Midnight Rain zanimljiva je glazbena priča. Bend kojega su od starta osnovala dvojica dugogodišnjih glazbenih suradnika i prijatelja (Boris Šurlan, Vladimir Garčević), do sada je pod svoje ime prizvao poveći broj glazbenika, a brojka se stalno izmjenjuje, ili povećava. Kako grupa kaže u svom opisu, cilj im je jednoga dana prizvati u studio i na suradnju glazbenike širom svijeta, budući da glazba kao takva ne poznaje granice niti bi ih ikada trebala poznavati. To se prilično očituje i u ovom albumu, Truth Is In The Light, po pitanju izmjene žanrova i neprestanim skakanjem po raznoraznim zvukovnim afinitetima.

Interesantna je stvar koncipirati album da zvuči kao rendez-vous skupine različitih glazbenika koji su došli u Midnight Studio ispričati svoju priču te dati svoj udio u neku kompoziciju. Kako je i rečeno, ova lazarevačka skupina miješa veliki raspon žanrova, pa se tu može čuti raznih vrsta rocka pomiješanih s bluesom, jazzom, etnom i nekim alternativnim podvrstama, kao i udio simfonijskog i power metala. Unatoč tome što varira veliki broj žanrova, prosječnom slušatelju ovaj bi album mogao zvučati kaotično i konfuzno, no uzmemo li u obzir seciranje albuma gdje se treba svaka skladba gledati kao svojevrsna individua, logično je da se kaotičnost neće pripisivati radu grupe. No, kako komentiramo jednu cjelinu, longplejku, potrebno je naglasiti kako raznolikost žanrova može slušatelja dovesti do zasićenja, a u suprotnom može izazvati veoma pozitivan efekt, kakav je otprilike izazvao kod mene.

Kompleksnost Truth Is In The Light materijala obogaćena je odličnim art coverom Nevene Lazarević, gdje se unutar covera nalaze svi tekstovi pjesama i posada iza svake pjesme. Miner Records album je izdao u proljeće ove godine, a album je snimljen u 2014. Otvara ga pjesma Freedom Of War, koja sa zanimljivim back vokalom Dejane Garčević i odličnim vokalom Miloša Krsmanovića koji podsjeća na Jyrkija iz grupe The 69 Eyes, dok s glasovnim rasponom ne dođe do moćnog refrena upotpunjenog sa zanimljivim tekstom. Slijedi numera Serenity, orijentalno navučena pjesma koju otvara vokal Nataše Radičević, a podsjeća na Opethov akustičniji progresivan opus, tipa onaj s albuma „Damnation“, kada se na refrenu pojavi efektirani vokal Milana Miloševića. Nakon četvrte minute skladbe slijedi prelijep zvuk gitare koji dodatno obogaćuje epilog ove kompleksne pjesme. Valja svakako pohvaliti i kvalitetno otpjevan engleski jezik od strane svih pjevača i pjevačica.

Slijedi pjesma Never Make A Promise za koju je napravljen i videospot, a ponovno se vraća „sikstinajnovski“ Milošev vokal uz odličnu Milu Vukelić, a pjesma je sama po sebi hevimetalska, možda i najhitoidnija pjesma na albumu. Zavidna Šurlanova produkcija nastavlja se i na pjesmi Neverending Love, lagana numera koja je izabrana kao prvi singl albuma, sa svojim ambijentalnim prizvukom koji gitarističkim potezima podsjeća na „Wide Lovely Eyes“ Nicka Cavea, a zarazni vokal poput morske sirene u ovoj baladnoj pjesmi ponovno je oplemenila Nataša Radičević. Another Side Of Argument nešto je potpuno drugačije, album se prelama u potpuno drugačiji zvuk za drugačije zaljubljenike, svemirski ritam-melodijski zvuk s puhačkom sekcijom i Dream Vox zborom učinio je ovu pjesmu veoma neobičnom, ali uhu ugodnom kompozicijom, koja podsjeća na prelamanje osamdesetih sa začinima elektronike devedesetih. Naslovna pjesma albuma Midnight Rain vraća nas u prvotni zvuk albuma, u umirujuću skladbu s dominantnim klavirom i impresivnim vokalom Mile Vukelić gdje prevladava veoma lijep tekst ljubavne tematike i sjećanje na balade poznatih pop pjevačica krajem devedesetih godina.

Calling Doug pjesma je hard rock tematike, gdje se mogu prepoznati brojni rock bendovi s naših područja, a prva mi je na pamet pala Opća Opasnost ili Keops, iako s refrenom koji ponovno vuče na nekakav drugačiji rock. Kod Midnight Raina uvijek možete očekivati neočekivano, naprosto ne znam kakav će me zvuk čekati u sljedećoj pjesmi na albumu, no svaki put se, na svu sreću, ugodno iznenadim jer ova grupa ne radi pretenciozne stvari, ova grupa želi sve što zna i što voli slušati u privatnoj sferi staviti u devet pjesama, što može izgledati nametljivo ili preopširno, no ustvari je riječ o visokoj kreativnoj fazi. Pjesma Tiamat koja traje dugačkih 11 minuta ustvari je najmetalskija pjesma na albumu, podijeljena u šest dijelova prema tekstu i tonalitetima, s nekim babilonskim i latinskim stihovima koji tematiziraju ovu polu-obrednu pjesmu, s naglaskom na Nightwishovu „The Poet And The Pendulum“, doduše s više folk elemenata i s više vokala. Završna stvar Realms Of Oblivion instrumentalne je prirode i zvuči kao nordijska simfonijska metal grupa i kao uvod u neki epski film.

Raznolikost i šarolikost grupe Midnight Rain ne treba gledati kao nešto loše. Dapače, ova ugodna kaotičnost albuma poslužila mi je kao neka Youtube playlista raznih, a opet slično ukomponiranih žanrova koji jako dobro funkcioniraju jednom kada se spoje. Nisam poslušao prvi album grupe Evolution I., no svakako sam na to „navučen“ upravo zbog ovog materijala. Grupa se, unatoč manjku mogućnosti i dalje ne može uživo predstaviti na nekom koncertu upravo zbog problematike oko ljudstva i ustrojstva velike količine ljudi, stoga je očigledno kako će grupa morati štancati nove materijale kako bi prvotno pridobila publiku koja bi došla na koncert, a zatim se međusobno organizirala. Zanemarivši kompleksnost pjesama i naizglednu „neorganiziranost“ smjera benda, Midnight Rain je produkcijski, tekstualno, vokalno i aranžerski veoma kvalitetan projekt za kojega imam samo riječi hvale. Dugo nisam čuo nešto ovako raznoliko, a ustvari, upakirano u nešto veoma slično.

1. Freedom Of War

2. Serenity

3. Never Make A Promise

4. Neverending Love

5. Another Side Of Argument

6. Midnight Rain

7. Calling Doug

8. Tiamat

9. Realms Of Oblivion