B.A.K.A. produkcija nova je nada hrvatskog nezavisnog filma, koja djeluje od 2011. godine. Ovaj kolektiv čini skupina nezavisnih redatelja, scenografa, glumaca i dizajnera. Eksperimentalni filmovi, glazba i dizajn su među prvim granama kojima se kolektiv počinje baviti, da bi od 2012. godine krenula formacija nezavisne video produkcije. Do sada su njihovi radovi oduševili priznate hrvatske filmske fesitvale kao što su DORF, KRAF te Revija hrvatskog kratkog filma, gdje su osvojili nagradu za najbolji ”vizualni koncept” za eksperimentalni glazbeni video ”300 naopakih križeva.”

 

 

Osim toga, odlične kritike dobivaju i od brojnih novina, portala filmskih kritičara kao i na društvenim mrežama.Videi i kratki filmovi B.A.K.A. produkcije, premijerno su prikazani u poznatim prostorima poput MM Centra Zagreb i legendarnog Art Kino Croatia u Rijeci gdje je prikazan cijeli katalog njihovih radova. Posljednji glazbeni video uradak ”Jet Boy” za poznatog elektro kreativca Sašu Rajkovića iz Siska, koji je publici poznatiji pod imenom Zarkoff, doživio je ogromnu uspješnicu i u tjedan dana od same premijere, imao je oko 2000 pogleda na društvenim mrežama te postao omiljen među publikom.
 

 

Jezgru B.A.K.E. čine trojica mladih, talentiranih umjetnika, Goran Nježić Grey, Matija Makotoichi Tomić i Sven Sorić. koji su kroz godine rada stvorili vrijedna prijateljstva i suradnje sa talentiranim i predanim ljudima diljem države i šire.

Imala sam priliku pričati sa dva mlada redatelja i filmaša ove skupine, Goranom Nježićem Greyem te sa Matijom Makotoichiem Tomićem. Njihovi zajednički interesi i ljubav prema umjetnosti, slikarstvu i filmu već u studentskim danima rezultirali su stvaranju filmskog ogranka ovog nezavisnog kolektiva koji je do sada u kratkom vremenu omogućio publici kvalitetne i jedinstvene audio vizualne projekte.

 

 

Što zapravo znači B.A.K.A. i kako ste došli na ideju toga imena?

GORAN: Počelo je tako da smo se Sven i ja igrali sa idejama oko Balkanische Agro Kunst Armee pa nekako Balkanische Anti Kunst Aktion itd pa kratica B.A.K.A.

Na kraju je meni i dalje najdraža činjenica da baka na japanskom znači idiot, budala.

MATIJA: B.A.K.A.  je san koji je jako dobro živit.

 

Osim što radite kratkometražne filmove zaslužni ste i za neke od najboljih glazbenih videa na regionalnoj nezavinsnoj glazbenoj sceni, može malo detaljnije o tome, kako je sve počelo sa vama dvojicom, kako je došlo do suradnje i želje za snimanjem glazbenih videa?

GORAN: Matija i ja se znamo još sa faksa, rijetko kada sam upoznao nekog toliko talentiranog i nagledanog kao njega, danima možemo samo o filmovima i bilo čemu pričati. Ne znam, nekako je jednostavno imalo smisla da radimo skupa, zajedno sa našim dobrim prijateljem Ivanom Klarićem (nestao u Bosnu :D) smo se još davno počeli penjati po krovovima zgrada i sa mobitelima smo snimali filmove i pisali scenarije. Iako je povučen i šutljiv, znao sam da neprocjenjivo može obogatiti bilo koju moju ili zajedničku ideju i ne bih sa nikime radije surađivao i radio.

Glazbeni videi su više slučajno došli, moj bend ### trebao je videe za prvo izdanje pa smo odlučili jedan naš rani uradak koji je mobitelom sniman premontirati u spot za pjesmu i nekako je ispalo da smo snimili jos dva spota za isto izdanje.

