I to smo doživjeli – premijerno je održan najveći metal festival u Hrvatskoj, Pannonian Rock Festival na jugu Vukovarsko-srijemske županije, u malom mjestu zvanom Rajevo Selo.

Pannonian Rock Festival (p)ostaje svojevrsni fenomen hrvatske festivalske i glazbene scene. Početkom 2022. godine pojavila se vijest o održavanju festivala u mjestu koje broji nešto više od 600 stanovnika, u prekrasnoj prirodi Istočne Hrvatske tik uz Savu, a imena koja su bila najavljena u najmanju su ruku izazvala pozitivan šok (Paul Di’Anno, Tarja, Sonata Arctica…). Festival se nažalost otkazao prošle godine zbog otkazivanja dva veća izvođača, ali i nedovoljnog broja prodanih ulaznica. Sreću smo mu poželjeli i nadali se kako će se 2023. ipak održati premijerno izdanje, a od prošlogodišnjih većih izvođača ostala je queen of the metal – bivša pjevačica legendarnog Nightwisha Tarja Turunen.

Za prvo izdanje festivala koji se održava u naizgled nimalo atraktivnoj i poznatoj lokaciji, koja nije blizu nekog većeg gradskog središta, dovoljno bi vjerojatno bilo da je samo ona najavljena kao apsolutni headliner, no organizatori su se pobrinuli da festival obogate s još dva headlinera – Mystic Prophecy i Destruction, ukupno s više od 20 bendova iz 10 različitih zemalja. Zvuči impresivno? Bome i jest. Zvuči pomalo ludo i hrabro za organizirati? Itekako.

Organizacija i marketing

Organizatori festivala, bračni par Dejvid i Maja Hadaš, uz podršku tima i volontera, zaljubljenici u metal glazbu i entuzijasti koji žive i rade u Njemačkoj, odlučili su uložiti velike resurse, vremenske, novčane i ljudske kako bi upriličili događaj ovakvoga kalibra. Apsolutno svjesni rizika u kojeg se upuštaju, do samog kraja i do posljednjeg izvođača festival je odrađen s velikom količinom entuzijazma i ljubavi prema glazbi, na čemu se odmah moram zahvaliti i skinuti kapu na „pozitivnoj ludosti“. Takvog entuzijazma nasušno nedostaje po pitanju alternativne glazbe i trebamo biti zadovoljni što takve priče postoje.

Važno za napomenuti je, kada radite festival koji zaziva strane izvođače, a posebice one koji nastupaju na festivalima višemilijunskih budžeta, potrebno je da osigurate tehniku, opremu i produkciju na visoko profesionalnom nivou, pri čemu je ovaj festival itekako uspio, barem prema osobnim doživljajima i kroz komunikaciju s posjetiteljima festivala, a i prema riječima legendarnog Brune Langera iz Atomskog skloništa. Doista, nema puno festivala u Hrvatskoj koji mogu isporučiti ovakav sound i sound surrounding, što me jako ugodno iznenadilo.

Ulaznice za festival su se kretale po pristojnim i korektnim cijenama za sve one koji znaju što mogu s tim ulaznicama dobiti, bilo da su one jednodnevne, bilo da su festivalske – takve cijene od 34€ i 79€ uistinu nisu velike za toliku količinu (inozemnih) bendova, s time da se festival nastojalo začiniti i s nekoliko dobro nam poznatih domaćih/regionalnih imena, od kojih su neka i legendarna. Divlje jagode otkazale su nastup tjedan uoči festivala, ali su ih i više nego dostojno zamijenili momci iz Atomskog skloništa, dok je bend Đubrivo zamijenjeno vinkovačkom Septicom. Tu smo imali još i Mortal Kombat, Bombarder, Witchcraft, Po’ Metra Crijeva (koji su otkazali dan prije nastupa)…

