Zaputih se sinoć na koncert od kojeg nisam imao apsolutno nikakva očekivanja.

Za događaj sam saznao dva-tri dana prije putem Facebook eventa, za bend Abronia sam saznao 15 sekundi kasnije, a toliko mi je otprilike trebalo i da po puštanju njihova ovogodišnjeg albuma, Map of Dawn – čiji cover mi ima nešto miles-davisovski – da sebi pojasnim kako ću se naći u Močvari u dogovoreno vrijeme.

Kako nisam pogriješio! Što se ne bi moglo reći za velik broj ljudi na eventu koji se nije preslikao u realne sfere. Šteta, jedno 40-ak ljudi na koncertu za bend koji je potegnuo iz Portlanda nije neki motivator, premda može biti, ali nam je ekipa svejedno pružila jednu ugodnu svirku kojom su nas proveli kroz pustopoljine tj. pustinje svojeg izričaja. Kako je vrijeme odmicalo, to su i ljudi bili receptivniji, barem glasniji, na svirku pa su ih na koncu pozvali i da se vrate i odsviraju još po štogod.

FOTO: Jahvo Joža

Sama glazba Abronije ima to nešto što svaku psihodeličnu grupu čini jednakom, a opet specifičnom zahvaljujući eklektičnoj kombinaciji šest osba i devet-deset instrumenata. Glazba im ima taj neki pustinjsko-kaktusni doživljaj, neku prožetost mistikom, neki Sergio Leone meets Monte Hellman na meskalinskom tripu atmosferičnost, dašak Americane, krautrocka – svega je pomalo. Frontmenica i vokalistica koja istovremeno pedalira, svira saks i tamburin evocira Nico, zatim dva gitarista, basist koji se povremeno radi rezajućeg efekta posluži gudalom, bubnjar sa svojim gongom i lik na nekom analognom Korgu, ako dobro zamijetih, u sat su nas vremena rasplesali koliko su mogli u opustošenoj Močvari, za jedan zgodan doživljaj četvrtkom.

FOTO: Jahvo Joža

Doći će oni opet. Samo mi je jak dojam da, nakon 10g itekako aktivnog dolaska na koncerte, imam to iskustvo the benda, za kojeg ću ljudima za 15-ak godina, dok oni popunjavaju headlinerske slotove na festivalima, a inspiracije Gizzarda, Ponda, Impale, Kevina Parkera i drugih lagano okopne, biti upravo taj bend koji će spremno uskočiti u njihove čizme. Možda sam totalno u krivu, ali neki vibe i nešto što sinoć doživih tjera me na takav predosjećaj.

Ovako je zasigurno i četvrtak kumovao uz lipanjske vrućine i vječno užasno neventiliranu Močvaru utjecao da na bend koji zaslužuje više, dođe izrazito manje ljudi. Sve u svemu, do iduće Abronije.