hare je svjedočio protiv njega spasivši sebe od omče, dok je Burke javno obješen početkom 1829. Hare je kasnije napustio Škotsku, a njegova daljnja sudbina nije poznata. Ovaj cause celebre 19. stoljeća doveo je do postrožavanja zakona oko prodaje i korištenja trupala u medicinske svrhe, a osim toga, doveo je i do nekoliko navodnih invencija – jedna od njih je i zvonce prema kojem bi prerano sahranjeni mogli signalizirati da su još uvijek živi, dok je druga lijes sa željeznom zaštitom, koji je za funkciju imao sprječavanje tjelokradica u lukrativnom poslu.

Sljedeća priča ujedno je centralni motiv kompletne ture, a odnosi se na dio groblja koji je inače zaključan. Radi se o prostoru koji nosi ime Covenanters Prison. Kovenanteri su bili skupina škotskih Presbiterijanaca koji su tijekom 17. stoljeća bili protiv pokušaja kraljevske kuće Stuart da nametne episkopalnu hijerarhiju u Škotskoj. Oni su branili prava škotske crkve i vjersku slobodu. Djelovali su u krvavom i turbulentnom periodu kojeg historiografija Ujedinjenog Kraljevstva pamti pod nazivom Killing Time, a dovodi se u vezi brojnih pobuna i sukoba Kovenantera s Krunom.

Covenanters Prison

Nakon bitke kod mosta Bothwell (22. lipnja 1679.), oko 1200 zarobljenika Kovenantera dovedeno je u Edinburgh. Kako ih je bilo previše za zadržavanje u zatvoru ili dvorcu, formiran je improvizirani “zatvor” u polju južno od Greyfriars Kirkyarda, za oko 400 ljudi koji se nisu mogli zadržati na drugoj lokaciji. Kako se Kruna u ono vrijeme prilično brutalno odnosila prema zarobljenicima, mnogi od njih su bili mučeni i zlostavljani te su umirali u izuzetnog teškim i nehumanim uvjetima u improviziranom polju pored groblja. Jedan od provoditelja te represije bio je namjesnik i sudac George Mackenzie, koji je zbog svoje uloge u sprovođenju kraljevskih odluka bio prozvan kao Krvavi Mackenzie, premda ga se danas slavi kao svojedobno uglađenog građana. Osim Covenanters Prisona, završetak ture dogodio se u tzv. Crnom mauzoleju, konačnog počivališta Mackenzieja koji se, prema vodiču i prospektu ture, pojavljuje u obliku poltergeista te povremeno napada i ukazuje se posjetiteljima ture, o čemu organizatori ekstenzivno pišu i to dokumentiraju. Sve u svemu, zabavno i na trenutke edukativno iskustvo kojem toliko navođeni klimaks (ili bar jumpscare) ipak zafali, a o tome isplati li se to posjetiti, procijenit ćete sami.