Imali smo puno preduvjeta kako bi se premijerno izdanje održalo na zavidnoj razini, nedostajala je nažalost samo – publika. Za festival ovakvog kalibra mnogi su čuli tek neposredno pred sam festival, a ono što sam doživljavao tijekom prethodnih tjedana je da je ljudima ovo prvi glas da jedna Tarja, Destruction ili Mystic Prophecy dolaze u Rajevo Selo, mnogima se čak to činila i kao dobra zajebancija na prvu. Nažalost, očekivao sam da neće puno ljudi doći na premijerno izdanje, međutim nisam očekivao da će nas biti tek 300-400 duša na Tarji, a to je bilo uvjerljivo najviše od svih izvođača na festivalu. Možda ljudi nisu vjerovali prvom izdanju, možda su imali skepsu prema svemu, možda jednostavno nisu dovoljno informirani…ako je do ovog posljednjeg aspekta, onda vidimo koliko u današnjem vremenu zavisimo od neprestanog reklamiranja, promocije i kvalitetno odrađenog marketinga.

Da je ovaj festival imao svoju premijeru u nekoj maloj sredini u okolici Zagreba ili Rijeke ili neke druge veće sredine, dosta promocije odradilo bi se više prirodnim putem, međutim, kada festival održavate po prvi puta u ruralnoj sredini na istoku Hrvatske, potrebno je puno, puno više oglasnog prostora iskoristiti i dosta sredstava uložiti u internetske, televizijske i radijske reklame. Bavim se dosta dugo glazbenim novinarstvom, pratim alternativnu scenu pa je nekako utabanim putovima došla do mene informacija o Pannonian Rocku, međutim, siguran sam da bi agresivnijim i dugotrajnijim marketingom brojka posjetitelja ipak bila znatno, znatno veća. Iskreno se nadam kako ćemo iduće godine imati prilike pričati o tome u nekom pozitivnijem tonu. Što je ogromna šteta, jer su svi ostali segmenti festivala bili dobri, i više nego dobro izvedeni za prvo izdanje.

Pobjeda organizatorskog entuzijazma i energije bendova

Negativan aspekt je, dakle, definitivno manjak publike, međutim moramo odvojiti paragraf teksta na upravo one koji su bili i koji su podržali prvo izdanje, koji su kampirali sva tri dana, koji su potegli iz drugih zemalja i drugih krajeva Hrvatske da poprate ovu priču. Stvorena je prijateljska, gotovo obiteljska atmosfera, energija od koje dobijete dojam da je duplo više ljudi nego što je bilo prisutno, a puno toga u vidu zahvale treba uputiti organizatorima. Imali su uvid u stanje, jasno, kako broj prodanih karata vjerojatno neće zadovoljiti očekivane ciljeve u tom aspektu, međutim, pobijedio je entuzijazam, pobijedila je strast prema rock i metal glazbi, pobijedila je hrabrost organizatora. Festival se nije otkazao unatoč slaboj posjeti, a rijetko tko može reći da bi zbog toga izdržao do kraja. Takve priče smatram da se uvijek trebaju istaknuti i da treba podržati hrabrost/ludost pojedinaca koji stvaraju ili su tek u početcima stvaranje lijepih glazbenih priča u Hrvatskoj.

Nastavno na entuzijazam i energiju organizatora, tu su zatim i bendovi – od ljudi koji su bili dan prije čuo sam mnogo iskrenih i lijepih kritika na profesionalnost i energičnost svih bendova, a i sam sam mogao posvjedočiti kako su odreda svi bendovi – od onih koji su nastupali od 16 sati, pa sve do headlinera – svoje koncerte odradili maksimalno profesionalno i u raspoloženom tonu. Jedna Tarja, glazbenica i pjevačica koja je nemali broj nastupala pred auditorijem od 100 000+ ljudi, sada je nastupala u gotovo pa intimnoj atmosferi, ali je koncert odradila kao da je festival bio rasprodan. Skidam kapu svim izvođačima što su postupili jednako tako.

Tarja kao na domaćem terenu, a Atomci na svjetskoj pozornici

Idemo prokomentirati posljednji dan festivala ukratko. Nažalost, nismo se na prvoj godini uspjeli logistički organizirati da pohodimo sve dane festivala, no nedjelja i sam kraj festivala bili su primarno u znaku već nekoliko puta spomenute kraljice (symphonic) metala, pjevačice anđeoskog glasa Tarje Turunen.

