Nakon što je njegov treći koncert u Areni bio dvaput odgađan, okolnosti su htjele da treća ipak bude sreća. Slavni britanski glazbenik Sting, podjednako popularan kao solo izvođač te kao frontmen i glavni gitarist britanskih novovalaca The Police, nastupio je u gotovo prepunom ambijentu najveće dvorane u metropoli, što mu je bio sedmi nastup u Lijepoj našoj.

Bila je to večer nostalgije, uz taktove naveliko poznatih hitova, koje je Sting izvodio povodom turneje My Songs. Premda bi novi albumi ujedno značili novi materijal, My Songs turneja nazvana je prema istoimenom albumu iz 2019. godine koji je uključivao obrade njegovih i Policeovih uspješnica.

No, započnimo redom. Publici se od 20h, kroz sljedećih pola sata, predstavljao Joe Sumner. Inače, radi se o glazbeniku iz benda Fiction Plane i nesuđenom multimedijskom poduzetniku. Ništa od toga možda ne bi bilo tako da se ne radi o Stingovu sinu, što je ujedno i razlog zbog kojeg je upravo on opening act za svog oca. Njegov me performans nije posebno doticao, naprosto mi nije bio relevantan jer sam se unaprijed predbilježio na stav u kojem me ovakav benigni tip nepotizma smeta do razine da mu nisam pridavao pretjeranu pažnju.
Ipak, nije on napravio ništa krivo čime bi to zaslužio, ali da je njegov nastup po nečemu zavrjeđivao posebnu pažnju – nije. Sve u svemu, pola sata background musica, nakon čega je uslijedila 15-minutna pauza i dolazak Stinga u 20.45h.

FOTO: Filip Bušić/Sound-Report

Uslijedio je miks od 20 pjesama kroz koje je Sting obrađivao malo svoje, a malo hitove Policea, ubacivši tu i tamo neke recentnije singlove. Tu ponajprije mislim na tri pjesme s prošlogodišnjeg, 15. samostalnog albuma The Bridge – If It’s Love, For Her Love i Rushing Water. One su na red došle nakon čvrstog otvaranja uz Message in a Bottle, Englishman in New York te Every Little Thing She Does is Magic, što je uvjetovalo da su mnogi upravo u tom bloku od tri novije pjesme potražili priliku za dopunjenje čaše ili saniranje fizioloških potreba.

Ponovno se Sting vratio poznatim stvarima uz If I Ever Lose My Faith in You, Fields of Gold, Spirits in the Material World, popraćen cijelo vrijeme kvalitetnim vizualima, što se, istina, od ovakve produkcije i očekuje. Sting, danas 71-godišnjak, na bini se doima mlađim nego što to jeste, i još ga uvijek krasi vitalnost rock-zvijezde čiji sjaj se još uvijek ne planira gasiti. Digresija koju sam u jednom trenutku svakako planirao napomenuti jeste da je Sting vjerojatno celebrity koji ima najbolju i najbizarniju LSD priču u životu, a o tome više u dokumentarcu Have A Good Trip: Adventures in Psychedelics.

FOTO: Filip Bušić/Sound-Report

Središnji dio koncerta obilježila je Shape of My Hear, da bi mu se pred kraj službenog dijela na bini pridružio i sin te back vokali. Ovu dionicu obilježili su hitove Policea – Walking on the Moon, So Lonely (uz kratki snippet Marleyjeve No Woman, No Cry), King of Pain i Every Breath You Take, koja je očekivano bila zaključna za ‘kraj’. Najviše je reakcija publike i paljenja kamera, uz nju, polučila i Desert Rose, koju je Sting ubacio usred ovog završnog ‘The Police’ bloka.

Za bis, rekao bih, očekivano. Prva je bila Roxanne, nakon koje je išla Fragile, za nešto emotivno nabijeniji završetak, kakav priliči ovakvim best-of koncertima.

Pjesme su ponekad išle praktički neprekinuto jedna poslije druge, nekakve veće interakcije s publikom nije bilo, osim u situaciji kada je Sting pričao nekakvu dogodovštinu sa Steviejem Wonderom koju, zbog udaljenosti, nisam uspio razumjeti. Predstavljanje benda bio je zadatak kojeg je dopao vokalista iz njegove pratnje, tako da se nisam preveć povezao sa Stingom, čime je donekle kumovala i pozicija na koncertu. Za kraj, pozdravio je publiku i obećao i osmi randevu.

FOTO: Filip Bušić/Sound-Report

Sve u svemu, večer po ničemu posebno toliko spektakularna izuzmemo li činjenicu da je koncert održavala jedna od najvećih rock-zvijezda u posljednjih 40-ak godina. Ne mogu reći da me njegova izvedba nešto posebno očarala kao takva, koliko je utjecaj na moj finalni dojam izvršila činjenica da sam slušao Stinga. Koncertni bucket list manji je za jedno veliko ime. Hvala na tome organizatorima iz Charm Musica, koji nastavljaju svoj suvereni pohod na istaknuto mjesto pod suncem regionalnih koncertnih promotora.