MATIJA: Proveli smo sate pričajući na faksu i gledajući filmove. Dijelimo isti ukus, ideje i želju da budemo filmaši. Tako je sve krenulo. Još dok je Ivan bio s nama, nas trojica smo uvijek snimali skupa i pomagali jedan drugome oko filmića koje smo tada snimali za Nove medije. Ivan se nažalost nakon faksa vratio u Bosnu, a mi smo nastavili dalje. Zbog Gorana smo sad tu gdje jesmo. Njegova želja je na sreću bila jača od moje tromosti. Neprestano ulaže i gura naprijed, on je filmaš u najboljem smislu te riječi. Savršeno funkcioniramo skupa, mi smo kao Powell i Pressburger, stvaramo bolje kada radimo zajedno.

 

 

Što je najviše utjecalo na vaš rad? Od kuda inspiracija?

GORAN: Na mene najviše utječe to da sjedim doma i ništa ne radim. To me uvijek pokrene da dignem neki novi projekt na noge i samim time me spriječava da ništa ne radim pa je to super krug. Po pitanju stvari kojima sam izložen ili kojima se izlažem jako me inspiriraju stari filmovi od Herzoga, Harmony Korine, Ki-Duk, Sono-ov Love Exposure, Miike-ov Visitor Q samo su neki koji me strašno pokrenu kada ne znam što bih. Obožavam Terayamu i sve što je 70tih radio i Seijuna Suzukija, a vječna inspiracija je Jackie Chan koji se uvijek pobrine da sprovedem započeto unatoč svemu.

MATIJA: Filmovi. Gledamo i učimo iz svega što valja i ne valja.  Japanci su nas poučili slobodi, a Hong Kong magiji. Volimo starije filmove jer su bolji i njima se inspiriramo, to su svakoga puta neki drugi naslovi, ovisno o tome šta radimo i što želimo. Utjecaje nastojimo ne forsirati, sve je to negdje u nama i ispliva po potrebi. Gogo je jako dobro pokrio autore koje volimo i koji su na ovaj ili onaj način utjecali na nas. Dodao bih još par neizostavnih imena, a to su: Liu Chia-Liang, Wong Kar-Wai i Mario Bava.

 

Matija, s obzirom da trenutno boraviš u Rijeci, a ti Gorane zajedno sa Svenom na relaciji Sisak-Zagreb, kako se uspijete organizirati?

GORAN: Obično natjeram Matiju da dođe. 😀

MATIJA: Obično me Gogo natjera da dođem.

 

 

Na Reviji Hrvatskog kratkog filma dobili ste nagradu za najbolji ”vizualni koncept” za ekperimentalni glazbeni video ”300 naopakih križeva”. (Prokomentirajte)

GORAN: Pa bila mi je velika čast u svakom slučaju. Lijep je osjećaj kada nešto što si platio iz vlastitog džepa i što si snimio za gotovo nepostojećim budžetom konkurira sa radovima koji su sufinancirani od HAVC-a i raznoraznih drugih produkcijskih kuća i producenata. To je fantastičan festival iza kojeg leži puno ljubavi i strasti. To nam je bila druga godina da smo sudjelovali. Prve godine bili smo sa kratkim filmom XIK DCZ u službenoj selekciji i iskreno jedva čekam ponovno posjetit festival, kao autor ili gost.

MATIJA: Dobar osjećaj. Ugodno je dobiti priznanje ili pohvalu za ono što radiš, iako to nije najbitnije. Drago mi je da smo uspjeli sa jako malo para napraviti nešto što izgleda dobro i što konkurira puno skupljim filmovima. Svaka čast Tomi i ekipi iz Zeline što rade izvrstan posao i šta su nas pozvali.

 

 

Još jedan od vrlo prihvaćenih radova među publikom je i vaš raniji uradak ”Mulj”, film koji se najjednostavnije može opisati kao eksperimentalan, opisuju ga kao vrlo teškog, sporog, melankoličnog. Kako ste došli na ideju, kako je proteklo snimanje?

 GORAN: To je dosta osoban film za mene iz više razloga. Radili smo ga u fazi dok sam se sam učio sa kamerama, montažom i slično. Ideja je potekla iz neke zezancije između Svena i mene oko paljenja stvari po Sisku. Snimanje je trajalo svega dva, tri dana i imao sam osjećaj da se hvata nešto posebno tijekom toga vremena. Proveo sam dva mjeseca u montaži bez ikakvog znanja i ideje što radim da bi na kraju danas rekao da smatram to nečim najosobnijim što sam ikada napravio i nekako je sa time sve oko naših filmova i spotova i počelo.

