Svi pratitelji hrvatskih festivala i domaće glazbe općenito mogli su još početkom ove godine nazočiti pojavi jednog novog, tada još bez identiteta festivala po imenu Backyard Art Festival koji će svoje premijerno izdanje doživjeti u Donjem Miholjcu.

Općenito, početak festivala veže se uz obradu pjesme Empire State Of Mind, koju su slavonski reperi Kandžija i Toxara pretvorili u Donji Miholjac – mjesto gdje se okreće novac. Fama oko pjesme rezultirala je festivalom, kao i potrebom za afirmiranošću mladih kroz kulturne sadržaje te općenito – zadržavanje istih u Slavoniji tijekom ljeta, barem na nekoliko dana.

Festival se okružio raznim sportskim, umjetničkim i glazbenim aktivnostima, a lokacija je prilično pogođena – ogroman šumoviti park u centru grada u blizini kojega imate Lidl te hotel restoran za kojekakve potrepštine, a sam festival sadrži i vlastiti kamp, kao i sanitarne mogućnosti te mogućnost parkinga nedaleko od main stagea.

Došavši u Miholjac, prvotno sam se uputio u takozvani Staklenik gdje se od 16 sati trebao održavati još jedan u nizu ne tako davno formiranih Rap Skillz – Rap Battle događaja, koji svakim svojim snimanjem i nalaženjima privlače sve veću pažnju, a betlovima prisustvuju gledatelji i reperi s cijelog Balkana. Ovoga puta u Miholjcu su se sukobili Jantar i VeB, Tibor i Random, Neafirmisan i Jurasick te MC Sultan i Karizmatik. O ishodima betlova moći ćete saznati kada na Rap Skillz Youtube kanalu izađu predviđeni videi s događaja, sve što mogu reći je da je bilo jako napeto, sadržajno i količina dobro nam poznatih imena iz rap svijeta nije manjkala te se stoga mogao očekivati uzak izbor sudaca, a sudci koje smo mogli vidjeti su Edo Maajka, Frenkie, DJ Soul, DJ Nole, Spit, Toza, Toxara i Juri, a nakon betlova okupljeni reperi napravili su takozvani Cypher prilikom kojeg se manifestacija još jednog Rap Skillza završila te nas je potom domaćin eventa Vedran Sokol pozvao da prisustvujemo koncertima na Main Stageu čija se vrata otvaraju u 19 sati.

Prevelike vrućine zadesile su cijelu Hrvatsku, a nije pomogla ni činjenica što sam se s ekipom zaputio u pola 3 na put iz Osijeka, stoga je konstantno traženje hlada i tekućine bilo neophodno, no iskoristio sam priliku malo se zaputiti do štandova gdje su se nudile raznorazne ponude, od zanimljivo izrađenih zidnih satova u obliku ploča s legendarnim glazbenicima, do nakita i raznoraznih natpisa i odjeće. U blizini toga nalazio se Acoustic Stage gdje su trenutačno svirali glazbenici čije ime nisam uspio spoznati s obzirom da sam se nakratko zadržao, no malobrojna publika tamo se ljuljuškala na melodiju koja je podsjećala na mađarsku etno glazbu.

Bližilo se otvaranje vrata na Main stageu, a vrijeme do početka prvog benda iskoristili smo za malo razgledavanje parka, a iznenađujuća je stvar što su komarci bili prisutni ne u toliko napadnom broju te nisu bili nesnošljivi, a idealan hlad od sunca može se pronaći upravo pod drvećem, gdje je predio uređen strašilima, slamom, raznim natpisima o festivalu i s imenom festivala, Pump track stazom itd., sve u svemu, veoma lijepo, simpatično i mladoliko.

Oko 20:20 sati počela je lokalna grupa Trip Kirby. Malobrojna publika koja se okupila sa strane kod šanka i nekolicina hrabrih bila je ispred pozornice, a okupljeni su mogli čuti prilično nezgrapan vokal pjevača Siniše Slačanca koji je s bendom izvodio svoj punk-rock repertoar. Točno u 21 sat počela je po rasporedu grupa The Rock Flock koja se sastoji od Ane i Tine Jelić na gitari i basu te od bubnjara Hrvoja Maratovića. Zagrebački punk rock trojac uveselio je sada već nešto veću količinu ljudi s energičnim pjesmama i simpatičnom komunikacijom s prisutnima, a njihova setlista sastojala se od engleskih pjesama s prvog albuma i od hrvatskih pjesama s njihovog posljednjeg EP izdanja Vikend revolucija. Oko stotinjak ljudi reklo bi se, bilo je zadovoljno energičnom postavom koja je s oduševljenjem najavila svoje prijatelje iz Osijeka – grupu Debeli Precjednik.

