Došla ekipa iz Osijeka, u malu garsonjeru do mene i djevojke, kao idemo na Young Fatherse. Vrata se otvaraju u osam. Tako svi kažu. Nismo vjerovali, ali činilo se kako smo trebali. Kad ima više ljudi, pogotovo na malom prostoru, izvaljenih na dvije sofe, teško se pokrenuti, ali smo nekako ipak uspjeli.

Kupimo Vjekoslava (btw dizajnera novog Mixeta loga – shout out) ispred SC-a, tražimo Teatar &TD jer smo svi “friški” u Zagrebu, pronalazimo ga uspješno kroz tridesetak sekundi. Sve je ofarbano u veličanstvenu korporativnu magenta (ili fuksija – ne pitaj me ništa, poludaltonist sam) boju, ali onako… S ukusom. Čini se kako je stvarno sve počelo na vrijeme. Ostavili jakete, letimo po prvo pivo na šank koji je odvojen dobrih 62 koraka od “koncertne dvorane”. Dva starija gospodina koja rade za šankom su rekla kako trebamo svi požuriti, da oni uskoro zatvaraju. Počela nas je hvatati panika. “Kakvo zatvaranje, tek smo došli, 10 je tek, ovo nam je prvo pivo, kako ćemo preživiti večer” – su misli koje su nam prolijetali kroz glavu. Onda smo shvatili kako se šale. Na iznimno starački i okrutan način.

Prvi bend bijaše Ten Fe. Ne znam gdje mi je na tipkovnici ona kosa crtica na e, rano je, ne mogu sad to tražit. Ne znam. (Prvi bend zapravo bijaše Tomislav, hrvatski sastav kojeg nismo imali priliku poslušati zbog teškog pokretanja s drugog kraja grada, ali vjerujemo da će biti prilike. Tomo, drž’ se). Glazba generalno bijaše okej, nekakav indirokić, ali nije mi sjedala ekipa sastavljena od “skoro pa” Noel Gallaghera, frontmena koji je naizgled Russell Brand kojem je mikrofon bio prenisko kako bi mogao bastat svoje lude pokrete… Jasno mi da je Teatar bio poluprazan i da bend nije mogao dobiti čistu energiju nazad, ali nisam stvorio pozitivno mišljenje. Čak se činilo da su iziritirani udaljenošću publike od stejdža, ali publika nije reagirala na preučestale pozive da se priđe bliže. Glazba je iznimno subjektivna stvar i netko će vam vjerojatno reći potpuno drukčije, ali meni su oni bili ekipa koja se iz krivih razloga bavi glazbom.

Poslije njih je uslijedila preduga pauza i kratki mic checkovi, a nakon svega toga je na red došao Talisco. Ne znam puno o njemu/njima, službeni dopis kaže da je u pitanju pjevač i gitarist iz Pariza, ali sam siguran da ih je bilo više na stejdžu. E… E… Iznenađenje večeri. Malo elektronike, malo indieja, baš je lijepo sjedalo. Ekipa iz Osijeka odobrila, svi redom. Prostor se počeo polako popunjavati, svi su izgledali sretno i bijaše baš dobro.

Nakon Talisca su uletili na stejdž i Young Fathersi zbog kojih smo došli. Neću glumiti da sam neki bijesni poznavatelj njihovih likova i djela, ali sam čuo nekoliko stvari ranije (pogotovo live na KEXP-u ili nekoj sličnoj radio postaji) i htio sam iskoristiti priliku da ih čujem i vidim uživo. E… E… Glazba fan to the tastična. Ono što oni rade na stejdžu nije normalno. Plešu, pjevaju, repaju, savijaju instrumente. Ali postojao je jedan problem. Koji nije na Young Fathersima nikako. Zvuk je jednostavno bio preglasan. Mislim, možda sam ostario, možda sam deda, ali činilo se kako ton”majstor” nije uspio podesiti sve kako treba i riječi pjesama su uglavnom bile nerazumljive, a bubnjići su već lagano počeli popuštati. Bez obzira na taj problemčić, doživljaj kidanje. Da sam propustio – vjerojatno mi ništa ne bi nedostajalo, ali mi je drago što smo iskeširali tu pristojnu cijenu za ulaz (stvarno pristojnu – 10 eura, mislim da event vrijedi i više) i čuli Talisca i Young Fatherse. Pa i Noela Gallaghera i Russell Branda – znamo da više na njih nećemo.

Kraj svega je bio malo prekorporativno njemački (kao i organizatori, telekom šta ćeš). Onog trenutka kad su Young Fatherski odložili instrumente, uključila su se svjetla i redari su nas zamolili da se pokrenemo kućama. Jasno nam je da je bilo kasno, da u okolini SC-a ima i kuća i zgrada i da se zvuk širi, ali brate deder barem 15 minuta nekih pjesama da se doživljaj stigne smiriti, a oči polako naviknuti na ono što slijedi.

Maznuli kebab, svatko po jedan sa svime, prošao Talisco s bendom, nahvalili ga, čovjek se zahvalio, simpatični momci.

U taksiju (prazna baterija na mobitelu da se zove Uber), taksist se pohvalio poznavanjem Osijeka, rekao da je bio u “Tufnici”, ali da se ne sjeća baš točno svega. Simpatičan momak.

Dobro je voziti se taksijem, noćni tramvaji nisu baš najveselije sredstvo prijevoza u demonsko vrijeme u tri ujutro. Utonuli u san kao bebe, sretni jer je bila dobra noć.

Večeras ništa od Electronic Beatsa, večeras samo r&b devedesetih i možda pokoji Hotline Bling u raznim interpretacijama, ali iduće godine idemo na magenta/fuksija event otkriti još koji dobar bend.

Fotografirao: Vjekoslav Azenić