MATIJA: Mulj se gotovo može namirisat, to je Sisak u pokretnim slikama.

 

 

Dolazite iz Siska i većinu stvari radite ondje, biste li voljeli raditi i negdje dalje u Hrvatskoj, možda i u inozemstvu?

GORAN: Radili smo i u Rijeci, primjerice, spot za VVhile iz Beograda. Snimali smo u Zagrebu također. Međutim, Sisak nam ima tu neku vibru kojoj se ja osobno uvijek volim vraćati, napušten je, zaboravljen, volim i znam svaki odvratno predivni kutak tog grada i okolice, pruža mi savršeno igralište za sve čega se sjetim i nije me nikada razočarao kao backdrop našim ili mojim idejama. Ako se snima na pravi način, onda taj grad diše kako sam to rijetko vidio ili barem tako volim misliti, a to je za mene neprocjenjivo ako video traži nešto posebno.

MATIJA: Sisak je Bakin Movietown. Nisam iz Siska, ali osjećam se kao da sam (riječima ### mudraca) na obalama Kupe rastao i padao u mulj. To je lijepa metafora. Ima neke neobjašnjive ljepote u tom mrtvilu. Možda je Sisak mrtav grad, a mi lešinari. Danas sam tamo ko’ doma. Sisak je mjesto gdje sa lakoćom okupimo dobru ekipu koja nam je uvijek spremna bespoštedno pomoći da ostvarimo svoje vizije. Nigdje drugdje nisam vidio da mlađe i starije generacije tako dobro surađuju zajedno, pomirujući osobne razlike u svrhu nekog višeg cilja.

 

Imate i, možemo reći, umjetnička imena, Matija Makotoichi i Goran Grey – postoji li posebno značenje koje se krije iza toga ili ste samo htjeli biti neobični, ne volite svoja prava prezimena?

GORAN: Prava prezimena su dosadna. Zabavnije je ovako, a i mislim da je moj mali maltezer Grey zaslužio da se zovem po njemu kada ga već nikad nisam stavio u neki od naših filmova.

MATIJA: Htjeli smo biti neobični.

 

Gorane, nedavno si u Sisku zajedno sa sestrom Petrom Nježić imao i izložbu “Sjećanje na jednu misao \ 300 naopakih križeva” u sisačkoj Gradskoj galeriji Striegl, gdje ste imali problema sa Kristinom Grubec, predsjednicom Hrvatske konzervativne strane u Sisku  – što se zapravo izdogađalo?

Goran: Dogodilo se to da je dotična gospođa iznijela javno priopćenje u medije protiv izložbe, našla se uvrijeđenom i osjećala je potrebu da zaštiti sebe i kako je navela “ionako izmučene građane” od izložbe. Javno me optužila za sotonizam, tvrdila je sve i svašta te da bi galerije i grad morali ozbiljno preispitati da li se sa ljudima poput nas žele i treba baviti. Na dan otvorenja čak sam čuo da je u gradu najavljen prosvjed protiv izložbe, nažalost se nije dogodio. Mislim da bi to bilo super. Naravno, gospođa Grubec nije nazvala ni galeriju ni mene da pita o čemu je riječ. Donijela je slijepe i maloumne zaključke na temelju apsolutno ničega i može biti sretna što je nije pogodila tužba za javno klevetanje nas i mene.

MATIJA: Dogodilo se to da je dotična gospođa na krajnje neobičan način poručila kako super stvari radimo.

 

 

Koliko su nezavisni filmovi i ovakve stvari koje vi radite uopće popularne u Hrvatskoj? Kakvo je stanje ”na sceni” u vezi toga?

