Syndrome je osječki band koji ove godine obilježava 10 godina na sceni.

Sastavljen od skupine četvorice glazbenika – Viktora i Antonija Benkotića, Tina Mihića i Juraja Vojvodića, bend je objavio tri albuma – “Imitator” (2014.), “Autopilot” (2017.) i najnoviji “Istočni blok” (2019.), kojega će prikladno uz jubilarku promovirati na novom izdanju Slamanja u prostorima udruge Slama 22. veljače.

Nije bilo idealnijeg povoda a da s bendom ponovno ne popričamo o svim aktualnostima, planovima za budućnost i radu benda općenito.

Jedna lijepa trivia je da je prvi intervju ikad kojeg je Mixeta kao portal imala upravo sa Syndromom, davne 2013. godine.

 

Lijep pozdrav ekipa! Ove godine obilježavate 10 godina na sceni prikladnim koncertom u prostoru udruge Slama. Jux, najavi nam koncert i što će publika sve moći doživjeti.

Lijep pozdrav! Za početak publika će moći vidjeti naš nastup, što je u zadnje vrijeme, nažalost, rijetkost. No ne gledamo to tako crno, naprotiv još više cijenimo taj nastup.  Čim je nešto rjeđe i čežnja je veća. Koncert sam po sebi će biti jedan blago produženi set u kojemu ćemo odsvirati album u cijelosti i koju još noviju ili pak možda stariju pjesmu. U galeriji udruge Slama će biti kutak posvete rekvizitima prošlog desetljeća Syndrome-a, također po prvi puta i službeni merch. Binu će te večeri s nama djeliti bend iznenađenja, koji je jedan od rijetkih čuvara osječke scene baš kao i mi.

10 godina je dugačak period. Imate tri dugosvirajuća albuma, brojne svirke u Slavoniji i šire, kao i svaki bend – odlične i manje dobre trenutke. Kako ste vi kao grupa zadovoljni s prvih 10 godina rada?

10 godina je prošlo prilično brzo moram priznati. I to čak tih 10 burnih godina odrastanja nas svih. Međusobno smo si držali leđa, kada jedan posustane, drugi ga podigne. Ponosni smo na naših 10 godina, to nije mal period i malo bendova underground scene kod nas doživi deceniju. No ponos nam ne donosi odmor već samo motivaciju na naša buduća glazbena putovanja. Možda smo mogli biti bend koji je imao više svirki, ali pitanje je jel’ bi onda snimili 3 albuma. U svakom slučaju zadovoljni smo stvarima kakve baš i jesu. Želimo ostaviti sitno zrnce povijesti, a ne biti pomodni bend kratkoga roka.

Krajem 2019. godine objavili ste treći studijski album “Istočni blok”, koji je za razliku od prijašnjih albuma u potpunosti instrumentalan progresivni rock album. Možete li nam pojasniti njegov koncept, kako je došlo do ideje da se ovaj album u nekoliko stvari razlikuje od dosadašnjeg glazbenog izričaja?

Sama ideja o prelasku sa vokalno-instrumentalnog sastava na isključivo instrumente je došla putem racionalizacije. Priznali smo sami sebi da nismo baš neki slavuji i da godinama u pjevanju nismo napredovali za razliku od sviranja koje svima nama napreduje ne samo tehnički već i estetski i mentalnim pristupom. Kada smo počeli svirati isključivo instrumentalno ubrzo smo shvatili da nemamo više kočnice i da nismo omeđeni nekim tradicionalnim strukturama pjesme. Pošto album nema teksta ni pjevanja koncept nije baš naročito definiran u smislu poruke. Album je malo subliminalan, možda i provokativnoga naziva. Jedan smisao naziva “Istočni blok” je kao veći grad na istoku države – Osijek, a drugi je opće poznat. O ideologiji ne želim puno, ali svima nama je frustrirajuće živjeti u ovim uvjetima (glazbenicima posebno). Revolucionari nismo, ali svoj bunt prema tome usmjeravamo kroz našu glazbu i ujedno ga se tim načinom oslobađamo.

Ono što mi je uvijek zanimljivo za pitati nekoga tko se bavi progresivom ili eksperimentiranjem s aranžmanima, skladbama općenito – kako teče proces nastajanja određene pjesme unutar vaše ekipe? Riječ je o četiri glazbenika različitih ukusa i preferencija, kako dođete na isti ili barem sličan nivo?

Naš kreativan proces je specifičan po tome što se ne donose gotove kompozicije na probu pa potom uvježbavaju. Opet s druge strane nismo bend koji improvizira u nedogled dok ne dođe 15 sekundi iskoristivog materijala. Pjesme većinom nastanu od najmanjeg koraka, nekakve sitne ideje koja potakne inspiraciju za gradnju kompozicije. Trudimo se racionalizirati taj proces, uzimati reference od kvalitetnog štiva i biti promišljeni u koracima. Taj proces je krenuo s brojnim eksperimentima, kombiniranja žanrova i odustupanja od klasičnog rock pristupa svirke. Proces sam po sebi je dugotrajan i ne rezultira uvijek uspjehom, ali nagrađuje sa spoznajama i daje nam širinu kao glazbenicima. Dobro si primijetio, ne dijelimo svi iste ukuse i preference, ali upravo to daje još više širine. Na zajednički nivo dolazimo na taj način što smo svi individualno snažni glazbenici s brojnim iskustvima i pored Syndromea.

