House of Pablo zagrebački je kolektiv koji se sastoji od šest bendova: She Loves Pablo, Muscle Tribe Of Danger And Excellence, Malady Lane, Killed A Fox, Straight Outta Fridge i Reflex Kid. Članovi kolektiva sviraju istovremeno u više projekata i do sada su održali dva uspješna House of Pablo festivala u KSET-u 2013. godine i u Velikom pogonu Tvornice kulture ove godine. O daljnjim planovima, radu grupa i ostalim osobnim iskustvima popričali smo s članovima.

Za kratko informiranje naših čitatelja, kako i kada je priča oko House of Pablo kolektiva počela?  

Sve je počelo negdje 2012. kad smo skužili da bi mogli napraviti nešto „za pravo“. Neku instituciju/kolektiv. Zajedno smo jači. Volimo se, dobri smo, želimo si uzajamno pomoći, želimo da cijeli svijet zna da smo dio ekipe koja dolazi u paketu i ne sramimo se činjenice što prosječni pojedinac u našem kolektivu svira u bar dva HOP benda.

 

 

U kojem se periodu znalo da u stvaranju glazbe ovdje neće biti riječi o radu jednoga benda, već o šest sličnih, no različitih grupa?

Već dulji niz godina u „Pablari“ svira više bendova, tako da je bilo skroz logično da se ti bendovi koji provode najviše vremena tamo skupe u kolektiv. Plus kaj kolektiv od jednog benda ne bi imao smisla 😀

 

 

Pjesme svih grupa napisane su na engleskom jeziku, kako se odlučilo na takav kreativan proces? 

Svi smo odrasli na stranoj glazbi; na engleskom, pa nam je to nekako prirodnije i ugodnije. Ništa protiv hrvatskog, ali nama je ljepše na stranoskom 😀

 

 

Svi ste dugogodišnji prijatelji i bratski bendovi. Na koji način neki bend može postati članom vašeg kolektiva?

Već je poprilicna gužva u našoj buksi/studiju, tako da sumnjamo da ima mjesta za još koji bend. Jedino ako se neki bend raziđe, pa složimo novi od drugih par ljudi iz već postojećih bendova. Za sad ostaje sve u „obitelji“. Možda za koju godinu uleti neki prijateljski bend, ali za sada nemamo planova širiti kolektiv.

 

 

Diskografska situacija u državi je primjetna, kao i poteškoće bendova za afirmacijom studijskih albuma, na koji način HOP reproducira svoje uratke i koliko su to zahtjevne akcije?

Naša je filozofija DIY, ali doveden na profesionalnu razinu. HOP je osim prostorije za probe i studio iz kojeg su osim naših bendova izašle snimke Portmana, Elephant Stalkera, Katrana… Promo videi, spotovi, booking koncerata, PR… Za sve smo sami odgovorni uz pomoć naših vjernih prijatelja i ljudi koji vjeruju u potencijal našeg kolektiva. Zahtjevno je zato jer sve radimo sami i onda to sve sporije ide, ali nam to daje apsolutnu slobodu i najugodniju moguću radnu atmosferu među prijateljima.

 

 

Nedavno ste objavili album House of Pablo – Volume One. Kako ste zadovoljni prijemom slušateljstva i kritikama?

Jako smo zadovoljni albumom, pogotovo jer smo se dosta namučili s njim. Utrkivali smo se s HOP festom u Tvornici kako bi svatko tko je kupio festivalsku ulaznicu dobio taj CD na dan festivala. Publika je, koliko nam se čini, jako zadovoljna, a sve kritike koje su do sad izašle su odlične.

 

 

 

Poznati ste po jedinstvenom projektu na ovim prostorima. Jeste li upoznati možda s postojanjem nekakvog sličnog projekta u Europi i šire?

Znamo da postoji puno kolektiva po svijetu, ali smo trenutno malo pijani i ne možemo poimence nabrojati nikoga. Isprike na neprofesionalnosti 😀

 

 

Periodično, HOP izdaje albume i dijeli ih na Internetu u interesantnim oblicima u vidu covera i sl. Koliko smatrate nove medije poput Interneta dobrim alatom za promociju bendova koji nisu pronašli mjesto za afirmaciju, ili je to dvosjekli mač?

Internet ne samo da je novi medij, nego je pokorio televiziju do kraja i mislimo da je to jedini i najbolji put. Na TV-u je sve manje glazbenih emisija, tako da nema do interneta, tj. youtubea i facebooka.

 

 

Nedavno se na CMC-u pokrenula emisija Maldoror Metal Box. Što mislite o nedostatku platformi za prikazivanje alternativnih domaćih videospotova, u obliku televizijskih emisija i programa?

Naravno da uvijek može bolje i šteta što nema više emisija koje promoviraju takvu vrstu glazbe, al’ tu smo gdje jesmo i imamo taj famozni internet koji je i onako najbolji i najjednostavniji. Jednu od emisija koju bi spomenuli je Garaža. Ona radi baš to što ste u pitanju napisali; promovira alternativne domaće bendove, bili oni underground ili ne i na njoj je već pola kolektiva gostovalo, a nadamo se da će se i druga polovica.

 

 

Kada su se malo već slegli dojmovi, kako vam je bilo na ovogodišnjem Ferragosto Jamu u Orahovici? Kakve ste dojmove odnijeli sa sobom kući s House of Pablo stagea?

O Ferragostu sve najbolje! Imali smo svoj stage, di ćeš bolje od toga?! Ljudi su nas u velikom broju odlično popratili, atmosfera je bila fantastična, a sound je bio bolji nego ikad. Morat ćemo se još koji put vratiti, čak i ako ne sviramo jer Ferragosto se ne propušta.