GORAN: Pa ne znam jer iskreno nisam nešto slično baš vidio kod nas. Da li su popularne, isto ne mogu prokomentirati. Znam da su kritike odlične, gledanost je tu s obzirom da ne volimo trendove, bilo u tehničkom ili kreativnom smislu. Radimo ono što želimo i kako želimo. Ljudi koji surađuju s nama i koji nas kontaktiraju za videe znaju da ne radimo po narudžbi. Bitna nam je sloboda i povjerenje drugih u to da ćemo isporučit. Stanje na sceni je živo. Ljudi, bendovi i kreativci rade, ne nužno po mom ukusu, ali zato mi je drago da ponude koje nam se nude uvijek su sa onima sa kojima bih i sam volio surađivati.

MATIJA: Popularnost treba zaraditi. Snimiti nezavisni film za nas trenutno znači platiti sam sve što bi inače plaćao netko drugi tko zapravo ima para.  Mi se filmom tako ispada bavimo iz hobija jer moramo raditi da bi si priuštili da možemo snimatI. To je u neku ruku i dobro za nas.

 

U kolovozu ove godine, imali ste premijeru glazbenog videa za Zarkoffov ”Jet Boy”, koji također dolazi iz Siska. Premijera glazbenog videa bila je online i sam spot je popraćen brojnim pozitivim kritikama te je postao omiljen među publikom. Kako je došlo do suradnje?

GORAN: Zarkoff je snimao u međuvremenu dva izdanja benda u kojemu smo Sven i ja, ###. Prošlogodišnje “Olovo” i ovogodišnje “Svjetlo” koje ce izaći uskoro. Uz to što je izuzetno poznat muzičar, Zarkoff je također dosta beskompromisna osoba i zna što radi. Našli smo se na sličnoj radnoj i luđačkoj valnoj duljini gdje smo spremni svakakve pothvate ozbiljno shvatiti, ma koliko se besmislenima činila. Tako nas je prvo snimao u prostorima bivše Željezare da bi ove godine otputovali u napušteno kino Zvezda u centru Beograda kako bi snimili naše novo izdanje. Tako da je suradnja u drugim medijima skoro bila neizbježna. Poznaje nas i dao nam je apsolutnu slobodu i povjerenje da njegovu hit stvar “Jet Boy” vizualiziramo.

MATIJA: Zarkoffu je trebao spot, a ### je trebao nekoga da im snimi album. Jet Boy je super stvar za koju je bio gušt raditi spot. Još prilikom montaže, veselje je vladalo u B.A.K.A. kući jer smo imali feeling da smo napravili nešto jebeno. Ima ljudi koji kažu da nam je ovo najbolji spot dosad. Još jednom hvala Svenu, Tinu i Janu šta su pristali bit u spotu po prvi i vjerojatno zadnji put.

 

 

Aktivni ste na društvenim mrežama, budući da smo danas svi umreženi – pomaže li to u izgradnji karijere? Jeste li dosad došli do nekih projekta putem društvenih mreža? Jeste li dobili već neke ponude, suradnje, ako niste, mislite li da bi ih moglo biti?

GORAN: Mislim da je to neizbježna stvar. U međuvremenu, naša gledanost i većinom dolazi sa promocije na društvenim mrežama. Glupo zvuči, ali agresivno “brendiranje” je nekako prvi korak u današnjem svijetu da ljudi obrate pažnju na nečiji rad i ma koliko god netko bio ili ne bio talentiran, ako zanemari činjenicu da se riječ o radu mora pročuti, nitko neće mariti. Sa komercijanijim stvarima je vjerojatno puno lakše, a kako nas to ne zanima baš, bolje nam je da se nakon snimanja i rada primimo facebooka i sličnih outputa. Nažalost.

MATIJA: Čini se da je neophodno. Nismo nimalo sretni zbog toga, ali izgleda da se moramo  prodavat okolo da bi naše stvari došle do šire publike.

 

Što možemo očekivati od vas u budućnosti?

GORAN: Svašta. U planu je kratkometražni i dugometražni film, i video za fantastične Žen. Također, na proljeće zacrtan je cijeli projekt koji uključuje i video za zagrebačke miljenike i luđake BadenBaden, čemu se posebno veselim.

MATIJA: Rad.

B.A.K.A. @ Facebook
B.A.K.A. @ Instagram
B.A.K.A. @ Twitter