Narednik Lobanja i Vod Smrti već prilično dugo ratuju na glazbenoj sceni, čak od 2006. godine, gdje su kroz godine i godine svirki i nekoliko neslužbenih izdanja došli do svog prvog full length materijala, iako traje nešto više od dugačkog EP-ja. Zagrebački thrash metal sastav u svoju je glazbu uveo veoma zanimljivu priču iza benda te su se članovi potpuno scenski i umjetnički prilagodili tematici grupe.

Naime, za one koji nisu upućeni, četiri glazbenika koji predstavljaju bend odjeveni su u vojničke uniforme i predstavljaju Vod Smrti kojega vodi Narednik Lobanja, davno poginuli ratnik ustao iz mrtvih i kojega vojnici bespogovorno slušaju, a glazbenici se kriju pod pseudonimima Kostur Ratnik, Göri, Stid i Progonitelj. Kako su nedavno rekli u jednom intervjuu, najbolja im je stvar kada nakon koncerta skinu šminku i odjeću i odu među publiku piti pivo, a da nitko ne shvaća da su ustvari upravo oni maloprije nastupali.

Fokusirajmo se na album: Nitko neće preživjeti konačno je ugledao svjetlo dana, ili bliže ovoj temi – mrak noći, budući da za ovaj bend znam već neke tri godine, no međutim, kako su nam relacijske prilike nešto udaljenije (Osijek – Zagreb), teško se orijentirati prema Zagrebu samo zbog jednog benda, a da nemam prilike vidjeti još barem nešto ili nekom drugom prilikom nailaziti. Grupa promovira album 23. listopada u Vintage Industrial Baru, a svi oni koji dođu vjerujem da će osjetiti pravi ratni horor thrash metal. Ratne tematike ne nedostaje ni u tekstovima koje je većinski napisao Kostur Ratnik, a govori se o opsadnom stanju, pucnjevima, nišanima, tenkovima, poginulima, ranjenima…ukratko, album je pokrio svaki mogući motiv koji može asocirati na riječ ‘rat’, a uz to, govori se o mitu smrti, zagrobnom životu i ostalim mističnim elementima. Šarolikost tekstova utančana je u njihovu jednostavnost i nekompleksnost rimovanja, gdje se savršeno jasno vidi ‘školski’ primjer pisanja tekstovi koji u svojoj simpliciranosti krije mnoštvo vizualiteta, slika koje si možete predočiti dok slušate glazbu i tekst, a smatram da je puno bitnije sa što manje reći što više. Također, veliki respect dajem metal bendovima s ovih područja koji odluče pjevati i skladati na matičnom jeziku, to je nešto što se rijetko čuje i što je daleko zahtjevnije, kao i teže za prihvatiti.

Uvodna 4 Asa kroz nešto manje od dvije minute uvodi u žestinu prve pjesme, a kako je neki komentar već bio napisao na Internetu, podosta podsjeća na Ides Of March legendarnog Iron Maidena. Prva službena numera potvrđuje svoj naslov, zvuči kao Rafalna paljba gdje se umijeće sviranja i održavanja zahtjevnog tempa i dinamike odražava u radu benda. Ova stvar treba biti početak svakog koncerta, pogotovo kada nakon izrečenog ‘Rafalna paljba!’, dolazi kratka pauza i tada kreće skakanje i željena buka u publici. Tenkovi demoni nastavljaju energičnost prethodne, no važno je za napomenuti kako bend nije monoton, odnosno, neće vam se dogoditi da brljate pjesme jer sve zvuče isto, nego je situacija obrnuta, pjesme su različite, drugačije koncipirane i čak i da se dogodi da su slične, razdvojene su s barem dvije-tri pjesme. Valja naglasiti kako frontmen savršeno oscilira između growla i neprestanog iritiranja glasa, kojega veoma dobro regulira.

„Popločat’ Zemlju truplima treba!“ – govori sljedeća stvar Pošast, s jednostavnim refrenom  i veoma depresivnim tekstom koji podsjeća na nešto brutalniju i moderniju verziju Jame Ivana Gorana Kovačića. Ratrovanje je, osim interesantne novotvorenice, najveće iznenađenje albuma koje kreće prilično light atmosferom i gdje se gubi thrash nit te se čak i pojavljuje zvuk pianina, gdje se nagovještava utihnuće pucnjeva. Distorzija se ponovno očituje na Đavoljoj utrobi, gdje se također nastavlja i agonija propasti čovječanstva i potpunog kolapsa. Posljednja stvar, ponovno novotvorenica Grobocop, najduža je numera od desetak minuta, koja govori o fiktivnom liku Grobocopu koji melje sve pred sobom i koji sije strah čovječanstvu. Šteta je što nakon ovako dobre pjesme nema još barem dvije pjesme koje bi album nekako zaokružile i tako stavile na barem 40 minuta materijala, no kako je to ustvari jedina „mana“ albuma, nećemo biti cjepidlake niti sitničavi.

Hrvatski metal može se ponositi ovakvim sastavom, scena se neprestano diže, a zahvaljujući sve renomiranijim klubovima, bendovi dobivaju priliku predstaviti svoj materijal, kao i zahvaljujući Internetu, gdje grupa može svaki pojedini detalj o sebi plasirati. Smrtnici, upalite ovaj album i uživajte, nećete požaliti.

1. 4 Asa

2. Rafalna paljba

3. Tenkovi demoni

4. Pošast

5. Ratrovanje

6. Đavolja utroba

7. Grobocop