Nastavno na prethodno pitanje, glazbeno gledano riječ je o jednom ultra šarolikom izdanju koje može biti prava poslastica za ljubitelje različitih alternativnih zvukova. Kakve su reakcije na album? Jeste li možda slali materijal glazbenim kritičarima, portalima, magazinima?

Reakcije ljudi koji dosada prate naš rad su vrlo dobre. Prije nego što je izašao album potrudili smo se kroz društvene mreže postaviti nekakav temelj za veće reakcije na album.  Rezultati su osrednji, ali to nas ne obeshrabruje. Album smo plasirali na skoro sve dostupne platforme za slušanje glazbe. Smatramo da nas do nekakvih članaka, recenzija i magazina dijeli upravo to što nemamo puno svirki, a najbolji utisak je uživo. Jako je puno glazbenika i projekata danas, a mi smo svjesni da nismo bend za šire mase i još k tome smo uvijek bili ispod radara – underground bend čiji kvalitet ljudi većinom prenose usmenom predajom. Danas je jako bitno imati dobar menadžment oko benda. Mi smo ipak samo glazbenici, ne interesira nas to baš puno, ali se trudimo zadovoljiti i te neke standarde u zadnje vrijeme.

Kako instrumentalne pjesme dobivaju imena?

U početku to budu nekakva blesava radna imena. Ne opterećujemo se tim u startu. Čak i kad smo ih već snimili, pjesme nisu imale imena. Onda dolazi nekakav proces promišljanja i asocijacija. U svakom slučaju malo je teže nego nazvati pjesmu po prve 2 riječi refrena.

Postava koja svira otpočetka svira i dan danas. Koliko je u opstojanju benda duži niz godina potrebno međusobno uvažavanje i slušanje, a koliko neka osoba koja ipak prednjači s idejama, koja gura naprijed, koja je svojevrsni motivator?

Syndrome je viši cilj. Pojedinci, naravno, imaju svoje uloge, ali jedni bez drugih ne funkcioniramo. Bend sam po sebi je uvijek iznad nas samih. Egoizmu su davnih dana vrata zatvorena. Iz tog razloga ne bih volio izdvajati tko je zaslužan za što, pogotovo jer smo svaku od tih uloga prije ili kasnije svi mi obavljali. Stvar je samo dobrog balansa koji mora biti održan.

Pripremate li neke video spotove za moguće singlove? Znamo koliko je u današnjici bitan i vizualni identitet…

Slažem se. Ne mogu reći da pripremamo trenutno, ali definitivno je bilo ideja oko toga. Svi mi imamo puno obaveza sa strane tako da naše zajedničko vrijeme fokusiramo uglavnom na glazbu. Trudimo se raditi što više na svoju ruku bez posrednika kako bi zadržali originalnu estetiku, ali nismo previše stručni u svim tim područjima. Za naš vizualni identitet moramo odati veliku čast i zahvalu Igoru Dešiću i Dragomiru Šulcu koji su zaslužni za naše album covere.

Kako planirate promovirati album “Istočni blok”? Imate li neke planove za proljeće, ljetne svirke, možda neki festival, nešto izvan granica RH?

Nažalost, konkretne planove nemamo, ali prihvatit ćemo skoro svaku opciju da promoviramo našu glazbu. Nadamo se boljim svirkama u većim gradovima van Slavonije, a isto tako bi voljeli svirati u Novome Sadu, Beogradu, Ljubljani, Budimpešti… Festivali su uvijek dobrodošli. Dosta dugo smo bili neaktivni sa svirkama pa je malo teško se vratiti u to stanje.

10 godina ste na osječkoj sceni i poznajete njene promjene – kako gledate na stanje osječke glazbene scene danas? Prostore za svirke, probe, publiku, trendove, druge bendove? Što po vama može bolje, što je po vama ok, što nikako ne valja? Smatramo da je dobro o tome otvoreno razgovarati.

Eh…Ovo je malo bolno pitanje, a ujedno i neiscrpan izvor za razgovor. Dosta često pričam o tome sa svojim prijateljima/suradnicima. Alternativni bendovi iz Osijeka su većinom osuđeni na propast. To je nažalost dokazano sa brojnim primjerima i sam sam ih okusio više. Kultura je nadogradnja društva, a društvo je u k… Potreba glazbenika da kreira i ostvaruje svoje ciljeve je potpuno jasna i prirodna. Do problema dolazi kada novac i dostignuća postaju bitni, a omjer uloženog i dobivenog istovremeno nije proporcionalan. Moderni kapitalistički sustav zahtjeva od bendova da budu institucije, a ne kulturno dobro. Izvođači koji uspijevaju prate brzu modu i nestanu sa scene kada moda prođe. Osijek je interesantan primjer jer od 4 najveća grada u RH ima najjadniju infrastrukturu za glazbenu scenu, a ujedno ima toliko talentiranih autorskih izvođača. 2016-te godine smo napravili projekt “Bankina” – live nastup i snimanje 15 osječkih bendova.  S te liste su preživila 3-4 benda. Od mjesta za sviranje bih jedino izdvojio udrugu Slama, točnije event Slamanje. Novi bendovi imaju ogroman problem s pronalaskom prostora za probe. Publika nije konstantna. Sada dolazi ono pitanje „Što je tu ok?“ Okej je raditi ono što voliš i voliti ono što voliš i kada je dobro i kada je loše.

Za kraj, pozovite ljude da dođu na koncert 22. veljače.

Vidimo se na ekranima, dalekim prijemnicima i na Slamanju 22.02. Živjeli!

Share.

About Author

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE