Sinoć je bend Ti, ja i moja mama u Saxu održao promociju aktualnog albuma „Teška kao dno“, a kao podrška je nastupio Sjeverozapad.

Iako je sinoć u gradu bila veoma bogata koncertna ponuda ja sam ipak odlučila poći u Sax i uživati u zvukovima močvarnog popa kojeg stvara ovaj fantastičan bend pomalo čudnog imena. Također, još jedna stvar koja me privukla bio je nastup Sjeverozapada. Nastup koji sam zahvaljujući gužvi u gradu na kraju skoro u potpunosti propustila. No, ipak sam uspjela uloviti zadnje dvije pjesme koje su me oduševile. Naime, Sjeverozapad je jedan veoma specifičan bend koji stvara veoma specifičnu glazbu. Čine ga glazbenici koji su bili, ili još uvijek jesu, stalni ili gostujući članovi cijelog niza bendova, a na čelu, za klavijaturama i mikrofonom, nalazi se Zvonka Obajdin iz grupe Svemir. Specifičnost benda je tematika koju obrađuju, a radi se o ciklusu pjesama Stojana Vučićevića pod nazivom “Potpuna pomrčina Sunca na otoku Grguru petnaestog veljače 1961”. Cijeli ciklus su odlučili uglazbiti i pritom, po onome što sam imala za čuti, obavili odličan posao. Iako samo čula samo mali djelić te njihove glazbene priče, moram priznati da su napravili nešto drugačije, unikatno i jednostavno predivno. Sjeverozapade, samo naprijed!

Ubrzo nakon njih na pozornicu je stupio bend večeri – Ti, ja i moja mama. Čine ga Martina Zvonić (vokal), Ana Opalić (klavijature, gitara i prateći vokal), Sandra Sobočanec (gitara), Helena Ernoić (bas gitara) te Berko Muratović (bubanj). U veselom okruženju gomile bijelih balona započela je Pjesma o smrti. Rekla bih da je to jedna od najmračnijih numera s albuma, ali u toj tami i leži sav njezin čar, ali i sav čar albuma. Sve se vrti oko pitanja prolaznosti, preispitivanja samoga sebe, mračnih strana… No, u njihovim aranžmanima te pjesme, ti tekstovi i te misli dobivaju potpuno drugu sliku, dobivaju neopisivu snagu. Svaki udarac bubnja, svaki trzaj žice, svaka otpjevana riječ oživjeli su svu tu tamu i dali joj dašak svijetla.

Uz pjesme s aktualnog albuma na repertoaru su se našle i neke s njihovog EP-a „Gurni me u valove“. Radi se o pjesmama Jako sam mala, Gurni me u valove te Sjećaš li se one oluje? koju su zasvirali na prvom bisu. Prije no što su je izveli spomenuli su da je sviraju za jednu obožavateljicu koja ja zbog njih stigla čak iz Novog Sada. Odabir pjesme nije mogao biti bolji! Savršeno je zaokružila cijelu ovu priču i došla kao šlag na tortu ove prekrasne melankolične večeri. No, publika je i dalje bila žedna njihove glazbe i htjela još.Tako su se po drugi put vratili na pozornicu te ponovno izveli pjesmu Moram da se skuliram nakon čega je publika i dalje htjela još, ali ovoga puta bend se nije vratio. Sve u svemu, koncert je bio odličan, bend je opravdao sva očekivanja, a pjesme su u live izvedbama zvučale jednostavno savršeno.