Ravno 21:30, i magija je mogla otpočeti. Alkemičarsko pretvaranje pare u znoj i dalje u miks serotoninski izazvanih emocija kod gotovo 10.000 ljudi u iznenađujuće punoj velikoj dvorani Doma sportova iznjedrilo je jučer, slobodno mogu reći, uz Foo Fighterse najveći stand-alone glazbeni događaj kojem je Hrvatska svjedočila ove godine.

Hrpe ljudi, mahom 30-40 godina, ali i miks nešto starijih i mlađih generacija svjedočili su masovnoj rejv misi u režiji mančesterskog dvojca, The Chemical Brothersa, koji su bili kvalitetno pripremljeni za zahtjevnu zagrebačku publiku (mada je bilo ljudi odasvud, koliko sam primijetio) te u kombinaciji svojih repetitivnih, ali i eklektično raznolikih frekvencija, distorzija, lasera i esidastih vizualnih projekcija, pripremili spektakl nakon kojeg bi i najtvrdokorniji cinik teško bio nezadovoljan.

Kako je bilo utvrđeno satnicom, početak je startao u službenih 21:30, dok su se još popunjavali prostori Doma sportova, gdje je posvuda bila parter atmosfera, sudeći po masovnosti ljudi koji su se na tribinama, unatoč mogućnosti sjedenja (zaista, tko bi to radio na koncertu Chemical Brothersa) pretvorili u deformitete u silnim esktazama oduševljenja. I tko bi ih krivio, na koncu, zbog toga smo svi bili u Domu sportova jučer, ne?

Chemical Brothersi, koje možda pomalo nepravedno prati stigma one-hit wondera zbog vječnog party anthema kakav je Galvanize, sastav su koji su u vrijeme one najveće provale ekstazija i ilegalnih acid-rave partyja u Manchesteru radili na genezi glazbe (big beata ali i elektronike generalno), koja će 90-ih zahvatiti cijeli svijet te će iznjedriti masu podžanrova, od kojih su mnogi danas iznimno zastupljeni na virtualnim playlistama streaming servisa, youtubeu ili na bezbrojnim koncertima nepojmljivog broja DJ-a ili drugih sastava elektroničkog žanrovlja. Takav bend sasvim svrsishodno ide na turneje opremljen gigantskim produkcijama kakvoj smo svjedočili i jučer u Domu sportova. U svemu tome, nije nedostajalo velikih balona i konfeta, stroboskopskih pomagala, kraftverkovskih robotoida i inih gadgeta zaslužnih za jačanje već uvelike snažnog dojma.

Na krilima hvaljenog ovogodišnjeg izdanja No Geography, koje su brojni eminentni mediji i kritičari
proglasili jednim od najboljih ih domene žanra elektronike, Chemicalsi su pružili jedno psihodelično
putovanje u zakutke Manchestera i Britanije prije 20-30 godina, iz kojeg su se hipersonički brzo vratili u 2019. te premijerno izveli neke od najnovijih pjesama, koje hrvatska publika još nije unutar okvira Lijepe naše čuti, iako im je ovo treći posjet Hrvatskoj ali i jedini koncertni nastup – upravo je to doživljaj u kakvom ih je očito najbolje čuti za razliku od klasičnog brzanca na festivalskim slotovima.

Iznimno je teško kompresirati sve misli, dojmove i, još teže, neki kronološki red koncerta – naprosto je sve bilo nadrealno. Vjerujem da je svakom pojedinačnom čitatelju to lako shvatljivo. Što se tiče kemijske braće – nadam se da će se kemija ponovno dogoditi. U koncertnom izdanju, molio bih.

FOTO: Alessandro Marchesi