Da se odmah lišim opisivanja izdržljivog glazbenog puta virovitičkih dječaka i djevojke, sada već muškaraca i žene, koji je trajao godinama i popraćen je sa sedam bezmalo vrlo dobrih albuma, krenut ću s opisivanjem Vatrinih nedavnih uspjeha. Sada već naširoko profiliran bend, koji iza sebe ima veliki, veliki staž na putu i na gažama, znam da mi je i u osječkoj Slaviji 2008. godine zvučao odlično uživo, iako je tada, povodom izlaska „Sputnika“, nažalost bilo premalo ljudi da se dovoljno ugrijemo u noći veljače. I sad, sedam godina kasnije, Vatra na čelu s Ivanom Dečakom neprestano niže uspjehe, napunili su Dom sportova, malo malo susretnemo ih u medijima, pjesme im se neprestano vrte, pogotovo jedna koju ni ne moramo spominjati do sredine osvrta kada će se opisivati pjesme. Sve u svemu, pratim rad grupe otprilike od spomenutog „Sputnika“ i nekako sam uvijek imao nade da će se njihovo strpljenje, trud i volja te neprestana kreativnost i putovanja do kraja isplatiti.

2015. godine dobivamo album Zmajevi na vjetru, dvije godine nakon EP-a VT koji je imao obrade i remixe starijih stvari, stoga, novog materijala nije bilo čak četiri godine, što je za Vatru najveći raspon dosad. U te četiri godine mnogo se toga dogodilo, pa je tako i Vatra sa svojim singlovima – Tango, Saturn, Kraj i Jantar – pokazala neki novi smjer u kojem će se otprilike kretati i sam album. Potpuno se izgubila „vatra“ i žestina kakvu smo mogli čuti na „Aritmiji“ i dobili smo većinski pop modelirane pjesme, no na sreću, s ponešto kompleksnijim i pametnijim aranžmanima nego uobičajen pop ili reference koje stvarate kada čujete taj termin. Dakle, pjesme poput „Ruska“ ili „Gorim“ nemaju svoje mjesto na ovom albumu i bendovska se energičnost prebacila na neke druge zvukovne i aranžerske karakteristike, koje su također ispale uspješne, a pridobile su i rašireniju publiku s mainstream prizvukom.

Album otvara electro nabrijana stvar Mišolovka, gdje bas vuče na Urbanov Black Tattoo, a tekst je ispao u sekundarnom planu upravo zbog interesantnog aranžmana isprepletenog raznoraznim „modernističkim“ zvukovima. Dobro otvorenje albuma upućuje na to kako ipak nećemo slušati samo glamurozni pop, već da će grupa pripremiti i nekoliko iznenađenja, kao što je to radila i s albumom „Ima li budnih“. Slijedi stvar Igle, koja kao da je ispala s maloprije spomenutog albuma, a s lijepim tekstom i pamtljivim refrenom čini još jednu od Vatrinih klasičnih ljubavnih stvari.  Saturn je sljedeća stvar koju smo već mogli čuti podosta puta, a mnogi je zovu blijedom kopijom Tanga, no, osim što se naizgled čini kako je Vatra htjela ponoviti uspjeh prethodnog singla jednako poletnim ritmom i nešto zanimljivijim metaforama: „Ti si moj Saturn kojem nedostaje još samo jedan prsten“, Saturn ima neke ramirezovske poteze koje pjesmu čine lijepim podsjetnikom na novi novi val u hrvatskoj glazbi sredinom dvijetisućitih.

Kraj je uslijedio kao singl nakon Saturna, a harmonika je jedna od elemenata inovativnosti i željom da se zvuk nastoji mijenjati iz pjesme u pjesmu, jer se može primijetiti kako Vatra ništa nije htjela prepustiti slučaju i da ne zvuče repetitivno. Ekstatičan refren s prilično emotivno nabijenim tekstom klavijaturistice Irene stvara mi osoban dojam kako je ovo jedna od najljepših pjesama s albuma. Tango je apsolutni hit grupe i nadam se da će ga nešto u budućnosti moći nadmašiti jer je stvarno postao sveprisutan, gdje god da se pojavite a gdje se nalazi radio, u jednom trenutku čut ćete poznatu melodiju. Ne treba se pjesma puno komentirati, klavirske dionice veoma su maštovito ponijele pjesmu na jednu plesnu razinu koju nismo mislili da ćemo doživjeti upravo od Vatre, no sve je moguće u glazbi, pa tako i ovakav razvoj događaja koji je Tango učinio himnom mnogih ljubavnih parova. Ivan Dečak ne pjeva sve pjesme na ovom albumu. Sljedeća pjesma Zaboravim potpuno je u zasluzi Irene Celio – Cega, a pjesma je, kao i uvodna pjesma albuma, veoma kompleksno napravljena, s diferencijacijama u zvuku i šarolikosti instrumenata, a njen glas koji stvara posebnu atmosferu svakako bi bilo dobro čuti na budućim uradcima.

Naslovna pjesma albuma, Zmajevi na vjetru, na prvih nekoliko slušanja ostala mi je favorit te se može smatrati prikrivenim hommageom Ripperovom stilu pjevanja, gdje je Dečak još jednom pokazao u kakvim smjerovima može ići njegov glas, a koliko ga ustvari ne iskorištava previše, barem ne toliko koliko je to radio na starijim stvarima. Kada se malo bolje prouči tekstove, svi su napisani s negativno nabijenim emocijama koje s melankoličnim stihovima u par navrata uspijevaju zvučati pozitivno i drugačije, upravo taj kontrast koji se događa uz pomoć tempa i kompozicije stvara mi bolji osobni dojam o cjelokupnom albumu te mi je, unatoč tome što sam iskreno očekivao slabiju pjesmaricu, dao mnogo malih ugodnih iznenađenja u svakoj pojedinoj pjesmi (koju nisam dosad čuo). Ranjeni je pjesma koja na sličan način nastavlja putanju albuma te se može predstaviti kao nježnija verzija pjesme Svjetla i sirene, uspješnice s albuma „Sputnik“, a Jantar, četvrti singl Zmajeva, jest oda Ivanovoj kćeri Diti te se, kada upalite pjesmu i ne znate za koga je točno napisana, može osjetiti sladunjavost teksta i „njonjkavost“, no sve je stvar toga je li pjesma općenita ili je upućena nekom posebnom, tako da se ipak treba gledati i drugim očima, mada savršeno može služiti i za posvetu ljubavnom odnosu u globalu, a refren je vještom gradacijom učinio pjesmu veoma lijepom i bliskom – kćer može biti ponosna. Posljednja stvar albuma, Vedro, zatvara priču u pavelovskom stilu gdje i sam tekst upućuje na epilog životnih događanja u nekom spokojnom i mirnijem ruhu.

Vatra definitivno nije izbacila najbolji album do sada, ali nikako se ne može reći da je dosada. Monotonije nema, osim ako niste ljubitelj nešto mirnijeg i tišeg izdanja pop rocka. Lijepa lirika, zanimljivi aranžmani i trud za novinama stvorili su dobar album pun zanimljivih momenata, koji će sve brojnije fanove grupe tek iznenaditi.  Drago mi je da je u trenutcima Vatra upravo ona stara, kakva je i bila kad su Dečak i ekipa u ranim dvadesetima počeli stvarati sada već jako bogatu priču.

1. Mišolovka

2. Igle

3. Saturn

4. Kraj

5. Tango

6. Zaboravim

7. Zmajevi na vjetru

8. Ranjeni

9. Jantar

10. Vedro