Sinoć je u rasprodanom Vintage Industrial Baru održan posljednji ovosezonski koncert na kojem je nastupio jedan jedini  Elemental.

Iako bi čovjek vjerojatno pomislio kako jedan bend u svoja dva desetljeća postojanja dostigne neki svoj vrhunac i ostane bez napretka, kod bendova poput Elementala to zasigurno nije slučaj. Naime, u protekle tri godine, koliko se bavim ovim novinarskim poslom, sigurno sam desetak puta, možda i više, posjetila njihove koncerte te ih pratila budnim okom – što kao novinarka, što kao obožavateljica. No, usprkos svim tim proživljenim trenucima i fantastičnim nastupima, onaj sinoćnji u Vintageu bio je nešto zaista posebno. Ne samo zbog odlične atmosfere koja je zagrijala publiku i natjerala znoj na sva ta sretna lica već i zbog samog Elementala koji je posljednjih godina srastao u nešto neopisivo snažno te sinoć raspametio rasprodani Vintage.

Ekipa je, jednostavno rečeno, priredila nastup za pamćenje. Tijekom gotovo dva sata nastupa napravili su presjek karijere i svirali stvari koje se ne nađu tako često na njihovim set listama što je još više izazvalo oduševljenje među vjernim fanovima. Također, iako već neko vrijeme nisu izbacili nove stvari, izuzev Solidarnosti, poradili su na svojim starijim pjesama, što smo mogli čuti još prošle godine na njihovom rođendanskom slavlju. No, valja još jednom naglasiti kako pjesme u novim izvedbama zvuče bolje no ikada.

L.Antunac

Stvar je naime vrlo jednostavna. Elemental se daje svim svojim bićem, a publika mu jednako uzvraća. Posebna je to veza između benda i publike koja je snažna, žilava i neraskidiva! Sve njihove pjesme i glazba uvukli su se duboko u pore svih! Jer svi smo mi jučer zajedno pjevali i plesali od prve do zadnje pjesme, od Romantike do Solidarnosti i još više. Svi smo mi jednako zadovoljni i nezadovoljni, sretni i nesretni, ma “svi smo mi na istoj strani“, samo smo trebali jedan Elemental da nam na to ukaže kao što nam ukazuje na sve što već godinama zaboravljamo, zanemarujemo i olako shvaćamo.

L.Antunac