Maestralna ekipa predvođena Gibonnijem održala na osječkom Trgu Vatroslava Lisinskog koncert prepun emocija.
Da moramo odabrati popis domaćih pjesama koji bismo trebali slušati do kraja života, Gibonni bi se svakako našao na njemu. Gibonni, jedan od onih kantautora koje i kada pauziraš sa slušanjem na određeni vremenski period, sa svakom novom pjesmom (ili albumom) objeručke prihvatiš, kao i taj iznova priušteni užitak i dopustiš si povratak na događaje i ljude koje si slagao u uspomene prema Gibinnim tekstovima i melodijama. Na njegovim koncertima uvijek se može vidjeti taj međugeneracijski, nikako jaz nego odnos koji spaja različite generacije na istim umnim mjestima. Tako je bilo i ovoga puta u Osijeku.
Nakon višemjesečnog mirovanja ikakvih događaja u cijeloj državi, tako i u Osijeku, ekipa iz Kulturnog centra Osijek na čelu s ravnateljem Ivanom Kristijanom Majićem u suradnji s Gradom i Turističkom zajednicom grada Osijeka kreće u realizaciju programa „Koncerti u Osijeku“, a jedno od imena koje su Osječani posebno iščekivali bio je Zlatan Stipišić – Gibonni. Koncert se održao u subotu, 3. srpnja 2021. na Trgu Vatroslava Lisinskog koji se u više navrata pokazao odličnim urbanim rješenjem za koncerte na otvorenom (jedan od projekata u nizu što se tiče obnove osječke stare jezgre).
Za organizaciju koncerta je osim navedenog osječkog tima zaslužan i Cepelin MPE, agencija Gibonnijeve menadžerice Lidije Samardžije koja je osobno nadzirala cijeli epidemiološki protokol ulaska na Trg. Kako su ulaznice za koncert rasprodane par dana prije događaja mogao se očekivati poveći priljev ljudi što u ovim “korona vremenima” često izaziva brojne prepreke, posebice uz česte izmjene mjera koje se odnose na javna okupljanja. Kako bi koncert prošao što sigurnije i prohodnije bili su osigurani numerirani barski stolovi, a unatoč velikom broju ljudi, razmak između stolova je ostavljao i više nego dovoljno mjesta za hodanje i plesanje.
Malo iza 21 sat pjesmom Onako od oka započeo je dvoiposatni užitak Gibonnijevih pjesama koji je, poštujući mjere Stožera, trajao točno do ponoći. Uz ponavljanje starog odnosno već dobro uigranog repertoara Sve ću preživit, Mirakul, Ovo mi je škola, Judi, zviri, beštimje, Libar, Ne odustajem, Zlatne godine koji kod glazbenika kao što je Gibonni nikada ne može dosaditi, na jučerašnjem koncertu premijerno su uživo izvedene pjesme Kiša (Z’Naab), Lažu fotografije i Ko si, da si koje se nalaze na novom albumu U po’ ure.
Jedanaesti studijski album odnosno EP U po’ ure objavljen je pet godina nakon Familije, koju je 2016. godine objavio zajedno s Oliverom Dragojevićem, a s kojeg također izvodi pjesme Sreća, Nisi više moja bol, Udica te se sjeća i spominje neprežaljenog velikog prijatelja i mentora. Kako je najavio kroz više intervjua, plan mu je novi (mini) album postupno predstaviti na „mala vrata“, nastupima pred manje ljudi, kako je to izgledalo i jučer. Svima je jasno da ovakvom izvođaču nije problem napuniti velike koncertne dvorane i stadione što je i bio slučaj 2000. godine na zagrebačkom Maksimiru kada je njegov koncert posjetilo 32 tisuće ljudi, ali publika osjeti da Gibo posebno uživa u intimnim, manjim koncertima, silazeći među publiku, trudi se tijekom cijelog nastupa biti opušten i interaktivan, uvijek se sjeti poznatih lica iz prvih redova i više puta publici zahvaljuje na vjernosti svih ovih godina slušanja, kao i novim obožavateljima koji ga tek otkrivaju.
Još jedan dokaz koliko je Gibonni kao glazbenik privržen svojoj publici je razlog zašto se na novom mini albumu nalazi samo pet, a ne više pjesama (još dvije nove možemo očekivati s vremenom). Svjestan cijele situacije oko pandemije i poražavajuće činjenice kako si sve manji broj ljudi može priuštiti kupovinu albuma u fizičkom obliku, tako je prilagodio i cijenu albuma koja automatski mora biti manja kada je u pitanju mini album ili EP koji će svakako biti dostupniji većem broju publike.
Gibonni nije jedan od onih izvođača koji će vam sebe dati samo prividno kroz omot albuma koji slušate u intimi svoje sobe nego se osjeti da je jedan od onih koji kada stanu na pozornicu žive svaku napisanu riječ koja još više vrijedi kada se podijeli s publikom. Kako je napisano i u uvodu, tako je bilo i ovoga puta u Osijeku.
Komentari preko Facebooka