Dugo već vremena slušam o koncertu tog Mastodona, te moćne metalurgične američke mašine, koja je zadnji puta nastupila u Zagrebu prije pet godina. Nekako sam se prešutno dogovorio sam sa sobom da ću ovaj puta posvjedočiti – i kako je to dobar dogovor ispao.
Bio je vrući, znojni utorak, na srećom open-air koncertu u Hali Zagreb, koji bi, dao je ostao na zatvorenom u Tvornici pored svih službenih statistika imao još jednu – body count, a ne govorim o bendu Ice T-a.

Jaka večer počela je uz američki Baroness. Nisam se stigao pretjerano uputiti u lik, djelo i rad ovog američkog heavy-metal sastava. Bili su, šta ja znam – bili su okej, frontmen je istovremeno bio žestok i vesel, pozdravio je publiku u više navrata, a svirka je bila čvrsta. Nisam imao očekivanja, pa ne mogu reći ni da su premašena, ili da sam ostao razočaran. Nekako je sve još bilo u fazi aklimatizacije – i na okolinu, i na zvuk, i na sve.

FOTO: Filip Bušić za Glazba.hr

Potom su se na binu popeli norveški metalci iz sastava Kvelertak. Norveški metal, općenito, skandinavski metal posebna je kategorija u sferi ovog žanra, nešto kao hokej, ali je norveški posebno ubojit. Davno sam sa silnom pažnjom čitao o Vargu Vikernesu, Burzumu i Mayhemu, a da ubojit može biti i na stageu, dokazali su mi Kvelertakovci.

Premda su promijenili frontmena (iako, u tom su bendu povremeno svi frontmeni i vokalisti), budući da je Ivar Nikolaisen zamijenio osnivača grupe Erlenda Hjelvika prije dvije godine, ovi luđaci su očito uštimani i sinergični na račun same divlje energiju koju prezentiraju na bini. Ivar je strašno pokretan, karizmatičan, ima to nešto vikinško-lokijevski u sebi, neku prpošno simpatičnu ludost. Ni ostali članovi benda nisu kaskali za njim, nego su konstantno žestoko peglali, svaki po svom glazbalu, na oduševljenje publike koja se propisno šutkala od početka do kraja njihovog koncerta. Uistinu imaju neku posebnu kvalitetu i dozu pozitivne ludosti, potpuno nevezane uz uobičajeno shvaćanje Skandinavaca, a za kraj nas je Ivar posebno iznenadio svojim miniGGAlinovskim (ili da kao Vinkovčanin pišem satanovskim?) momentom nakon što je znoj iz potpuno mokre majice iscijedio sebi u usta i zatim to ispljunuo. Zasluženi pozdravi ekipici, koja je zaslužila sve odzdrave koje im je sve ispunjeniji auditorij zgodne Hale uputio. I još važnije, donekle su nas pripremili na ono što je uslijedilo.

FOTO: Filip Bušić za Glazba.hr

A onda – Mastodon. Kakvu li sektašku moć ima ovaj bend, kakvu kolektivnu karizmu, nisam mogao ni pomisliti. Premda mi njihov izričaj metala nije najprimamljiviji uškama, brzo su se pobrinuli da o tome uopće ne razmišljam. Četveročlana ekipa iz Atlante omiljeni je zagrebački gost, a na što su se i sami osvrnuli rekavši kako im je uvijek drago kad na listi turneje vide natpisa ‘Zagreb, Croatia’. Nećemo ići u detaljnije raščlambe kažu li to na svakoj turneji u svakom gradu, ali je činjenica da su Zagreb ostavili kao šlag na vrh torte, na kraju turneje.
Piva su letjeli prema prvim redovima i prije njih, šutke su se odvijale i prije njih – samo se sve to dodatno pojačalo. Čak sam se i sam odlučio više približiti bini, na dovoljno sigurnu distancu da u miru pijuckam pivo i gledam novi bend kojem ću se vjerojatno ponovno rado vratiti. Svjetlosni efekti i muveri koji su prizmično parali kroz slojeve dima dodatno su pojačali potencirali vlastitu impresioniranost i opijenost situacijom.

Njihova svirka ima to nešto jako, to nešto moćno, nešto što poštuješ i čemu se bezuvjetno prepuštaš. Potencijalna barijera odnosno nesnošljivost prema metalu kao žanru, a za koju znam da je mnogi, pa i sam povremeno, imam, ovdje nije postojeća. Njihova glazba, iako itekako utkana u žanrovske formativne postulate, nadilazi granice koju live svirka odvaja od ‘suhoparnog’ slušanja glazbe preko playera, YouTubea ili streaming servisa, čak i gramofona.

U tome upravo leži moć ove mastodontski jake družine. Kvaliteta svirke, karizma i nastup na bini, svjetlosni efekti koji kvalitetno ukalupljeni s dobrim ozvučenjem ostavljaju snažan dojam live nastupa. Sve to, i još mnogo toga, tajni je ali itekako glasan sastojak zbog koje mnogi crnomajicaši složno iznova pohode crne mise Mastodona. Sada razumijem.

Share.

About Author

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE