Naziv albuma: Kontura

Izdavač: Classic Records

Datum izdanja: 20. veljače 2020.

Producenti: Srđan Sekulović Skransi

Žanr: Indie rock, indie pop, rock

Trajanje: 44:54

Broj pjesama: 11

Zagrebačka četvorka u sastavu: Filip Riđički (vokal), Vanja Senčar (gitara), Ana Jelić (bas gitara) i Pavle Gulić (bubanj) nakon dvije godine od prvog studijskog izdanja ”Smiješ Zaurlat” predstavili su drugi po redu studijski album – ”Kontura”.

Ovaj dugačak vremenski period mnogi bendovi koriste za promociju svog dosadašnjeg materijala, koncerte, spotove, ali i snimanje novih stvari. Upravo je ”Kontura” logičan studijski nasljednik i donosi novih jedanaest pjesama prošaranih indie rockom i indie popom, što stranim, što domaćim. Preslušavajući prvih nekoliko puta, očiti je glazbeni put kojim bend ide. Naravno, taj put su započeli slično kao i najveći bendovi brit-popa, ali i domaći – Pipsi s kraja devedesetih te prva dva albuma Ramireza. Upravo kada se usporedi glazba, ”Kontura” zvuči kao albumi ova dva benda, ali neke nove i mlade glazbene generacije. Uvjeren sam da je to dobar put koji bend treba i dalje nastaviti, no za sada, idemo detaljnije o ovome novom izdanju. I ovoga puta gitarist Vanja Senčar donosi sve glazbene dionice, na koje Filip piše tekstove, a ritam sekcija Ana – Pavle zaokružuje i upotpunjuje cijeli zvuk do kraja.

Na samom početku priče imamo ”Kuću”. Pomalo mračne atmosfere na samom uvodu, nakon što upada ostatak benda, dobijemo onu Liku Kolorado koju svi znamo i volimo. No pred sam kraj, uočio sam (možda) jedan mali hommage Mattu Berningeru iz Nationala. Poznavajući diskografiju samog benda, sam kraj me pomalo sjetio na ”Slipping Husband”. Odmah poslije, na redu je ”Gospođa” – prvi najavni singl ”Konture” koji je izašao prošle godine. Moram priznati da me na prvo slušanje osvojila svojim instrumentalom, no čitajući tekst, razmatram koji je Filipov zanimljiv tejk na pojam depresije/bedare/bluza/melankolije, opisujući ju kao nenajavljenog gosta, kojeg jednostavno moraš pustiti na nekoliko dana da ti uzdrma sve tvoje privatne svjetove, počastiš ju sa svime i onda gledaš kako odlazi znajući da će te opet posjetiti. Prije ili kasnije.

Basovski nabijena ”Pliz ne daj’‘ malo baca na stvari s prvog albuma, no pred sam kraj, kad krenu Vanjine solaže, shvatiš da je ovo zapravo nova Lika. Aktualni singl – ”Spasoje” radiofoničan je singl kojeg ne možeš poslušati samo jednom. Himnični refren, s nabrijanim basom kroz cijelu pjesmu i odličnim gitarskim dionicama definitivno ulazi u sam vrh najboljih stvari benda, ali i koncertnih svakako. ”Inat” je možda jedina stvar s albuma koja zvuči pomalo poput novijih ”Pipsa”, no to samo može biti kompliment, s obzirom da Liku možemo svrstati u isti žanr kao i Pipse, pa je logično da će neke pjesme nekad i zvučati slično. Na samoj sredini albuma – naslovna ”Kontura”. Polagana i melankolična u prvom dijelu – nabrijana i energična u drugom dijelu, odmah se zapisuje kao jedna od najboljih stvari s albuma.

Slični ambijent, i prvo zadiranje u klavirske vode, donosi nam ”Gorilo’‘. Laganog tempa, u kojoj dominira klavir, možda je i najveće iznenađenje novog albuma. Bend koji čini naelektrizirana četvorka, u ovoj je pjesmi malo smirila svoju energiju i prepustila se finoj klavirskoj melankoliji.  Na idućoj – ”Voda” imamo igre s elektronikom, koja se fino uklopila s ostatkom, dajući do znanja da bend može polako zadirati i u eksperimentiranja na drugačijem zvuku, no sa svojim zvukom u samom korijenu. Pred sam kraj imamo ”Vraga” koji se vraća recepturi s prvog albuma, dok ”Slušaj ovdje” osvaja na prvu sa svojim himničnim refrenom i atmosferom koju je slično dočarao Nationalov High Violet. Vremenski najduža, kako i Filip kaže na samom uvodu pjesme – ”Reci bilo što”. Fino upakirana ambijentalnost, melankolija i sjeta kao na kraju prvog albuma s ”Miris auta moje majke” koja ima energičan kraj, ovoga puta donosi miran i spokojan završetak cijele ”Konture”.

Ovoga puta, puno sigurniji, energičniji, ali i iskreniji i otvoreniji prema eksperimentiranju, Lika Kolorado ”Konturom” daje jedan veliki napredak i korak naprijed od prvog ”Smiješ Zaurlat”. Dok neki bendovi obično posustanu nakon prvog izdanja, Lika Kolorado čini upravo suprotno i to na veliku radost svojih fanova. Filip opet tekstualno šara kroz ljubavnu tematiku, neke svoje osobne opservarcije ili neke općenite faze (poput depresije) na svoj način, s kojima se slušatelj može poistovjetiti, dok ostatak benda svojim instrumentima zaokružuje to u jedan fini domaći indie rock proizvod kojeg ne možeš poslušati samo jednom nego još. I još. I još. Na repeat.

1. Kuća
2. Gospođa
3. Pliz ne daj
4. Spasoje
5. Inat
6. Kontura
7. Gorilo
8. Voda
9. Vrag
10. Slušaj ovdje
11. Reci bilo što