Naziv albuma: Nama se nikud ne žuri

Izdavač: Dallas Records

Datum izdanja: 06. travanj 2019.

Producent: Jure Ferina, Pavle Miholjević, Vatra

Žanr: Rock, pop rock

Trajanje: 34:19

Broj pjesama: 9

U današnje vrijeme, kad je pojam albuma nekog benda više nekakva forma na kojoj će se naći pola singlova (koji su najčešće hitovi) te pola pjesama koje su na neki način filleri, Vatra, upravo za 20 godina svog postojanja na domaćoj glazbenoj sceni, zaokružila je zapravo jedno veliko vremensko razdoblje.

Nakon četiri godine pauze od zadnjeg studijskog albuma ”Zmajevi na vjetru’‘, koji mi je, osobno, možda i najbolji njihov album do sada, ovo najnovije studijsko izdanje donosi jedan novi i moderan zvuk Vatre. Na temeljima prošlogodišnjeg singla ”Nama se nikud ne žuri” dalo se naslutiti da će novi album izaći barem krajem 2018. ili početkom 2019. godine. Taj duet s Massimom jednostavno je bio pun pogodak. Moćan instrumentalni arsenal i još moćniji refren koji otvara, čini ovu pjesmu rame uz rame s Tangom s prošlog albuma. Upravo je to donijelo i Porina za najbolju vokalnu suradnju. Od samog početka benda, koji se neadekvatno uspoređivao kao lošom kopijom velikog EKV-a, iz godine u godinu, singl po singl, iz albuma u album, Vatra je zapravo stasala kao jedan od najboljih domaćih bendova koji uvijek izbace hit za hitom. Od Anđela s greškom, do Ruske, pa vrhunskog Tremola s Urbanom, zatim Tango, pa sve do ovih najnovijih singlova, Vatra je svoj rad jednostavno urezala u domaću scenu i tako se pokazala kao jednim od bitnih izvođača na istoj. Iz albuma u album, kako sam već i rekao, osjetio se napredak, a ovaj najnoviji je zapravo Vatrin najmoderniji album do sada, s mnogo eksperimentiranja, s odlično posloženim aranžmanima te savršeno tempiranim ubacivanjem instrumenata, što ga polako vuče ka onoj – ”jedan od albuma 2019. godine”.

Uvodna pjesma odmah udara u glavu. ”Nama se nikud ne žuri”, s Massimom, energično otvara album. Moćan klavirski uvod, na koji se odmah ubacuje ostatak benda, odmah sjeda na prvo slušanje i već nakon kraja pjesme te jednostavno tjera da ju pustiš opet. Massimo se tu opet pokazao kao jedan od onih glazbenika koji su jednostavno rođeni za duete (Meritas, Neno Belan, Nina Badrić), a sa svojim bowiejevskim glasom daje poseban štih samoj pjesmi. Odmah poslije, još jedan singl. ”Ukleti Holandez” opet pokazuje Dečakovu genijalnost pisanja refrena koji otvaraju pjesmu do kraja. Nošen klavijaturama i raznim efektima, električne gitare su tu kao dodatan ukras koji fino zaokružuju cijelu pjesmu. Vremenski najkraća (nažalost), ”Poruke u boci”, jedna je od onih pjesama na kojoj se može čuti utjecaj stranih bendova kao što su The Killers, Muse i slični, no opet, to je više neka poveznica, nego usporedba. ”Sekvoje” su slične kao i prethodna pjesma, no ipak više nabijen raznim elektronskim ritmovima, i s recepturom refrena koji otvara. Na idućoj, ”Kiša riječi”, dok slušaš uvod, a da ne znaš da je Vatra, dobio bi dojam da slušaš Depeche Mode. Upravo to navedeno eksperimentiranje s pjesmama na ovom albumu dovelo je Vatru do synth-pop ”voda” na koje se fino slažu žešći gitarski riffovi.

Na ”Sve je tišina”, koja se nalazi na drugom dijelu albuma, slušatelj uopće ne može pomisliti da sluša Vatru. Dečakov moćan vokal, oko kojeg se slažu ostali instrumenti, opet su recept za hit singl. Na ”Neki drugi ljudi” klavijature jednostavno dominiraju, a svoju, pomalo mračnu, atmosferu do vrhunca vode moćne gitare i nabrijani solo u drugom dijelu pjesme. Pred sam kraj albuma – ”Vatra se primiče”. Synth pop u ovoj jednostavno prevladava. Kako je na prvoj pjesmi bio duet, tako i posljednja stvar s albuma donosi još jedan duet, ali ovaj puta sa ženskim vokalom. Antonia Matković Šerić, ljepša polovica Aljoše Šerića, vokal u Pavelu, ali i odnedavno i glazbenica u solo vodama s nedavno izašlim albumom prvijencem, gostuje na ”Pitanje i odgovor” te se fino tako uklopila s Dečakovim vokalom. Pomalo nježna balada, nošena klavijaturama, gradi se iz minutu u minutu, a sve završava grandioznim instrumentalnim završetkom kojeg nose bubnjevi, i tako odlično zatvara cijeli album.

Možda i najkompletniji album Vatre do sada, koji donosi veliki broj eksperimentiranja sa instrumentima, ritmovima, ali i pojačanom elektronikom, koja se savršeno uklopila u bend i tako im donijela moderan i jači zvuk. Kao i najnoviji album grupe Detour, koji je izašao krajem prošle godine, i ovdje je svaka pjesma potencijalni hit, potencijalni singl, ali isto tako, ne iskaču previše jedne od drugih i tako čine jednu, recimo to tako, konceptualnu cjelinu. Od prve do zadnje pjesme, kroz album se jednoostavno plovi i pri slušanje ijedne pjesme s albuma nećeš doći do onog ”ova je dosadna, prebaciti ću”, nego upravo suprotno – slušaš i još, i još, i još. Svakako jedan od albuma koji su kandidati za album godine.

1. Nama se nikud ne žuri (feat. Massimo)
2. Ukleti Holandez
3. Poruke u boci
4. Sekvoje
5. Kiša riječi
6. Sve je tišina
7. Neki drugi ljudi
8. Vatra se primiče
9. Pitanje i odgovor (feat. Tonka)