Tarja – Until My Last Breath @ Pannonian Rock Festival 2023

Tarja je treutno na „Living the Dream“ turneji gdje svira presjek svoje solo karijere, uz dodatke poneke stvari iz ere Nightwisha, najčešće to budu ili „Nemo“ ili „Over the Hills and Far Away“, a posljednjih nekoliko koncerata nakon otprilike 18 godina pridružio joj se na izvedbi „Phantom Of The Opera“ njezin dugogodišnji muški vokalni partner Marco Hietala. Marca nažalost nismo vidjeli na obali rijeke Save, ali zato nam je Tarja pružila 80-ak minuta stvarno odličnog koncerta. Prisutni su itekako poznavali njezine solo hitove „Until My Last Breath“, „I Walk Alone“ ili „I Feel Immortal“, ali i ove novije stvari zazvučale su jako dobro, pri čemu moramo istaknuti i njezin odličan četveročlani bend. Da mi je netko rekao prije pet godina da ću prvi puta slušati solo Tarju uživo u Rajevom Selu na metal festivalu, mislio bih da je riječ o nekom eksperimentalnom filmu Davida Lyncha, međutim, to se itekako dogodilo.

Prije Tarje na pozornici su bili Atomsko sklonište koji su zamijenili već spomenute Divlje jagode i koji su odradili, može se slobodno reći, koncert i bez jedne zamjerke. Bend s toliko hitova teško može omašiti, ali čuti njihovu uigranu svirku na ovako dobroj produkciji i ovako dobrom soundu je svakako bio melem za uši. Uvijek sam više preferirao nešto manje poznate pjesme Atomaca koje imaju i socio-političku kritiku, no publika je naravno najviše odvalila na „Treba imat’ dušu“, „Djevojka broj 8“, „Žuti kišobran“, „Pomorac sam majko“, „Pakleni vozači“…mogu nabrajati još barem jedan red teksta. Svaka čast Atomcima što su uskočili u posljednji trenutak na festival i što su odradili odličan koncert.

Za uho su mi prije njih svakako zapeli Voltstorm, britanski heavy metalci koji u svom zvuku nimalo ne kriju svoje uzore – Maidene, Helloween, Metallicu. Vrlo energičan bend kojemu je ovo navodno prvi međunarodni nastup (i to baš Pannonian Rock festival!), momci peglaju jako dobro i imaju odličan vokal, Johna D. Praseca. Prije njih je nastupao all female sastav Cobra Spell, Nizozemke koje praše power-heavy metal i koje su pobrale simpatije svojom spontanošću, raspoloženošću i komunikacijom s publikom za vrijeme i nakon nastupa. Impresivan vokal s velikim rasponom, odlična svirka, atmosfera…svakako bih ih volio čuti u budućnosti negdje, a karijera im je praktički tek počela, tako da očekujmo još od Cobre Spell, a ove godine i debitantski album za čuveni Napalm Records.

Želje za dalje

Kada bismo sumirali dojmove s prvog festivala, možemo im ukratko poželjeti samo puno sreće i neopadanje velikog entuzijazma koji se osjetio na svakom metru festivalskog prostora. Ako bude mogućnosti, ako bude sredstava i resursa, dobre komunikacije prema van i što je u ovom trenutku najvažnija stvar za doraditi – promocije, hrvatska festivalska i glazbena scena imat će jako lijepu priču, a mi ćemo ju iz godine u godinu biti sretni podržati. Za premijerno izdanje Pannonian Rock Festival doveo je stvarno zanimljiva mlada i iskusna imena europske heavy rock i metal scene, a siguran sam da će ići još jače i nagodinu, ako se sve karte poslože. Ovako sam uvjeren da će oni koji su pohodili prvo izdanje imati o čemu pričati dugo vremena, a Sava je, na naše veliko iznenađenje, tri dana u kolovozu 2023. godine nosila zvukove svima nam dragog žanra. Velika je to stvar, možda još nismo ni svjesni koliko.

*Neke od fotografija preuzete s društvenih mreža festivala