 

 

Kakve odnose imate i što mislite o bendovima s kojima ste dijelili stage (Jonathan, Them Moose Rush, ESC Life)?

Super bendovi, super ekipa, koja je profi odradila svirke. Fino smo se družili i ponapijali u backstageu, što znači da se veselimo budućim suradnjama. S Moose Rushovcima smo si bliski već dulje vrijeme, tako da je bilo logično da sviraju na našem stageu. ESC Life i Johnathan smo imali priliku prvi puta vidjeti uživo i da bi riječ rekli. Dečki znaju kaj rade i svaka im dala.

 

 

Jeste li ikada razmišljali o snimanju jedne zajedničke progresivne pjesme ili više njih, u „orkestralnom“ obliku gdje će sudjelovati većina ili svi članovi?

Prođe nam ta pomisao kroz glavu tu i tamo. Znalo se već dogoditi na probama da se svi izmiješamo i nešto improviziramo. I sad na snimanju kompilacije nas je bilo puno u studiju i svako malo je netko nešto svoje ubacio, neki vokal, neki rifić itd. Tako da se možda u nekoj budućnosti i dogodi takvo nešto. Neka pjesma u kojoj sviraju svi članovi HOP kolektiva. Možda bi bila najbolja pjesma ikad, a možda i najgora, javimo vam ako se dogodi.

 

 

Nedavno je završio i drugi House of Pablo festival. Koliko vam je značio odaziv publike i prelazak u Veliki pogon zbog velikog interesa?

To su vjerojatno bila dva najsretnija dana u našim životima. Naradili smo se svi k’o konji preko pola godine da se to ostvari i uspjeli smo! Odaziv je bio najbolji do sad i ne možemo opisati koliko nam to znači. Bilo je apsolutno prekrasno gledati 800 ludih ljudi s velikog stagea i misliti si „USPJELI SMO!“.

 

 

Navedite na kojoj biste svjetskoj pozornici jednom voljeli nastupiti.

Na Dinamovom stadionu i Poljudu naravno, a može i Wembley.

 

 

 

 

Vjerujemo kako ste puni anegdota i doživljaja s koncerata, možete li izdvojiti neki osobni najzanimljiviji „pothvat“ ili nezgodu?

Imali smo, ajmo ga nazvati mini HOP fest, u Orahovici. Također dva dana odličnog tuluma. Naravno, nakon puno nespavanja i ponešto alkohola…ehm….Kris (Killed A Fox/Malady Lane) je odlučio ubiti oko i odlučio da je prelijen popeti se na kat kuće. Prvo što mu je bilo u radijusu od 3 koraka jest Lukin (Straight outta Fridge) auto za koji je, u cijelom tom kaosu, uspio zapamtiti kako mu se ne daju zaključati jedna vrata. Ušao je na stražnje sjedalo i zaspao istog trena. Problem je u tome što nitko drugi nije zapamtio informaciju o pokvarenim vratima i kada smo trebali krenuti natrag za Zagreb nismo Krisa  mogli naći. Počela je potraga filmskih razmjera gdje je Hrvoje (Malady Lane) u šumi naletio na divlje konje, gdje se Markan (organizator) raspitivao po lokalnim birtijama ”Da li su vidjeli pijanog i u tom trenutku vjerojatno vrlo neartikuliranog Zagrepčana”, gdje su u mračnom podrumu nabasali na uplašenog  Kuksa (Portman) koji nakon što je ušao nije znao izaći van i tko zna koliko sati proveo u mrklom mraku i gdje su se vjerojatno izdogađale još hrpe anegdota za koje niti ne znamo. Uglavnom Kris je fino pajkio dok su ljudi skoro počeli lijepiti slike po stupovima Orahovice.

 

 

 

Popravlja li se po vama stanje u hrvatskoj glazbi po pitanju razvitka alternativnih smjerova i afirmacijom sličnih bendova?

Scena je skroz zaživjela, bolje je neko ikad. Sve je više super bendova, super svirki i nadamo se da će se tako i nastaviti. Sve je to i dalje sporo, i nema baš nešto para u tome, ali nećemo sad bit pesimistični, nemremo se previše žaliti kako je znalo biti. Svake srijede pun Vintage Industrial Bar u programu Good Vibrationsa, pa kad je zadnji put klub usred tjedna bio pun? I te ljude okupljaju underground alternativni bendovi i nadamo se da će ta priča još samo rasti.

 

 

Što House of Pablo ima dalje u planu po pitanju koncerata, studijskih uradaka?

Koncerata će uvijek biti, nadamo se što više van Zagreba, a možda i van države. Budući festivali su nam uvijek negdje u glavi, ali nismo još ništa stavili na papir. Što se tiče studijskih uradaka, svi bendovi imaju već dosta novog materijala i uvijek su tu planovi za snimanje istog. Trenutno je na redu Malady Lane (konačno), koji snima album dok ovo pišemo, samo kao što smo rekli to sve ide sporo kad sve sam radiš, kad svatko mora nakon posla trčati u studio, kad ti krepa zvučna kartica usred snimanja itd. Nakon Malady Lanea, na redu je Straight Outta Fridge i onda ovi ostali veterani iz kolektiva.

 

 

Poručite neku poruku našim čitateljima i mladim glazbenicima koji traže svoje mjesto pod suncem.

Puno svirati, puno vježbati, puno se zabavljati, malo manje cugati, podržavati scenu i manje više raditi sve s i iz gušta.