Debeljaci su se na binu popeli također s poštivanjem satnice, u 22 sata, gdje se na njihovom nastupu već okupilo 300-tinjak osoba, a svoju su setlistu podijelili na dva dijela – prvi dio je sadržavao pjesme na engleskom jeziku gdje su se mogle čuti izvedbe poput Still Breathing, Peter Pan Syndrome, izvedba i jedne nove stvari, a drugi dio je privukao publiku nešto više i sastojao se od dobro znanih – Moja su koljena umorna od moljenja, Niste za nas, Puška ne ubija ljude, Zaboravi i završna na kojoj je osječka ekipa napravila i bakljadu – legendarna punkerska stvar Farmersko srce. Falševi Tina Kovačića postali su čak i njegov prepoznatljivi simbol, no povremeni problemi sa zvukom događali su se kroz nastupe svih petoro izvođača, stoga se Debeljacima može kao greška pripisati samo loš početak jedne stvari, povremena mikrofonija i simpatična neorganiziranost članova na bini. No, to tako traje 20 godina i njihov melodični punk neka potraje još barem toliko.

Vrijeme poslije 23 sata bilo je predodređeno za legende regionalne rap scene, a riječ je o FMJAM predstavnicima – Edo Maajka, Frenkie i njihov odličan DJ Soul. Nesumnjivo je od Ede i ekipe očekivati išta dalje od energičnog, atmosferičnog i iznimno kvalitetnog nastupa, koji je upotpunjen niskim beatovima, odličnim vokalnim sposobnostima (što recitatorskim, što pjevačkim) Ede i Frenkieja te masnim zvukom koji nije nikoga od 500-tinjak glava ostavio ravnodušnim. Nastup je započeo s Facebookom, zatim su uslijedile Trpaj, Panika, Ratata, onda je Frenkie preuzeo lead mikrofon s odličnom pjesmom Gori, Edo je održao edukativan govor o stanju u svijetu kroz rime te najavio Jebo vladu, a vraćali su nas na prekopoznate hitove kao što su To mora da je ljubav, Bomba, Sve prolazi, Prikaze…publika je definitivno pozdravila njih kao headlinere prve večeri, a sve je polako završavalo s pjesmama Prži se srce moje, Saletova osveta i završna, najpozitivnija koja na neki način i obilježava festival u prirodi – No sikiriki. Tijekom skoro svačijeg nastupa sve pohvale glazbenika išle su organizaciji, organizatorima i Tomislavu Došenu Toxari koji su barem na jedan vikend popularizirali Miholjac i nešto kvalitetno ponudili mladima, a sudeći po publici jučer, i starijima.

Završna grupa – srpski reggae band Hornsman Coyote & Soulcraft započela je oko ponoći i 15 minuta, a prema riječima pjevača Nemanje Kojića – ovo je grupi prvi nastup u Hrvatskoj. Iako se publika nakon Ede i Frenkieja prilično raspršila, oko 250 ljudi ostalo je uživati na blagom povjetarcu, šumskoj okolini i otvorenom nebu uz reggae zvukove ispunjene trombonima, basom, klavijaturama, gitarama i bubnjevima. Iako je, prema vlastitim istraživanjima, Hornsman Coyote naširoko poznat po Srbiji i po nekim dijelovima Europe s nemalim diskografskim opusom, prvi sam se put s njima susreo i auditivno i vizualno sinoć. Uz zvukovne probleme koje su imali s toncem oko podizanja vokala i smanjivanja monitora, grupa je uspješno privela kraju prvi dan festivala.

Što smo mogli vidjeti prvi dan prvog izdanja Backyarda? Mogli smo vidjeti veliki entuzijazam organizatora, pohvalan rad festivalskih volontera te nelošu zanimaciju publike koja je prvi dan brojala sveukupno oko 500-tinjak ljudi, s tendencijom rasta za drugi dan te naravno, dogodine kada se za festival još više pročuje, a osobno, ne vidim razloga zašto to tako ne bi bilo. Dobra lokacija, dobra organizacija i dobar sadržaj svakako su vam zagarantirani, a svakako valja pohvaliti i pristupačnost bilo koje osobe u organizaciji te svrsishodno dijeljenje informacija gdje god poželite. Manjak prve večeri svakako je ogroman red ljudi pred štandom za bonove za cugu, gdje se moralo čekati na red i po 20 minuta, da bi se tek kasnije moglo otići po pivo/bambus/sok gdje se opet moralo čekati. Da se nekako prorijedi broj u čekaonici postavljanjem još jednog štanda za bonove situacija bi bila znatno brža.

To bi bilo to za prvi dan, čitamo se i sutra nakon druge večeri gdje nas čeka još zanimljivih izvođača. Fama oko Backyarda tek počinje.

Fotografirao: Vedran Jalžetić