Legendary Festival odrađen na očekivano legendaran način

U tih nekoliko godina postojanja organizacije pod imenom Legendary Festival, imali smo prilike uvjeriti se u ozbiljnost projekta kroz jačine imena koja su dovođena, ponajprije mislimo tu na Markusa Schulza i Paula Van Dyka, pionire trance glazbe koji su među najvećim headlinerima na više-manje svim najslavnijim svjetskim trance festivalima i eventima. No Giuseppe Ottaviani je ipak jedna druga priča. Talijanski producent je u istinskim trance krugovima dosegao određeni kultni status osobe koja ne nastupa često, ne “iskače iz paštete” te je relativno teško ga bukirati (pretpostavljam da tu i monetarni dio igra svoju ulogu). Ogroman respekt na DJ sceni je zadobio i činjenicom da je jedan od (nažalost) rijetkih koji na svojim live nastupima ne pušta prethodno osmišljene setove, već se vodi instinktom i zabavlja publiku čistim disc-jockey skillom. Baš zbog tog razloga je dovođenje imena te magnitude izazvalo opće iznenađenje i oduševljenje svih trance fanova, pogotovo mene osobno koji sam ga propustio doživjeti u Pragu 2019. godine (Transmission festival).

Popratno društvo je bilo i više nego respektabilno. Damien, Corti Organ, Woody Van Eyden te pogotovo co-host ASOT podcasta Ruben de Ronde su poslužili kao fantastična potpora i uvod u trance tulum koji je očigledno falio ljudima u ovom Covid-dobu, i to se primjetilo.

Kad smo već kod Korone, jedina negativna stvar cijele ove priče je što su zakonske restrikcije ograničile trajanje tuluma do ponoći, odnosno njegov početak od 17 sati, što je poprilično nezgodno vrijeme za veliku većinu posjetitelja koji rade klasične 8-16h poslove, među kojima je uključen i autor ovog teksta. Stoga nerado priznajem da sam nastupe Damiena i Corti Organa u potpunosti preskočio, no iz druge ruke sam se uvjerio da su svoje nastupe odradili i više nego pohvalno.

Woody Van Eyden, nizozemski producent svoj je nastup započeo u 19:30 kao što je i najavljeno, te nam je pružio sat vremena “tvrđeg” trance zvuka, u vrijeme kada se se veći dio publike tek počeo pojavljivati na glavnom flooru zagrebačkog kluba Boogaloo. Njegove numere The Time is Now i obrada od Cosmic Gatea – The Age of Love, zatvorile su set i pošteno rasplesali publiku za ono što je uslijedilo. Nakon njega na pozornicu se popeo Ruben de Ronde,  producent i su-voditelj najpoznatijeg radijskog podcasta elektronske glazbe na svijetu, A State of Trance. Ruben nam je pružio malo mirniji melodic-vocal trance set gdje su dominirale predivne pjesme kao što su Heartbeat i Northern Soul. U prvim redovima publike se mogla vidjet i poneka ASOT zastava, što je Ruben posebice cijenio pa pritom i opalio pokoju fotku sa najvjernijim fanovima.

Nadodao bih kako je u tom trenutku (i pred sam nastup Giuseppe Ottavianija) popunjenost prostora bila onako – taman. Niti premalo da se čini polupraznim prostorom, a niti previše da se čovjek mora gurati za svaki plesni korak ili odlazak po osvježenje na bar. Šankovi su također vrlo efikasno funkcionirali, bez gotovo ikakvog čekanja na red za piće, no pretpostavit ću da je razlog tome što je većina publike konzumirala vodu po koju su išli u obližnji toalet. Bilo kako bilo, šank je cjenovno i uslužno funkcionirao prvoklasno.

Točno u 22h na pozornicu se popela i glavna zvijezda večeri, Giuseppe Ottaviani, kojemu je ovo bio (ako se ne varam) prvi posjet kontinentalnom dijelu Hrvatske, te drugi općenito (jednom je posjetio Zrće). Usljedila su dva sata čiste progressive trance uživancije, popraćena remixima klasika kao što su Children (Robert Miles), Whisper (Marlo remix) te njegovim osobnim hitovima poput God is a DJ, Neon Highway, Dont Give i Broken. Vrlo raspoloženi i nasmijani Giuseppe je pratio potrebe publike te dovodio do perfekcije prijelaze između pjesama. Jedina zamjerka koju bih uputio organizatoru je mrvicu premalo glasno ozvučenje. Nisam siguran da li su radi Covid restrikcija određene i neke mjere oko glasnoće, ali smatram da bi bilo idealno da je ozvučenje bilo pojačano za još koji decibel, a s obzirom da pričam o trance partyju, sve vam je jasno.

Bilo kako bilo, u 12 sati je odsvirana i posljednja traka, te su ljudi počeli lagano napuštati koncertni prostor i zaputili se prema svako svojoj lokaciji afterpartyja (nećemo se lagati da se u petak u ponoć išlo spavati). Ja sam osobno bio i više nego zadovoljan dobivenim, jer dobre dvije godine nisam pohodio party sličnog tipa (iako znam da ih je bilo), te se vidjelo na meni, kao i zapravo na svim ostalim posjetiteljima, da je našim nogama i općenito tijelima žarko falio dobar kvalitetan elektronski tulum, kojeg smo na sreću i dobili. Legendary organizaciji šaljemo sve pohvale uz kratku i jednostavnu poruku – veselimo se najavi idućeg izvođača.

Kratki recap Giuseppeovog nastupa možete vidjeti OVDJE.

Foto: Legendary Festival FB Page