Maloprije sam na bespućima interneta pročitao da se na današnji dan 1964. godine veliki Bob Dylan, tada kao mladić od 22 godine, pojavio prvi puta na glazbenim ljestvicama u Velikoj Britaniji s pjesmom „The Times They Are a-Changin’“.

Nije neka vijest niti je neka okrugla obljetnica, ali uvijek kada mi se pred očima pojavi nešto o toj pjesmi ili kada ju čujem, pomislim na jednu stvar – kakav svevremenski dragulj.

Neću previše duljiti s ovim tekstom, ali vrijedi napisati pokoju rečenicu povodom ove stvari. Prije svega, nevezano konkretno uz ovu pjesmu, možemo biti sretni što i dalje dijelimo vrijeme ove planete s Dylanom, što su to mogli reći ljudi ’64. u njujorškom Greenwich Village-u, što su to mogli reći ljudi u velikim erama ’70-ih, ’80-ih, ’90-ih, ’00-ih, pa sve do danas – u 2020. I dalje je tu, i dalje radi koncerte, i dalje ne planira stati. Njegova „Never Ending Tour“ nema roka trajanja. No, ajmo sada malo o pjesmi.

Naime, pisao ju je u rujnu i listopadu davne 1963. u dobi od samo 22 godine. U dobi od samo 22 godine napisao je tekst kojeg i danas vjerojatno brojni tekstopisci gledaju s dozom ljubomore i stavom: „Da sam bar ja napisao ovakvu pjesmu…“ I bez imalo oklijevanja i puštanja da pjesma „odstoji“ ulazi s njom u njujorški Columbia studio 23. listopada i u dva dana snima ono što postaje vječno. Još u periodu pisanja kritičar i glazbenik Tony Glover ulazi jednog popodneva u rujnu ’63. u Dylanov stan i vidi skicu pjesme na komadu papira, sa stihovima: „Come senators, congressmen, please heed the call.“ i priupita Dylana što je to. Dylan u svom stilu samo slegne ramenima i kaže: „Nemam pojma, valjda nešto što ljudi žele čuti.“

Naslovnica istoimenog albuma iz 1964.

1985. Dylan u intervjuu govori kako je pjesma nastala isključivo kao pjesma trenutka te kako je u to vrijeme htio napisati veliku pjesmu koja je sačinjena od kraćih strofa, a koja djeluje pomalo hipnotički kada ju se sluša, uvelike i zbog toga što je inspiraciju crpio iz starih irskih i škotskih balada poput „Come All Ye Bold Highway Men“ i „Come All Ye Tender Hearted Maidens“. Upravo zbog toga vjerojatno pjesma i započinje zazivanjem tj. stihovima:

“Come gather ’round people
Wherever you roam
And admit that the waters
Around you have grown“

Engleski kritičar Michael Gray naziva ju arhetipom protestnih pjesama pa nije čudo da se i danas često zapjeva na prosvjedima diljem svijeta. 1984. godine Steve Jobs recitira drugu strofu na predstavljanju prvog Macintosha svijetu:

“Come writers and critics
Who prophesize with your pen
And keep your eyes wide
The chance won’t come again
And don’t speak too soon
For the wheel’s still in spin
And there’s no tellin’ who that it’s namin’
For the loser now will be later to win
For the times they are a-changin’“

Iako ju ne izvodi na koncertima od 2009. godine, iznimku je napravio 2010. u Bijeloj Kući kada ju je odsvirao i otpjevao pred Obamom. Iste te godine originalni rukopis pjesme prodaje se u aukcijskoj kući Sotheby’s u New Yorku za 422,500 dolara, a pjesma je obrađivana od strane raznih izvođača, uključujući Ninu Simone, Tracy Chapman, Simona & Garfunkela, The Beach Boyse, Joan Baez, Phila Collinsa, Bruce Springsteena i grupu The Byrds, čija je verzija iz 1965. bila jako popularna.

Pjesma je i dalje slušana i uvijek joj se ljudi vraćaju. A vraćaju joj se jer je uvijek aktualna. Jer baš zato što je svevremenska, samim time je i vanvremenska. Jer baš zato što može opisati bilo koje vrijeme, ne priključuje se nijednom. Jer je baš ono što će svijet uvijek biti – promjenjiv. Jer uvijek s dva koraka odmaka gleda na situaciju. Jer je poput horoskopskog teksta – svatko se može prepoznati u njemu. I zato je arhetip ne samo protestnog nego i vanvremenskog. Zato je ogledalo stvarnosti bilo kojeg vremena i zato se sa sigurnošću može reći da će se ova stvar slušati i za sto godina. Jer kako uvijek do sada, tako i sada i od sada – iako se čovjek ponekad ne mijenja, vremena se mijenjaju uvijek.

“The slow one now
Will later be fast
As the present now
Will later be past
The order is rapidly fadin’
And the first one now will later be last
For the times they are a-changin’“